<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Danijela Đukić, kandidatkinja za načelnicu Vlasenice: Žene će manje obećati, ali biće istrajnije u ispunjenju obećanja

BUKA INTERVJU

U politiku sam ušla jer sam bila samo nemi posmatrač dešavanja oko sebe. Nisam bila zadovoljna kako se stvari odvijaju i u jednom trenutku odlučila sam da se više angažujem na menjaju stvari i da pokušam da dam svoj doprinos.

24. septembar 2020, 12:32

Danijela Đukić (SDS) kandidatkinja je za mjesto načelnice u opštini Vlasenica. Danijela je jedna od rijetkih žena koje se kandiduju za mjesto načelnika/gradonačelnika na predstojećim lokalnim izborima. Ovo joj je prvi susret sa politikom, a u nju se upustila, jer je to jedini način da nešto promijeni u mjestu gdje živi. Danijela je rođena 1982. godine u Novom Sadu gdje je završila Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet u roku sa prosječnom ocjenom 8.95 i diplomirala sa ocjenom 10. Danijela živi u Vlasenici, gdje već devet godina radi u Domu zdravlja kao ljekar. Majka je maloljetnog djeteta.

Danijela, jedna ste od 12 žena kandidatkinja za načelničku, odnosno gradonačelničku poziciju na lokalnim izborima ove jeseni u Republici Srpskoj. To je, kada je riječ o ženama, samo 10 posto svih kandidata. Kako komentarišete to da nam je i u 2020. godini nesrazmjerno mali broj žena nositeljica stranačkih listi?

Još uvek je nekako politika “muški posao”, a oduvek su muškarci više učestvovali u politici, ali to se polako menja, kako u svetu, tako i kod nas. Mislim da će u narednom periodu broj žena koje se bave politikom biti veći. Žene imaju snagu, odgovornost, dosta su savesnije u nekim stvarima. One će možda manje obećati, ali ono što obećaju biće sigurno istrajnije da to i ispune. Žene imaju dosta potencijala u politici.

Koliko je džender priča i uopšte uticaj i aktivnost žena u politici tek puka kvota, a koliko ima smisla pričati o ovome kao o ozbiljnoj stvari?

Dosta ljudi podržava žene u politici, dok su neki ljudi još uvijek skeptični. Oni misle da žene nisu dovoljno adekvatno obučene da se bave politikom, da se bave pregovorima i da menjaju neke stvari. Ali većina ljudi ima pozitivan stav što se tiče samih žena u politici. To je pozitivna stvar, na neki način i pokretač da se i druge žene uključe u politiku, koje do sada nisu razmišljale o politici, a imaju neku želju da promene nešto u svojoj sredini, da bar pokušaju. Postoji šansa da se neke stvari promene, da možda nisu ni svesne toga. 

Za šta se kao političarka zalažete? 

Ja se dosad nisam bavila politikom, a po profesiji sam lekar. U ovu priču sam ušla jer sam bila samo nemi posmatrač dešavanja oko sebe. Nisam bila zadovoljna kako se stvari odvijaju i u jednom trenutku odlučila sam da se više angažujem na menjanju stvari i da pokušam da dam svoj doprinos, da stvari promenim nabolje. Izazovi su veliki. Izazov je uopšte ući u politiku, pogotovo za mesto načelnika opštine. Kada je reč o odbornicama, i tu ima manje žena, ali je veći broj nego što je na funkcijama načelnica opština. Kandidati iz suprotnih stranaka uglavnom su muški kandidati koji se godinama bave politikom, znaju taj posao, tako da je svakako sve to izazovno za nekoga ko dolazi iz sasvim neke druge profesije i nije se bavio politikom, ali ima želju da stvari radi drugačije i bolje. 

Koliko je teško uskladiti privatni i poslovni život sa političkim angažmanom, posebno za načelničku poziciju kad zaista treba da se borite za svaki glas?

Teško je. Za ovo kratko vrijeme koliko sam kandidat za načelnika, krenule su i aktivnosti. Imam podršku porodice, stoje iza mene i u svemu mi pomažu. Kad imate takav snažan oslonac, nije teško uskladiti poslovne obaveze i porodični život. To je sigurno rešenje za ženu koja se bavi ovim poslom, jer ako nemate podršku, nešto će da trpi. 

Kada je život u Vašoj lokalnoj zajednici u pitanju, koja oblast Vam se čini najproblematičnijom, gdje je potrebna hitna i korijenita promjena? 

Problema ima jako puno. Kao najveći problem izdvojila bih odlazak stanovništva. Ljudi odlaze odavde jer nemaju posla, a svako mesto i svaki grad će opstati ako ima omladinu, ako ima neko ko će ostati tu da živi. Ako omladina ode, taj grad ili to mesto neće imati nikakvu perspektivu. Tu su radna mesta, otvaranje radnih mesta. Ponuditi nešto tim ljudima da i ovde mogu da žive pristojno i da stvaraju svoje proodice. Ali mnogi ljudi nemaju izbor, nemaju posao, nemaju način da žive normalno, pa su se morali pokupiti i otići negde drugo da žive. To bi bilo nešto što bih pokušala rešiti, prvo da se tu fokusiram. Ali, ima dosta i drugih problema. Preduzeća su dovedena do ivice stečaja, vodovod, kanalizacija, komunalne usluge, zdravstvo… Sve je to u dosta lošem stanju. Treba probati dovesti investicije. Vlasenica je generalno lepo mesto, nalazi se na putu prema Sarajevu. Ima dosta toga da se ponudi, kada je reč o prirodi, pa da se u budućnosti razvija i turistički dio. 

Kako građani reaguju na Vaše riječi, vjerujem da ste u kontaktu sa mnogim građanima?

Ima i pozitivnih i negativnih komentara. I to je normalno, jer nisam ni očekivala samo jednu vrstu komentara. Bitno mi je kakva je većina komentara, ali i od kojih ljudi to dolazi.  Dugo radim sa ljudima, imam veliki tim u porodičnoj medicini, radila sam i kroz hitnu službu. Od dosta ljudi dobijam pozitivne komentare, da me podržavaju, da im je drago što sam se kandidovala i što ima neko ko želi da doprinese boljem životu u Vlasenici. Naravno, ima i onih negativnih i to razumem i poštujem. Ja nemam neki politički rad iza sebe, pa ne mogu zbog toga da me kritikuju, uglavnom se to svodi na to što sam žena ili šta ću ja kao lekar u politici, ali to je njihovo mišljenje. 

Često kroz kampanje čujemo apstraktne pojmove, govori se o boljoj budućnosti, a gubi se iz vida problem običnog građanina, koji jedva spaja kraj sa krajem, šta politika može uraditi da običnom čovjeku bude bolje?  

Pojam bolja budućnost je generalizovan. Bolja budućnost za nekoga je možda veća plata, a za nekog drugog bilo kakav posao. Svakome bolja budućnost znači nešto drugo. Kroz svoj posao videla sam da je svaki čovek za sebe i ima svoje problem i svoju priču. Treba se usredsrediti upravo na običnog čoveka. Videti, popričati sa ljudima, šta bi im poboljšalo sam kvalitet života, šta im je bitno. Spremna sam da pričam sa ljudima i da na osnovu toga stvaram plan kako bih radila ako dođem na funkciju načelnika. Ljudi su najbitniji, ne opština, mesto ili priroda. Ne putevi, kuće ni zgrade. Samo mesto čine ljudi koji u njemu žive. 

Koja je Vaša osnovna poruka glasačima, onima koje pozivate da vam u novembru daju glas?

Moja poruka je da želim da napravim ovo mesto takvo da budemo svi građani istog reda. Da imamo svi ista prava, ona prava koja nam zakonom sleduju, ali sada jedni lagodno dobiju ta prava, a drugi prosto moraju da se za ta prava bore. Svako ima pravo da živi i pravo na slobodu mišljenja, pravo na zdravstvo, školstvo i na posao, a da nikoga ne molite za to. Ako želite da napravite Vlasenicu takvu da svi budemo građani istog reda, po meri svih nas, ja sam tu.