Mladi Banjalučanin Bojan Derajić ovih dana upisao se u istoriju Elektrotehničkog fakuteta. Odbranio je diplomski rad i zvanično postao tek drugi student u istoriji ovog fakulteta, dugoj 59 godina, sa ostvarenim prosjekom 10!
Bojan, koji iza sebe ima i brojne nagrade sa takmičenja iz različitih oblasti, vjeruje da učenje, rad i usavršavanje mijenjaju i život i društvo nabolje.
Sa Bukom je podijelio prve utiske nakon položenog diplomskog ispita: “Veoma mi je drago, srećan sam i gledam na to kao na priznanje za uloženi trud i vrijeme u protekle četiri godine.”
Kaže i da je prosjek koji je ostvario rezultat toga što je izabrao da studira ono što voli i što ga najviše zanima, a to je elektrotehnika.
Inače, tema Bojanovog diplomskog rada je "Planiranje trajektorije", pri čemu se u fokusu nalaze robotski manipulatori. Sam naziv je, pojašnjava. prilično generičan, tako da ni sadržaj rada nije bio usmjeren na konkretnu tehniku, već na nekoliko različitih metoda koje se koriste u praksi. Zbog toga mu je trebalo dosta vremena da sve uradi kako treba, ali je na kraju svakako vrijedilo.
Kada smo sa Bojanom razgovarali prije dvije godine, povodom osvajanja dva prva mjesta u Bugarskoj, u oblasti Teorija električnih kola i Matematika 2, tom prilikom nam je rekao da još nije odlučio čime će se baviti u budućnosti, ali neke od disciplina koje je naveo bile su robotika, vještačka inteligencija, obnovljivi izvori energije i "pametne" mreže.
Interesovalo nas je kakva je situacija po tom pitanju sada: “Istina je da sada postoji još više oblasti koje me interesuju i koje bih volio izučavati nego prije. Ono što se promijenilo jeste da sam shvatio da uopšte ne moram izabrati jednu disciplinu kojom ću se baviti čitav život, već treba da izučavam i radim sve ono što me iskreno interesuje. Prema tome, nemam konkretan odgovor, volio bih da steknem mnogo iskustva u različitim oblastima i zadržim širu sliku kada je nauka i tehnologija u pitanju.”
Govoreći o situaciji u obrazovanju, mnogim zamjerkama koje se upućuju na znanja koja stiču naši osnovci i srednjoškolci, te poražavajućim rezultatima PISA testiranja, Bojan nam kaže da nije toliko upućen kako se vrši rangiranje znanja kod učenika, ali je siguran da ima veoma mnogo natprosječno nadarene djece na našim prostorima. Dodaje da se obrazovni sistem svakako može unaprijediti, jer uvijek može bolje.
“Mislim da treba više koristiti savremene tehnologije prilikom provođenja nastave, jer bi to olakšalo mnoge stvari i povećalo kvalitet školovanja. Pored toga, u slučaju srednjeg obrazovanja, trebalo bi više pažnje posvetiti sticanju praktičnog iskustva, pored teorijskog znanja koje je podjednako bitno. Čini mi se da za većinu učenika na kraju srednje škole postoji nekakav procijep između teorije i prakse, a to onda uzrokuje druge probleme. Vjerujem da bi pozitivno uticalo uvođenje, po mogućnosti plaćene, stručne prakse na nekom ozbiljnijem nivou nego što je trenutno.”
Situaciju na fakultetima ocjenjuje donekle povoljnijom, ali i ovdje, naglašava, može bolje. Vjeruje da bi se bolje moglo organizovati sticanje praktičnog iskustva i poboljšati veza sa industrijom i drugim naučnim institucijama, čak i izvan BiH. Pretpostavlja da je upravo to ono u čemu ETF donekle prednjači u odnosu na druge fakultete, jer postoji mogućnost da studenti steknu korisno iskustvo još u toku studija i da ga primijene nakon diplomiranja. Takođe, postoji dobra saradnja sa industrijom, posebno kada je računarstvo i informatika u pitanju, a sve zahvaljujući trenutnom razvoju softverske industrije u svijetu.
Naravno, osim kvalitetnog obrazovanja, kaže Bojan, neophodno je mladim ljudima omogućiti da se dobro zaposle i nastave profesionalno usavršavati u svom poslu.
Bojan nam je otkrio i buduće planove: “Za sada definitivno planiram upisati master studije, a trenutne opcije su Banja Luka ili Beograd. Nadam se da ću u skorijem periodu donijeti konačnu odluku. Nakon toga, želja mi je upisati i doktorske studije, ali do toga ima još vremena i dosta faktora koji utiču, tako da ne bih mogao ništa konkretno reći.”
Na kraju, Bojanu možemo samo čestitati i poželjeti puno uspjeha i sreće u budućem radu.
I nadati se da će institucije, kako zbog Bojana, tako i zbog mnogih drugih mladih ljudi koji još uvijek namjeravaju da svoje svoje karijere nastave u ovoj zemlji, promijeniti tragičan odnos prema našem najvećem potencijalu.
Jer predugo nam već odlaze mladi stručnjaci, a sa njihovim odlaskom ostajemo bez ključne karike za razvoj države i društva u cjelini.