I petnaest dana nakon što su brojni roditelji iz Banjaluke uputili pismenu inicijativu Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, da se dopusti boravak roditelja na Klinici za dječije bolesti UKCRS prilikom hospitalizacije djece, zvaničan odgovor nisu dobili, niti im se neko iz ove institucije obratio.
Banjalučanka Nataša Stanković, koja je početkom septembra pokrenula inicijativu da se ova problematika riješi, do sada se pismeno obratila na adrese više institucija, a pokrenula je i Facebook grupu PRATNJA DJECI PRILIKOM HOSPITALIZACIJE, ne krije razočarenje razvojem situacije i činjenicom da se izbjegava zvanično očitavanje o ovom problem sa kojim se susreću mnogi roditelji.
Kako za Buku otkriva, nakon pisanja inicijative ministru zdravlja, iz medija je saznala da je Ministarstvo uputilo smjernice za poštovanje Pravilnika o sadržaju, obimu i načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, uz mogućnost drugačijeg postupanja, ali da i pored toga načelnik Klinike za dječije bolesti onemogućava roditeljima da borave sa svojom djecom, navodeći da su isti prijetnja po zdravlje najtežih pacijenata uz koje svakako boravi pratnja.
Nije jasno obrazloženo, kaže ona, kako bi tačno pratnja ostalih pacijenata bila prijetnja s obzirom da isti ne bi napustali svoje sobe te bi bili testirani na Covid-19, za razliku od medicinskog osoblja koje obilazi sve pacijente, a takođe se ne testira svaki dan prije dolaska na posao: “Bila bih jako zadovoljna kada bi se načelnik potrudio da javnost detaljnije obavijesti o tome.”
Podsjeća da je prije nekoliko dana dobila odgovor Udruženja pedijatara RS, koji ju je, u najmanju ruku, rastužio. Predsjednica ovog Udruženja, Jelica Predojević Samardžić je dopisu dostavljenom Nataši Stanković navela da je obaviještena da pratnju nemaju djeca koja su kratko hospitalizovana. To je, kaže naša sagovornica, netačno, te je izrazila žaljenje što Predojević Samardžić nije svjesna da mala djeca nemaju jasno razvijen osjećaj za vrijeme i da je trauma neizbježna.
Gospođa Jelica u svom dopisu navodi da je dana 7.10. hospitalizovano 42 djece, od cega je 33 imalo pratnju. Iz njenog odgovora možemo zaključiti da čak i načelnik nije u pravu i da je pratnja, ustvari, dozvoljena, a da je naša borba fiktivna a problemi nepostojeći. Sve što bih dalje dodala zvučalo bi grubo, a takvim riječnikom ne želim da se koristim. Podsjećam i da je jedan od glavnih ciljeva Udruženja pedijatara RS saradnja sa državnim organima, u čijoj je nadležnosti oblast pedijatrije, što je odgovorom i potvđeno, ali takođe i jačanje svijesti građana o problematici u oblasti pedijatrije i prevenciji bolesti u dječijoj dobi, iz kog razloga mi je izuzetno žao da pomenuta predsjednica ne uviđa ogroman problem sa kojim se djeca sreću, a koji im direktno narušava zdravlje”, istakla je naša sagovornica i još jednom apelovala na ministra zdravlja da utiče na načelnika Klinike za dječije bolesti da promijeni ovu tešku odluku, jer, kaže, "mi nećemo odustati od borbe za prava svoje djece". Ujedno je apelovala i na sve roditelje da ni u kom slučaju ne dopuštaju ostanak djeteta u bolnici bez njihovog prisustva i da pribave uputnicu za bolničko liječenje, kao i da istaknu da je na snazi Pravilnik o sadržaju, obimu i načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu. “Borite se svim mogućim sredstvim i ne dajte svoju djecu”, poručuje Nataša Stanković.
Podsjetimo, prvi odgovor iz Klinike za dječije bolesti se zasnivao na tome da se nalazimo u uslovima vanredne situacije, da je opšti interes iznad pojedinačnog, te da onemogućavanje roditelja da budu uz djecu za cilj jedino ima da se spriječi ulazak virusa u Kliniku.
Upravo ovaj odgovor bio je i povod da Nataša krene sa aktivnostima na izmjeni ove odluke, a podržali su je brojni roditelji, a neki od njih, ako je suditi po objavama u grupi, prolaze kroz izuzetno teška i neprijatna iskustva usljed odvajanja od djeteta za čije zdravstveno stanje mogu saznati samo telefonski.
