<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Alen Drljević, režiser filma “Muškarci ne plaču”: Političarima odgovara stalna psihoza i utjerivanje naroda u torove

INTERVJU

"Ovih dana se ponovo govori o ratu, to je nešto što se dešava konstantno, decenijama. Njima to odgovara, ta stalna psihoza i utjerivanje u torove ih drži na vlasti.“

30. april 2021, 8:22

Od 24. do 30. aprila  Sarajevo Film Festival predstavlja specijalno izdanje programa “Suočavanje s prošlošću”. Publici je dostupno 10 filmova koji vrlo kritički i edukacijski obrađuju teme rata pozivajući publiku da se suoči s vremenima u kojima je demonstrirana sva okrutnost ljudske vrste. Svi filmovi su besplatni u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji, Sloveniji i Srbiji večeras do 23:55h. Među filmovima koji će nas možda na trenutak nasmijati, ali mnogo izglednije rasplakati, natjerati da se zamislimo i zapitamo da li nam se sve to moralo desiti je i film Alena Drljevića “Muškarci ne plaču”. Ovo je njegov dugometražni igrani prvijenac. Ipak, dovoljno kvalitetan da je bio bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oskar u kategoriji za najbolji film izvan engleskog govornog područja za filmove snimljene 2017. Film je svjetsku premijeru imao na Internacionalnom filmskom festival Karlovy Vary, gdje je osvojio Specijalnu nagradu žirija i Europa Cinemas Label.

Drljević za BUKA audio podcast koji možete poslušati ispod teksta govori o neophodnosti snimanja ratnih filmova i filmova o ratu. Na samom početku audio podcasta odgovorio je i na pitanje postavljeno u samom filmu - Je li rat u našim glavama završen?

„Rat nije završen u našim glavama. Traje do danas i ne znam do kada će trajati“ priča Drljević dodajući da je suočavanje s prošlošću proces koji traje decenijama.

On smatra da se taj dugotrajni proces nije završio ni u mnogim Evropskim zemljama pola vijeka od završetka Drugog svjetskog rata.

„Mnoge evropske zemlje se nikada nisu suočile s Drugim svjetskim ratom,  to je razlog zašto u Evropi cvjetaju desne, populističke partije jer se mnoge zemlje nisu suočile s prošlošću.“

Taj proces u BiH je počeo odmah nakon rata i u njemu su učestvovale nevladine organizacije i umjetnici.

„Da bi taj proces dostigao cilj, mora postojati politička volja i on se mora odvijati uz pomoć politike. Nažalost kod nas se to ne dešava.“

Jedan od razloga za to je što okovani u raljama prošlosti i mržnje nekritički biramo političke lidere.

„Političkim elitama to ne odgovora. Ovih dana se ponovo govori o ratu, to je nešto što se dešava konstantno, decenijama. Njima to odgovara, ta stalna psihoza i utjerivanje u torove ih drži na vlasti.“

Bez suočavanja s prošlošću nema ni koračanja naprijed, dodaje Drljević. Primjećuje da je rat direktno povezan sa strašnom ekonomskom tranzicijom koju nismo ni primijetili, a koja se dešavala iz kulisa rata gdje je izbrisana srednja klasa koja je nekada bila pokretač promjena. 

„Kod nas srednja klasa ne postoji. Svi smo svedeni na puki proletarijat, tu mislim i na sebe. Na puku radničku klasu koja se izrabljuje, a živimo u iluziji da nešto zavisi od nas, da donosimo neke odluke, a nije tako. Zgaženi smo potpuno.“

Nove generacije su potpuno zaražene ludilom koje se nastavilo i

nakon rata. Sve te generacije su odrasle unutar školskih sistema, unutar medijskog bombardovanja bez pucanja. Otprilike su ideološke postavke iste. Nauka je dokazala da se trauma prenosi transgeneracijski, čak i na unuke. Da li filmski radnici učestvuju u transgeneracijskom prenošenju traume?

„Filmski stvaraoci nisu isti. Filmovi nisu isti. Film može biti jako sredstvo propagande i bilo je kroz istoriju. Po meni je malo kvalitetnih filmova o ratu i našoj ratnoj prošlosti.“

U javnom prostoru i na društvenim mrežama često se govori kako je bh. kinematografija opterećena temama rata i da je takvih filmova previše. Drljević nije tog mišljenja

„Ne slažem se s tim. Mislim da je malo kvalitetnih ratova o filmu. Mislim da je puno više filmova koji banalizuju sve te stvari. Nažalost, nije nam dosta filmova o ratu.“