Danas je 3. maj, Međunarodni dan slobode medija, ustanovljen odlukom Ujedinjenih nacija. Uspostavom Međunarodnog dana slobode medija željelo se upozoriti na to da se sloboda medija svakodnevno onemogućava u zemljama širom svijeta. Publikacije su cenzurisane, a novinare, urednike i izdavače napadaju, zatvaraju i ubijaju.
Mediji su u našoj zemlji sa prvim danima pandemije već počeli da gube.
Desetine novinara već je dobilo otkaze. Oglašavanje je smanjeno, kupovina novina gotovo stala, država do sada ni jednom nije pomenula zainteresovanost da pomogne, ili jeste, kao što je to rekao Milorad Dodik u RS, da će ova vlast pomoći nekim medijima, što je očekivano nefer prema svim drugim medijima koji se svakodnevno trude da prenesu tačne informacije javnosti.
Upravo zato, nikad kao danas nismo imali više potrebe za slobodom medija, danas kad smo dobrovoljno sami sebi ukinuli mnoštvo naših uobičajenih sloboda zarad dobrobiti cijelog društva, treba da vodimo računa da država i partije to ne zloupotrijebe u partijske, partikularne i lične svrhe.
Kao što su doktori i medicinski radnici danas najvažniji i na prvoj liniji zaštite stanovništva od Corone, tako su slobodni novinari na prvoj liniji borbe za slobodu govora, mišljenja i za pravo na slobodno i nezavisno informisanje. Te slobode su sticane desetinama godina, teškom mukom hrabrih i odvažnih novinara, borbom punom prijetnji, pritisaka, ubijanja i zatvaranja novinara da bi se zbog bilo čega, pa bila to i ova strašna pandemija, zaboravile.
Publika treba znati tu borbu da prepozna i podrži, jer ovo nije privatni rat rijetkih novinara prema tamo nekim političarima, već bitka koju moramo zajedno da bijemo, ona je za naše dobro.
A kod novinara je danas i uvijek samo jedna dilema oko koje treba da se odluči isključivo i samo lično, a to je da li će se baviti novinarstvom ili će se baviti propagandom, trećeg nema.
