Već skoro mjesec dana su je svakodnevno izvještavali o rezultatima provedenih testova na novi virus korone (covid 19). Taj dan dva od dvadeset i tri obrađena uzorka bila su pozitivna i bili su to prvi potvrđeni slučajevi na Tuzlanskom kantonu.
Odmah nakon što je završila razgovor Čolić je sjela u auto i krenula prema kantonalnoj televiziji. Kao ministrica zdravstva Tuzlanskog kantona Dajana Čolić je nadležna za borbu protiv pandemije. Na putu do studija njezine kolege su joj proslijedile sve poznate detalje o dva pozitivna slučaja. Kada je sjela pred kamere, shvatila je da nije stavila zaštitnu masku i rukavice. To se, obećala je sama sebi, neće ponoviti sve dok pandemija ne bude gotova. Tokom razgovora kazala je da baš u tom trenutku epidemiolozi obavještavaju i izoliraju zaražene pojedince, te da će s njima obaviti intervjue i zatim pratiti njihove kontakte. Građanima je preporučila da "ne bi trebali paničariti jer je ovo bio očekivani razvoj događaja. Dopustite nama da radimo svoj posao, a vi, molim vas, samo ostanite kod kuće."
Ubrzo nakon što je napustila studio, širom Tuzlanskog kantona i BiH, brzinom svjetlosti proširile su se dvije vijesti. Prva vijest bila je da je jedna od potvrđenih slučajeva medicinska sestra koja radi u jednoj od zdravstvenih ustanova u Tuzli. Širenje opasnog virusa u bolnicama bilo je nešto čega se Dajana Čolić najviše plašila. Druga vijest bila je razgovor sa Nerminom Salkićem, profesorom Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli sa međunarodnim iskustvom. Epidemiološkim kalkulatorom došao je do rezultata koji je ukazivao da bi se za svega nekoliko sedmica BiH mogla suočiti sa 380,000 hospitaliziranih i 38,000 smrtnih slučajeva. "Naš zdravstveni sistem je ograničen," rekao je profesor Salkić tokom intervjua u Centralnom dnevniku kod Senada Hadžifejzovića, upozoravajući da "se ne smijemo zavaravati, već iskoristiti prozor prilike od dvije sedmice i spriječiti ovu eksploziju." Te večeri Dajana je duboko udahnula pomislivši kako "od sada mora živjeti dan po dan," nešto što joj je otac često govorio tokom rata u BiH.
Dajana Čolić nije visokopozicionirana političarka u BiH koja privlači međunarodnu medijsku pažnju. Rođena je 1979. u Lukavcu i pripada generaciji lijevo orijentisanih političarki koje se ne sjećaju vremena kada je Josip Broz Tito vodio Jugoslaviju. Imala je jedva šest mjeseci kada je Tito umro u maju 1980. Usred rata u BiH pohađala je medicinsku srednju školu u Tuzli. Nakon rata otišla je u Sarajevo da bi studirala stomatologiju. Sa diplomom u džepu, 2005. se vratila da radi u Domu zdravlja u Lukavcu. Njen zubar iz djetinjstva nije bio samo inspiracija za njen odabir studija već i za odluku da specijalizira dječju stomatologiju.
Politička karijera Dajane Čolić krenula je u oktobru 2016. kada je izabrana u Općinsko vijeće Lukavca. Politikom se krenula baviti da bi promijenila i popravila situaciju nakon što je "shvatila da, koliko god se ja odupirala, politika upravlja svakim dijelom mog života." Početkom maja 2017. imenovana je direktoricom Doma zdravlja Lukavac.
Nakon što se detaljnije upoznala sa financijskom situacijom u Domu zdravlja, zaključila je da "stvari ne mogu nastaviti kao prije." Dom zdravlja je nakupljao dugovanja pa je krenula donositi "neke teške odluke." Među njima je bila i odluka da se ne produže ugovori na određeno sa 26 uposlenih. Oni nisu bili sretni sa takvom odlukom, pa je Čolić pozvana da svoju odluku obrazloži na sjednici Općinskog vijeća.
Sukobi između različitih interesnih grupa neizbježna su karakteristika svakog društva. U svakoj demokratiji ključno je mirenje tih sukoba u političkom procesu koji vodi do utvrđivanja javnog interesa. Kako bi ti procesi proizveli političke rezultate koje građani priznaju kao legitimne proces mora biti istinski otvoren i uključiv. U BiH se javni interes često ne utvrđuje u procesu koji uzima u obzir različite interesne grupe. Umjesto toga, oni se često ušutkuju. To obično vodi ili do odluka koje se donose u korist uskih i pojedinačnih interesa ili do političke paralize koja se ogleda u nemogućnosti donošenja teških odluka.
U sedmominutnom govoru pred članovima Općinskog vijeća Lukavac Čolić je strastveno branila svoju odluku i ono što je smatrala javnim interesom. S jedne strane, objasnila je, postojao je interes 26 ljudi da zadrže posao. Njihove mjesečne plaće bile su oko 20,000 eura.
S druge strane bio je interes oko 45,000 građana Lukavca koji su ovisili o Domu zdravlja za dobivanje medicinskih usluga. Te usluge bile su u opasnosti jer se dug prema dobavljačima popeo na oko 150,000 eura. Kako neki računi nisu bili plaćani već osam mjeseci, dobavljači su prijetili da će prekinuti isporuke, pokrenuti sudske procese i tražiti od vlasti da blokiraju bankovni račun Doma zdravlja. Nadalje, bila je potrebna nova medicinska oprema, a dio postojeće nije servisiran već drugu godinu zaredom.
Čolić je tako zaključila da će javnom interesu bolje služiti da se ne produži 26 ugovora i uštede od njihovih plata usmjere na osiguranje potreba Doma zdravlja. Općinsko vijeće nije bilo istog mišljenja. Osamnaest dana kasnije Čolić je bila prisiljena napustiti mjesto direktorice Doma zdravlja Lukavac. Ugovori sa 26 radnika potpisani su od strane njezinih nasljednika.
Bilo je to iskustvo koje Dajana Čolić neće zaboraviti. U septembru 2018. učestvovala je na općim izborima s upozorenjem da je "naš zdravstveni sistem pred kolapsom." Na izborima je dobila šest puta više glasova nego dvije godine ranije. U julu 2019. godine imenovana je jednom od dvije žene ministrice u vladi Tuzlanskog kantona. Preuzela je odgovornost za vođenje drugog najvećeg zdravstvenog sistema u BiH, koji pruža usluge gotovo pola miliona građana, ima 5.500 zaposlenih i godišnji budžet Fonda zdravstvenog osiguranja od oko 120 miliona eura.
Do početka decembra 2019. Čolić je uspjela "sastaviti punu sliku zdravstvenog sistema u Tuzlanskom kantonu“. U intervjuu koji je dala lukavačkoj televizijskoj stanici zaključila je da "postoje problemi, ali nije sve tako crno." Komunikacija unutar zdravstvenog sistema među različitim institucijama predstavljala je veliki problem, ali njena najveća briga bili su "preopterećeni ljekari porodične medicine" koji su "u prosjeku obavljali oko osamdeset pregleda dnevno." To je značilo da imaju premalo vremena da se bave prevencijom bolesti, koja je prema njenom mišljenju najvažniji zadatak zdravstvenog sistema jer "smo mi stara i bolesna populacija." Čolić je upozorila da će se bez prevencije bolesti pritisak na zdravstveni sistem u budućnosti znatno povećati. Već sada se bilježi značajan porast respiratornih i u manjoj mjeri kardiovaskularnih bolesti. Ovo će zahtijevati "jedan širi i dugoročni plan."
Što se tiče financijskog stanja u zdravstvu, upozorila je da "nema čarobni štapić kojim bi za nekoliko dana mogla riješiti sve probleme." Decentralizovana struktura zdravstvene zaštite u BiH sa sobom nosi velike razlike u dostupnim sredstvima koje ovise od bogatstva administrativne jedinice. Budžet za zdravstvo Tuzlanskog kantona je tako 45 posto manji od onoga u Kantonu Sarajevo, gdje veći broj zdravstvenih radnika pruža iste usluge za manji broj građana. Ljekari, medicinari i farmaceuti u Tuzlanskom kantonu tražili su povećanje plaća i naknada, ali Čolić se nadala "da će se kolege zdravstveni radnici složiti da ne bi bilo pošteno prema našim pacijentima ako sav raspoloživi novac potrošimo na povećanje plata." Zaključujući da "ćemo morat pronaći pravi balans."
Zdravstvene ustanove u Tuzli podatke o novom virusu korona krenule su prikupljati još u januaru. Nijaz Tihić, šef Univerzitetske klinike za mikrobiologiju i profesor Medicinskog fakulteta u Tuzli, u razgovoru za Federalnu televiziju je još 23. januara kazao da "treba oprezno pratiti ovaj virus." Nekoliko dana kasnije profesor Tihić je u drugoj izjavi za medije kazao da su na Tuzlanskom kantonu pojačali praćenje pacijenata sa respiratornim oboljenjima. Sead Ahmetagić, 64-godišnji šef Univerzitetske klinike za zarazne bolesti i profesor na Medicinskom fakultetu u Tuzli je 3. februara kazao medijima da povodom pojave novog virusa korona "pažljivo pratimo sve vijesti i preporuke koje objavljuju Svjetska zdravstvena organizacija i Evropski centar za prevenciju i suzbijanje bolesti," dodajući da "u pripremi za ovaj novi virus, koji ima potencijal da bude opasan, moramo reorganizovati svoj rad i krenuti nabavljati zaštitnu opremu za naše zdravstvene radnike.“ Prvi testovi na novi virus korone, pod vodstvom profesora Tihića, krenuli su se provoditi krajem februara. Profesori Tihić i Ahmetagić brzo su postali dio najužeg tima zaduženog za borbu protiv pandemije u Tuzlanskom kantonu.
Novi virus korone je u BiH stigao 5. marta sa vozačem kamiona iz Italije. U narednih petnaestak dana vlasti širom BiH uvele su stroge mjere. Pozivali su na tzv. socijalnu distancu, otkazali sve javne događaje i zatvorili vrtiće, škole i fakultete. Zatim su zatvorili aerodrome i zabranili ulaz strancima. A išli su tako daleko da su uveli policijski sat i potpuno zabranili aktivnosti na otvorenom za sve mlađe od 18 i starije od 65 godina.
Među prva dva slučaja zaraze novim virusom korone na Tuzlanskom kantonu, koji su potvrđeni kasno poslijepodne 27. marta, bila je i jedna medicinska sestra. Javnost je postajala sve uznemirenija kako se širila vijest o čak 200 medicinskih radnika koji su potencijalno bili u kontaktu sa virusom. Dajana Čolić se fokusirala na stjecanje povjerenja javnosti. Na jutarnjoj konferenciji za novinare, sada sa zaštitnom maskom i rukavicama, kazala je da "smo se od početka pandemije najviše bojali jedne stvari, da virus uđe u naše zdravstvene ustanove, i to je ono što se upravo dogodilo." Bila je iskrena u priznanju da u to vrijeme "ne znamo kada se zaraza virusom dogodila ili ko je nulti pacijent." Čolić je pokušala uvjeriti javnost da "smo uložili ogroman napor kako bi reorganizovali rad medicinskih ustanova na kantonu sa ciljem zaštite svih pacijenata i uposlenih," dodavši da "smo se organizirali u nekoliko linija odbrane i imamo dovoljno osoblja." Popis sa brojevima mobilnih telefona svih epidemiologa objavljen je kako bi ih građani mogli nazvati ako se plaše da su bili u kontaktu sa virusom. Čolić i njezin tim također su bili dostupni i komunicirali putem društvenih mreža.
U danima koji su slijedili vijesti o novim potvrđenim slučajevima u zdravstvenim ustanovama su nastavile stizati. Mnogi su se plašili da je širenje virusa po kalkulaciji profesora Salkića neizbježno. Ali, Dajana Čolić je imala puno povjerenje u svoj tim od jedanaest epidemiologa pod vodstvom profesora Ahmetagića. Pri odlučivanju o tome ko će biti testiran tim se oslanjao na detaljne razgovore sa osobama za koje se sumnja da bi mogle biti zaražene. U četiri sedmice nakon što je potvrđen prvi slučaj, naložili su preko 3000 takvih testova.
Čolić je pronašla način da uspješno sarađuje i sa kantonalnom policijom koja se brinula o tome da se uvedene restriktivne mjere poštuju, uključujući, još od početka marta, i provjeru naloženih kućnih samoizolacija. Oslonac u poticanju građana da rade ono što se od njih očekuje bila joj je i mreža lokalnih aktivista, koja se od ranije organizovala širom kantona i koja je tokom pandemije u Dajani Čolić prepoznala saveznicu. Njezin tim u Ministarstvu se, i uz podršku EU, pobrinuo da na raspolaganju bude potrebna zaštitna oprema poput maski, rukavica i odijela. Bili su uspješni i u nabavci testova i prateće opreme.
U svakodnevnim obraćanjima javnosti Čolić je smireno izvještavala o broju testiranih i potvrđenih slučajeva, kao i o broju ljudi kojim je izrečena mjera samoizolacije, broju teških i smrtnih slučajeva. Rijetko se žalila, nikad nije širila paniku ili davala lažnu nadu. Sudeći prema društvenim mrežama, na javne kritike i prijedloge je odgovarala konkretnim potezima. Na pitanje kako se nosi s kritikom u jednom intervjuu 2017., odgovorila je: “Sama sam samokritična i teško da bi me neko mogao kritikovati više od one koju svakodnevno vidim u ogledalu. Sve dok je kritika dobronamjerna, pokušavam je uzeti u obzir."
Napori Dajane Čolić, njenog tima i zdravstvenih ustanova Tuzlanskog kantona su se u međuvremenu isplatili. Do 28. aprila provedeno je skoro 4,000 testova. Tim je do tada identificirao osam različitih klastera u kojim se virus širio. Ukupno je potvrđeno 83 slučaja zaraze novim virusom korone. Od toga broja njih 78 već su se oporavili, jedna osoba je hospitalizirana, a 2 slučajeva je sa blagim simptomima na putu oporavka. Dvije osobe su preminule. Od osam identificiranih klastera, šest više nije aktivno jer su svi zaraženi se oporavili, u dva preostala ima još zaraženih, ali od 12. aprila nema potvrda novih slučajeva zaraze.
Šta se onda dogodilo sa upozorenjem profesora Nermina Salkića o 380.000 hospitaliziranih i 38.000 mrtvih ljudi u BiH? U razgovoru sa Senadom Hadžifejzovićem, na dan kada su potvrđeni prvi slučajevi zaraze novim virusom korona u Tuzlanskom kantonu, profesor Salkić je objasnio da ako vlasti provedu potrebne mjere i “iskoriste prozor prilike od dvije sedmice“ onda mogu “spriječiti ovu eksploziju.“ Rekao je da će u tom slučaju BiH "vidjeti broj slučajeva koji se broji sa stotinama, a ne stotinama hiljada. Kroz pandemiju bi onda naše bolnice prošle brineći se o svega nekoliko desetaka hospitaliziranih slučajeva, a broj smrtnih slučajeva bio bi manji." Na pitanje Senada Hadžifejzovića da li zdravstveni sistemi u BiH rade ono što je potrebno, profesor Salkić je odgovorio: "Ja jedino mogu reći kada je u pitanju Tuzlanski kanton, jer tu situaciju dobro poznajem. Mi radimo stvarno sve od sebe, prvi smo u Federaciji uveli preventivne mjere, zahvaljujući agilnosti ministrice zdravlja Tuzlanskog kantona, Dajane Čolić."
Kada je zajednička poznanica Dajani javila da pišem tekstu o tome kako je Tuzlanski kanton odgovorio na pandemiju, nije joj bilo drago. Na pitanje zašto, rekla je da se "plaši da ne ureknemo sve dosad postignuto." Ali, još 8. aprila predstavnici Svjetske zdravstvene organizacije pohvalili su vlasti u BiH, uključujući i kantonalnu vladu u kojoj je Čolić, za njihovu "ranu i brzu reakciju i provedene mjere", zaključujući kako se BiH u poređenju sa drugim zemljama zapadnog Balkana "posebno dobro bori protiv pandemije." Situacija se od tada poboljšala.
Kao i mnogi drugi Europljani, Bosanci i Hercegovci ovih dana raspravljaju o postepenom ublažavanju restriktivnih mjera, sa nadom da će pokrenuti svoju ionako slabašnu privredu. Budući da vakcine ili lijekovi nisu dostupni, prijetnja od novog virusa korone za zdravlje stanovništva je tu da ostane. Zbog toga je realan visok rizik da se tok pandemije u BiH i Tuzlanskom kantonu promjeni vrlo brzo, i to u vrlo negativnom pravcu.
Značajne društveno-ekonomske posljedice pandemije se u BiH već osjete. Političari i građani već računaju da će imati manje para, ali i da će zahtjevi za državnom podrškom rasti. Političari će morati donositi neke teške odluke i provoditi reforme koje su realne. Morat će pomiriti različite interese sa još manje resursa. Bosna i Hercegovina, suprotno široko prihvaćenom klišeju, ima političara koji su sposobni to raditi uspješno. Dajana Čolić je jedna od njih.
Adnan Ćerimagić je analitičar think tanka Inicijativa za evropsku stabilnost (ESI). Ovaj tekst je u orginalu na engleskom jeziku objavljen na Balkan Insightu, a opširnija verzija objavljena je u printanom izdanju zagrebačkog Preporodovog Journala.
