Eva ima veliki problem. Vidljiv je golim okom, pogotovo iz profila. Orlovski nos joj dominira licem! Ima, međutim, dotični organ čula njuha i prednosti, jer skreće pažnju s njenih klempavih ušiju, koje bezuspješno skriva rijetkom kosom.
Adam, opet, ne može da pronađe dovoljno široku majicu kako bi njome pokrio „šlauf“ sala. Pretjerana gojaznost izazvana hormonskim poremećajem imala je efekat na njegov ten, sličan onom koji su meteorske kiše formirale na Mjesečevoj površini.
Ipak, reklo bi se – ništa strašno, jer, u trećem milenijumu sve se može srediti. Međutim, šta je sa kompleksima i traumama izazvanim višegodišnjim skrivanjem od očiju javnosti? Kako napaćene duše da se izbore sa ogromnim nezadovoljstvom u tijelu datom od Boga? Odgovor na ovu dilemu ponudila je meksička produkcijska kuća „Televisa“, poznata po proizvodnji telenovela. Uskoro će plasirati rijaliti „Projekat Adam i Eva“. Uz poruku – „Bog je stvorio muškarca i ženu, a u 21. vijeku čovjek je Bog“ – autori formata ohrabrili su se da preprave sve božje „greške“!
Cilj rijalitija je da stvori idealan par. Novog Adama i Evu. Fizički preporod biće ostvarljiv samo ako ga budu pratile emotivna i psihološka transformacija. Grupa od pet žena i petorice muškaraca izlazak iz ličnog pakla započeće u Barseloni. Tokom dva mjeseca, u klinici „M“, centru sa najboljim estetskim stručnjacima i stručnjacima za dušu, okruženi luksuzom raja za 21. vijek, konačno će postati savršeni. Ali, to nije lak put.
Najbolji prijatelji krišom će ih navoditi na grijeh i „đavolska posla“. Čistota vjere, u biblijskom maniru, najveći je izazov, a za one koji je pokažu slijedi nagrada dostojna najsvetije knjige na svijetu – zlatna jabuka. Međutim, da li se u ovoj TV voćki krije najprovokativniji crv dosad osmišljen u svijetu zabave? Da li je Veliki Brat prerastao sopstvene granice? Jesu li nam „Farma“, „Porođaj uživo“ i „Seks faktor“ dosadili, pa je potrebno da se igramo Boga? Hoće li on imati razumijevanja za naš „djetinji“ bezobrazluk?
– Mada je nastao u prošlom vijeku, rijaliti je još u eksperimentalnoj fazi – ističe dr Divna Vuksanović, filozof medija i profesor Fakulteta dramskih umjetnosti. – I dalje se ispituju mogućnosti ovog žanra. Granice, zasad, u etičkom, estetskom, političkom i vrijednosnom smislu – ne postoje. Jedino mjerilo uspješnosti rijalitija je njihova gledanost, odnosno profit. Biblijski motivi, koji će biti zlupotrebljeni za ovaj šou, predstavljaju predložak poznat većini gledalaca na Zapadu, s jed(i)nim ciljem, da producentima donesu zaradu. Riječ je o klišeu koji nema veze s religijom.
Sa stavom da je sve samo „šoubiz“, ne slaže se psiholog i psihoterapeut Jelena Orlandić. Ona strahuje da polovično urađen posao može da izazove veliki psihološki problem kod takmičara, što bi ih gurnulo u još veću labilnost.
– To bi moglo da se spriječi ukoliko bi i poslije emisije imali psihološku podršku, ali plašim se da to nije praksa u rijaliti svijetu. Igranje Boga je narcistička uloga. Zamišljeni smo kao ljudi koji bi trebalo da dostignu savršenstvo, a moderan svijet nam to promoviše. Ovaj rijaliti, s obzirom na našu masovnu kulturu, ima sve izglede za veliki uspjeh, ali loše je što tvorci učesnike predstavljaju kao čudake, a njihovu želju za usavršavanjem izvrgavaju ruglu – kaže Orlandićeva, stavivši pod znak pitanja i prioritet emisije – reklamiranje klinike ili dobrobit učesnika?
Obje sagovornice složile su se da je profit najviša vrijednost rijalitija. Prema njihovom mišljenju, u današnjem svijetu, pa i Srbiji, eksploatacija gluposti je ne samo moguća, već poželjna. Osim tržišnih, ostale vrijednosti više ne postoje. Ili barem nisu dovoljno medijski vidljive. A šta sa Adamima i Evama koji su na stazi ka raju ispali iz takmičenja i ostali na pola puta, tek napola savršeni? Da li su njihovi bogovi osmislili čistilište za propale pokušaje ili im je po automatizmu zagarantovan pakao? To pitanje postavio je voditelj Aleksandar Gajšek, koji u emisiji „Agape“ pokušava da gledaocima ukaže na značaj religije u savremenom društvu:
– Do radosnog osjećanja života ne dolazi se spoljašnjim promjenama, već se od nas traži unutrašnji preobražaj, kako bismo postali bolji ljudi. Ukoliko ne dođe do metanoje ličnosti i najljepša mjesta za život pretvoriće se u pakao, što je čest slučaj sa „zvijezdama“ – poručuje Gajšek, izražavajući zabrinutost pred činjenicom da televizija bizarnostima traži fascinaciju primitivne publike i tako zgrće novac. Ipak, smatra on, postoji recept za izliječenje nacije ljubitelja rijalitija, licemjerno zgroženih nad njima. – Prestanite da ih gledate i prestaće da postoje. Jednostavno, ali teško.
Međutim, hoće li žitelji planete, koji su, makar prema religijskim učenjima, već jednom protjerani iz Raja, a zatim i Potopom bili kažnjeni na Zemlji, i treći put uspjeti da ne odole potrebi da dotaknu Boga? Da li će on ovog puta ostati nijem pred novom vavilonskom kulom, čija mu TV antena već para oblake? Može li čovjek otići korak dalje od uloge Boga? Šta je sljedeće? Možda rijaliti za svevišnje? Ne bi li bilo zanimljivo zaviriti u svijet iza kapije Svetog Petra? Eto nove ideje.