Kako preživljavaju, kaže, ne zna ni sama. Muž, čim se ukaže prilika za kakav posao na dnevnicu, radi, ali i toga je sve manje, a djeca željna svega." Ugroženi smo, prepušteni sami sebi, nikakve pomoći nemamo osim dječiji dodatak od 140 KM, a za peto dijete ništa. Od toga se ne može živjeti, treba djecu othraniti, školovati, a to država ne razumije", kaže za Buku Vesna.
Kucali su i na vrata Centra za socijalni rad, koji im je prošle godine pomogao jednokratnom pomoći od 150 KM. To je sva pomoć koju ovakve porodice mogu dobiti u Banjaluci.
Kaže da djecu nije rađala da bi imala neku korist od države, ali da je žalosno to što se na sav glas priča o borbi protiv "bijele kuge", a da istovremeno nemamo nimalo pozitivnu pronatalitetnu politiku i rješenje za one koji su se u ovim teškim vremenima odlučili stvarati ono najvrijednije - nove živote.
U vrijeme kada se Republika Srpska suočava sa negativnim prirodnim priraštajem, dok istovremeno rastu cijene svih životnih namirnica, pa tako i opreme i hrane za bebe (koja nije oslobođena PDV-a, niti se uopšte govori o smanjenju stope PDV-a na ove artikle), iz nacrta budžeta za 2016. godinu, Vlada RS briše stavku "Fond treće i četvrto dijete".
U banjalučkom Udruženju “Četiri plus” zatečeni su činjenicom da će porodice sa troje i četvero djece ostati bez jednokratne naknade. Kažu da je ovo loša poruka u trenutku kada se višečlane porodice bore za ukidanje cenzusa za dječiji dodatak i donošenje zakona prema kojem bi svako djete u ovom entitetu imalo pravo na dječiji dodatak od najmanje 100 KM.
Napominju da, prema sadašnjoj regulativi, samo porodice koje su u teškoj materijalnoj situaciji mogu primati dječiji dodatak, odnosno, ukoliko im primanja ne prelaze 90 KM po članu, s tim da se u procjenu uzima i vrijednost automobila! Ukoliko je navedeni uslov ispunjen, prvo dijete ipak nema pravo na dječiji dodatak, drugo dijete prima 35 KM, treće 75 KM, četvrto 35 KM, dok svako naredno dijete nema pravo na dodatak.
I umjesto da se poduzmu konkretne mjere kojima bi se porodice u RS ohrabrile da rađaju djecu, kojima bi se zaštitile majke, te poboljšali uslovi za porodiljsko odsustvo, Vlada RS i resorno ministarstvo provode uglavnom promotivne kampanje, ne dajući apsolutno nikakav novac za stimulisanje nataliteta, tako da je njihova podrška višečlanim porodicama samo prazna priča. Za sve ove godine, višečlane porodice su iz budžeta, na godišnjem nivou, dobijale svega 900.000 KM u vidu jednokratne pomoći, a sada će im i to biti oduzeto.
Kakav je odnos vlasti u ovoj zemlji prema višečlanim porodicama možda najbolje ilustruje podatak da svaka majka u RS za rođeno dijete dobije 250 KM jednokratne pomoći, dok stočar za svako tele od Vlade dobija 400 KM premije. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.
Na sva pitanja zašto nema konkretne pomoći, odgovaraju da nema para. Odgovor nemaju ni na pitanje zašto javna administracija rasipa novac poreskih obveznika, o čemu svjedoče i gotovo svi revizorski izvještaji. A i šta bi odgovorili, moraju se isplaćivati plate ministrima, brojnim pomoćnicima, pa još ako platama dodamo i isplate za odvojen život, naknade za prevoz, troškove telefona, jubilarne nagrade, te razne edukacije, dođemo do zaključka da nekoliko stotina ljudi, onih koje smo sami izabrali, potroše novac za našu djecu.
Tako je kabinet predsjednika RS-a u toku 2014. godine potrošio preko devet miliona KM, a samo su njegovi telefonski razgovori građane koštali 120 hiljada maraka.
Postavlja se pitanje u čemu je onda smisao projekata i kampanja kao što je "Konferencija beba", koja je dio kampanje "Porodica za pet"? Ministarstvo za porodicu, omladinu i sport već nekoliko godina provodi ovu kampanju sa ciljem da se javnost upozna sa složenom demografskom slikom u RS, te da se promoviše porodica i odgovorno roditeljstvo.
Čini se da je jedini smisao ovih kampanja to da se predstavnici vlasti slikaju, promovišu i dodijele kakvu simboličnu sumu, i to samo u vrijeme predizbornih kampanja.
Ministarstvo u ovim kampanjama na sebe preuzima “teži dio” posla, štampanje promotivnog materijala i koordinisanje aktivnostima na nivou RS. Lokalne zajednice su dužne da obezbijede lokaciju, programski sadržaj, učesnike, kao i pokrovitelja programa. Ministarstvo se ne bavi takvim “sitnicama” kao što su programski sadržaji i pokrovitelji. Oni štampaju materijal.
Letke i majice za bebe. Svoju ulogu imaju i mame, tate, bake i dede. Oni treba da se u što većem broju odazovu, plate sat-dva parkinga u prvoj zoni, u gradovima gdje su lokalne vlasti nacrtale bijele linije za parkiranje, izađu na lokacije koje su obezbijedile lokalne zajednice (a to su platile opet iste te mame, tate, bake i deke), te da pokažu ljepotu porodice i roditeljstva. Naravno, ima tu mjesta i za klovna koji savija balone, samo neka porodica i odgovorni roditelji plate balon.
Nadajmo se da će naredna kampanja za cilj imati promovisanje morala i odgovornosti onih koji sjede u ministarskim foteljama
Ukoliko pogledamo još jednu od mjera kojom se Vlada diči - subvencionisanje kamatne stope stambenih kredita, vidjećemo da je za sedam godina u program subvencionisanja bilo uključeno 2.612 bračnih parova, koji su subvencionisani sa 5.800.000 KM. Ako pogledamo podatke o broju sklopljenih brakova u RS, vidjećemo da se radi o broju 4 do 5 hiljada godišnje, što je za 8 godina preko 40.000 brakova. Ako izbijemo one "stare", preko 35 godina, grubom računicom izlazi da ministarstvo subvencioniše svaki deseti brak. Dosta je i to, obzirom da većina tih bračnih družbenika i nemaju uslove za dobijanje kredita, pa šta onda da se subvencioniše.
Demografska slika u RS nije složena. Jednostavna je. Više ljudi premine, nego što se rodi. I tako već 15 godina. Prognoze za budućnost su još gore.
