Protestima koji su se odvijali u gradovima Federacije BiH, od kojih su najžešći bili oni u Tuzli i Sarajevu, građani su poslali ozbiljnu poruku političarima, puni bijesa i nezadovoljstva koje se godinama taložilo, a koje je kad-tad moralo eksplodirati. Kratko i jasno, narodu je dozlogrdilo. Godinama su građani nijemo posmatrali kako im se političari bogate, dok oni jedva sastavljaju kraj sa krajem, dok bukvalno gladuju. Bosna i Hercegovina je najsiromašnija zemlja Evrope, a njeni političari najbogatiji su na Balkanu, i zasigurno među najbogatijima na Starom kontinentu.
Dvodecenijska pljačka odigrana je gotovo savršeno, a sve se uspješno zamagljivalo potpirivanjem straha od „drugog”. Na taj način, političarima je obezbijeđen komoditet dostojan kraljeva, a građanima su bacane tek pokoje koske da se potuku oko njih.
Početni bijes građana tokom februarskih protesta iskaljen je na zgradama institucija sistema, pa su tako planule zgrade Vlade Tuzlanskog kantona i Predsjedništva BiH. Ovih dana privedena su lica koja se sumnjiče za ove nasilne aktivnosti tokom protesta, a ne treba sumnjati da će im sistem odrediti visoke kazne za počinjena djela.
Jedno je jasno, dobar dio građana je prešao onu zamišljenu liniju, kada je srušen zid šutnje i trpljenja. Dok su političari pretpostavljali da će građani ostati zamrznuti u permanentnom stanju letargije, februarski događaji pokazali su da oni mogu i drugačije.
Rezultati protesta su jasni – zahvaljujući pritisku, pale su 4 kantonalne vlade, a protesti sa ulica u većoj mjeri su se preselili u dvorane i sale, u kojima se održavaju tzv. plenumi građanki i građana.
Plenumi se održavaju u gotovo svim gradovima gdje su bili protesti, a cilj okupljanja građana u plenume jeste da se jasno artikulišu zahtjevi građana prema institucijama sistema. Plenumi okupljaju širok spektar svih kategorija stanovništva. Radi se o heterogenoj masi koja, manje ili više uspješno, artikuliše svoje zahtjeve. Iako bi se na prvi pogled teško dalo sublimirati nakupljeno nezadovoljstvo građana, čini se da to plenumima polazi od ruke. Jako je važno da su se plenumi izdigli iznad stranačkih interesa i da striktno odbijaju bilo kakvu konotaciju sa svim političkim strankama u BiH.
Jedan od najorganizovanijih plenuma svakako je onaj u Sarajevu, čiji članovi su podijeljeni i na stručne tematske grupe i na radne grupe (boračka pitanja, zdravstvo, rad, socijalna zaštita, raseljeni i izbjeglice, obrazovanje, nauka, mladi, unutrašnji poslovi, privreda, kultura i sport, prostorno uređenje i zaštita okoline, stambena politika, pravda i uprava, finansije i saobraćaj).
Glavni slogan plenumaša je „Ako ste protiv vladajuće klase, korupcije, mita, pljačke, nepotizma, licemjerstva…pridružite nam se!”
Na plenumu građana Sarajeva održanom 12.marta bili su prisutni i predstavnici plenuma iz Zenice, Bugojna i Tuzle. Plenumu je prisustvovalo oko 700 građana koji su predstavili zahtjeve koji će biti upućeni kantonalnoj i federalnoj vladi.
Radne grupe su prezentovale izvještaje, a pročitani su i zahtjevi koji će biti upućeni skupštini Kantona Sarajevo.
Plenum je zatražio izradu socijalne karte u Kantonu Sarajevo, usklađivanje naknada socijalno ugroženih kategorija sa stvarnim potrebama, novčanu pomoć za nezaposlene u minimalnom iznosu jedne trećine prosječne plate u Kantonu, naknade za porodilje u iznosu pola prosječne plate u ovom Kantonu, hitnu izradu programa zapošljavanja i samozapošljavanja, te kazne za poslodavce zbog neuplaćivanja obaveza prema zaposlenima. Prema upravi TVSA poslan je zahtjev da ponedjeljkom, srijedom i petkom građanima ustupi 60 minuta televizijskog prostora prije večernjeg dnevnika.
Građani su također usvojili nekoliko prijedloga o nacrtu budžeta. Navedeno je kako je nužna revizija, te da se budžet ne smije kreditno zaduživati kod komercijalnih banaka. Također je usvojen prijedlog o radikalnim mjerama štednje, a da se pri tome ne ugroze ranjive kategorije stanovništva.
Plenum je također prezentovao zahtjeve prema Federalnoj Vladi, a koje su ranije usvojili svi pomenuti plenumi. Tražena je ostavka vlade FBiH, obustava krivičnog gonjenja svih učesnika demonstracija, trenutna obustava svih privatizacijskih procesa, te revizija privatizacija, ukidanje bijelog hljeba i drugih beneficija, ograničavanje plate javnih funkconera na nivo dvije prosječne plate u FBiH, ukidanje naknada za rad u komisija i drugim upravnim tijelima, progresivne poreske stope u zavisnosti od visine dohotka, pokretanje inicijative o izradi zakona o PDV-u, uz nultu stopu za osnovne životne namirnice, usklađivanje iznosa penzija sa rastom plata, te obustava zaduživanja kod komercijalnih banaka i međunarodnih fondova.
Rok za ispunjenje pomenutih zahtjeva je 31. mart.
Plenum – šta je to?
Plenumi zaista predstavljaju hrabru prekretnicu u dosadašnjem poimanju bh. demokratije. Plenumi su sada već postali ozbiljan društveno-politički faktor, koji političari ne bi smjeli olako shvatati. Plenumaši su jasno stavili do znanja da građanski glas može biti jak. Međutim, postavlja se logično pitanje – kako i šta dalje? Koliki bi mogao biti stvarni uticaj plenuma na političke prilike u zemlji? Ima li mjesta optimizmu ili se, zapravo, neće moći uraditi ništa jer je Bosna i Hercegovina zarobljena u raljama političkih partija, koje već dvadeset godina guše narode i građane u njoj?
Svjetlana Nedimović, učesnica Plenuma u Sarajevu, kaže za BUKU da je najznačajnije postignuće plenuma promjena okvira razumijevanja naše društvene zbilje.
Ona ističe da je do sada dominirao „taj etnički okvir”. Stidljivo se, pretežno kroz diskurs međunarodne zajednice, pomaljao ekonomski, a sada se kao neizbježan pojavljuje i socijalni.
”Prosto je nevjerovatno bilo pratiti medijske sadržaje tokom prethodnog mjeseca – preko noći je socijalna problematika postala najbitnija tema za sve. Istovremeno se i političari utrkuju u ponudama i prijedlozima mjera štednje, borbe protiv korupcije, socijalnih programa, doduše, sve to prilično kozmetički djeluje, ali do sada nisu osjećali potrebu ni za tim”, kaže Nedimovićeva za naš portal.
Ona dodaje da je teško prognozirati u kojoj mjeri aktivnosti plenuma mogu mijenjati političke prilike u zemlji, jer je stranačka politika potpuno zagušila javni prostor i prostor političkog djelovanja.
”Plenumi su prije svega pokušaj da građanstvo, mimo stranačkih mreža, prodre u taj prostor i vrati mogućnost i moć političkog djelovanja, te da se kroz to djelovanje postavi nekakav okvir djelovanja vlasti koji se neće dati tako lako izigrati uobičajenim koalicionim akrobacijama”, ističe Svjetlana Nedimović za BUKU.
Prema njenom mišljenju, tek kretanjem stranačkih politika unutar tih okvira, te kontinuitetom političkog djelovanja građana, u nekoj formi, mogu se početi mijenjati političke prilike u zemlji.
Vuk Bačanović, novinar magazina „Dani”, kaže da su plenumi značajni u tom smislu da predstavljaju kamen međaš u savremenoj istoriji BiH.
”Ako sagledamo sve dosadašnje pokušaje antisistemskog bunta, oni su, unatoč svim nedostacima i dječjim bolestima, nešto najbolje što se dogodilo u procesu istinske demokratizacije BiH”, kaže Bačanović za BUKU.
Bačanović dodaje kako se podrazumijeva da su plenumi tehnički neodrživi u postojećem sistemu, ali će to, smatra on, svakako biti škola za budućnost.
Na pitanje koliko plenumi mogu mijenjati postojeći politički sistem, novinar Dana ističe kako su ga oni već promijenili, pa „makar to bio predizborni populizam vladajućih stranaka”.
„Vremenom, shvatićemo da možemo ostvariti daleko više od toga”, zaključuje za BUKU Vuk Bačanović.
Almir Terzić, politički analitičar, kaže da je nerealno očekivati da plenumi kao oblici organizavanja budu ti koji će postavljati i smjenjivati vlade, skupštine i druge organe u institucijama, jer je veoma teško očekivati da će nosioci političke vlasti, definisani kroz poslanike u skupštinama, biti samo glasačka mašina u zahtjevima koji dolaze od organizacija kao što su plenumi.
Ipak, kaže Terzić, plenumi građanki i građana, kao novi oblik komunikacije sa vlastima, imaju, zasigurno, dobru namjeru.
„Mislim kako su se plenumi trebali zadržati na zahtjevima koji su realni – ukidanje i smanjenje brojnih beneficija koje su na raspolaganju izabranim i imenovanim zvaničnicima: paušali, naknade za posjete porodici, odvojeni život, troškovi smještaja, reprezentacije, troškovi mobilnih telefona, naknada za komisije, kao i ukidanje plata nakon isteka mandata tzv. bijeli hljeb. Nedavno urađene analize pokazale su da je samo po tom osnovu na nivou Parlamentarne skupštine BiH na godišnjem nivou moguće uštedjeti oko 1,3 miliona KM. Za plate nakon isteka mandata, za posljednje četiri godine, potrošeno je oko 2,3 miliona KM”, kaže Terzić za BUKU.
On ističe da je smanjenje javne potrošnje, koja iznosi oko 68 do 70 posto budžeta na nivou BiH, a slično je i sa ostalim nivoima vlasti, trebalo da bude osnovni angažman na kojem su trebali raditi plenumi građanki i građana.
”Tu svakako mislim i na zahtjeve za drastičnim smanjenjem izdvajanja iz budžeta za političke stranke i partije: samo po tom osnovu u proteklih devet godina utrošeno je oko 174 miliona KM”, navodi Terzić.
Dodaje da su plenumi mogli dati značajan doprinos i u borbi protiv korupcije, kroz donošenje zakonske regulative u oblasti oduzimanja nelegalno stečene imovine, reviziju privatizacije, te uvođenjem transparentnosti u oblasti javnih nabavki, gdje je korupcija iznimno prisutna, ali i kroz zahtjeve za jačanje revizije u svim institucijama.
Naredni period će svakako pokazati snagu plenuma, odnosno, da li postoji volja među političkim partijama da sprovodi zahtjeve plenumaša. Plenumi predstavljaju neočekivan i prilično revolucionaran i hrabar iskorak, koji bi mogao kao Damoklov mač da visi iznad naših političara. Drugo pitanje je da li se naši političari zaista plaše naroda. Sudeći prema njihovim prvim reakcijama za vrijeme protesta, odgovor je svima i te kako dobro poznat.