Nedavno smo na portalu BUKA imali intervju sa umjetnicom iz Bihaća Selmom Selman, koja sa svojom braćom studira na Akademiji umjetnosti u Banjaluci. Selmanovi su se već izborili za svoje mjesto u svijetu bh. umjetnosti.
U intervjuu za portal BUKA, braća Selma, Mersud i Ferdi, govore o umjetnosti, svom porijeklu, radu, diskriminaciji sa kojom se susreću i drugim temama.
Kako ste počeli da se bavite umjetnošču? Šta je bilo presudno u izboru zanimanja, u izboru da budete slikari?
Ferdi: Već kao mali dječak crtao sam i šarao po cesti i prozorima. U prvom razredu osnovne škole, nacrtao sam savršenu kocku i krug, a učitelj se na to jako iznenadio, jer nije vjerovao da dijete te oblike može tako nacrtati. Ja nisam mogao da shvatim zbog čega se on čudi, jer je meni u to vrijeme to bilo sasvim normalno da crtam. Tokom školovanja, dobijao sam i nagrade iz crtanja i slikanja, a znao sam ponekad osvojiti i nešto novca. Otprilike u to vrijeme shvatio sam da želim da budem umjetnik i da istražujem boje. Tada su svi, a pogotovo moja porodica, rekli da sam im čudan, nije im bilo jasno zašto uvijek crtam, zašto ne izlazim sa društvom. U početku me je sram bilo što znam da slikam, ali danas sam sretan zbog ovoga što jesam. Ponos sam Romima u svojoj mahali. Konačno sam našao put kojim želim da se krećem, studiram slikarstvo i razvijam teme.
Ferdi Selman
Mesrud: Počelo je sve nesvjeno. U Bihaću sam išao u osnovnu školu i u trećem razredu sam shvatio da imam nešto što me razlikuje od ostalih vršnjaka. Moj talenat prva je prepoznala moja nastavnica Mirza Ibrahimpašić i od tada me je uključivala na razne likovne konkurse, gdje sam osvajao prve nagrade i sve pohvale. Oduvijek me je zanimala umjetnost, da stvaram, da kroz psihoanalizički svijet mogu da napravim svoja djela. Uvijek kažem da nije lako opredijeliti se za umjetnost, jer čovjek mora biti i talentovan i nadaren i odlučan za tako nešto. Poslije osnovne, upisao sam Srednju umjetničku školu u Bihaću, koju sam završio.
Važno je reći da sam kao klinac počeo da živim od slikarstva, jer sam prodavao slike. Zapitao sam se da li bih mogao da upišem Akademiju umjetnosti i došao sam u Banjaluku da pokušam, u čemu sam i uspio. Uvijek sam slikao sa ciljem da postignem što bolje rezultate, da se razvijam i unapređujem. Kad nisam imao novca svoja djela sam davao u zamjenu za hranu da bih mogao da preživim taj dan.
Jeste li se tokom svog rada susretali sa diskriminacijom i kako ste se svojim ličnim primjerom borili protiv nje?
Ferdi: Diskriminacija je uvijek oko nas i susretao sam se sa njom mnogo puta. Ničija kritika me nije zanimala, jer znam koliko vrijedim. Samo se ponekad zapitam koliko je važno biti čovjek…
S obzirom da dolazite iz romske porodice, kako je ona prihvatila vaš izbor slikarstva kao profesije kojom želite da se bavite?
Mersud: U početku jako teško. Romi se teško prilagođavaju nečemu novom, ali ja sam uspio da radim ono što želim, da idem dalje, ali i da se družim sa prijateljima. Nije lako kada trebate da živite od slikanja, čak je i jako teško. Ja se trudim da budem kvalitetan, da ljudi upoznaju moj rad i priče o njima. Kad znate šta hoćete, trebate da tragate za tim… Romi su uglavnom začuđeni mojim izborom, pitaju me zbog čega se bavim ovim, smatraju da se od umjetnosti ne može živjeti. Za njih fakultet nije bitna stvar, a za mene jeste.
Mersud Selman
Kako Vas drugi ljudi prihvataju?
Ferdi: Ljudi me prihvataju kao Roma ili Cigana. Naravno, čudan sam im. Ali istovremeno i interesantan, zanimljiv i orginalan. Našu orginalnost vide i kroz umjetnost koju stvaramo.
Koje teme vas u umjetnosti posebno interesuju, koje oblasti slikarstva istražujete?
Ferdi: Posebno me interesuju portreti i figure, a interesuju me i dječiji likovi. Trenutno se bavim portretima i razvijam temu dok ne bude gotova.
Mersud: Moja tema je rađanje, fetus, utroba majčinstva, gdje posebno istražujem kretanje fetusa i njegovo razvijanje-. To je možda jedan moj razgovor sa nerođenim stvorenjem koje smo ja ili vi bili, to ne znam. To je jedan čist realizam. Uz to razvijam i teme op arta, u kojem se jednostavno izražavam bojama i optičkim varkama.
Zanima me kakva je umjetnička scena u Bihaću?
Mersud: Ljudi iz Bihaća su rođeni da budu slikari i umjetnici. Najzanimljivije je to što su rođeni sa bojom…
Kako Vi gledate na mlade u BiH?
Mersud Selman
Mersud: Mladi se danas ne interesuju za znanje, ne cijene ga i ne čitaju. Ne pokazuju svoju kulturu, a tako se ponašaju možda jer imaju sve u životu, pa ne žele da se obavezuju sa bilo čim.
Kakvi su Vam planovi za budućnost, čime želite da se bavite, u kojim smjerovima vidite svoj umjetnički rad?
Ferdi: Planiram da upišem master studije, nadam se negdje u inostranstvu, a ako u tome ne uspijem, ostaću u BiH i pokazaću drugima svoj umjetnički rad. Djeci koja su poput mene i mojih želim da ostavim trag, da vide da se može nešto drugačije uraditi.
Mersud: Želim da stvaram i da iza sebe ostavim kvalitetne priče. Nadam se da će se u budućnosti umjetnički rad više cijeniti i da ću to da doživim. Ukoliko uspijem, volio bih da pomažem siromašnim ljudima kao što sam ja bio.
Ferdi Selman
Razgovarala Maja Isović
Vezan tekst
BUKA intervju: Selma Selman – Romi ne treba da se srame svog porijekla