Đuro Čekić, godina 35, nezaposlen, bez škole.
Otac petoro djece, sa šestim na putu, a bez krova nad glavom.
Đuro je 10 godina član vladajuće partije u Republici Srpskoj, Stranke nezavisnih socijaldemokrata – Milorad Dodik.
Đuro Čekić je u vrijeme proteklih izbora dobio obećanje da će mu stranka pomoći da napravi kuću i dobije posao. Jedini uslov je bio da bude i ostane član SNSD-a i da glasa za svoju partiju. Od Đure Čekića niko nije tražio da pročita program stranke, da ga prodiskutuje sa stranačkim kolegama i testira njegovu realnost. Ne. Od Đure Čekića je traženo samo da glasa, ne da bira, nego da lijepi plakate i glasa za svoju partiju.
Đuro Čekić bio je srećan čovjek tog predizbornog miholjskog ljeta prošle godine, jer iako nezaposlen, kao i preko 150 000 sličnih njemu, on je, činilo mu se, u rukama imao oružje koje drugi nemaju – člansku kartu, majicu i poster svog predsjednika – Milorada Dodika.
Ovog ljeta, dok je cvjetao bostan, Đuro Čekić je primijetio da je on svoj dio dogovora ispunio još prošlog oktobra, ali da od njegove kuće još ni traga ni glasa.
Đuro Čekić je odlučio da bude aktivan građanin i da traži da mu se ispuni ono što mu je obećano, ništa više i ništa manje od toga. Odlučio se da prvu akciju prema gospodaru na zemlji poduzme uz malu asistenciju gospodara na nebu. Prilikom proslave Spasovdana, krsne slave grada Banjaluke, u Hramu Hrista Spasitelja, za pomoć oko ispunjenja obećanja pitao aktuelnog gradonačelnika Slobodana Gavranovića, koji mu je rekao da mu ne može pomoći.
Đuro Čekić nije shvatao šta se dešava, a miris tamjana mu nije pomogao da se razbistri.
Đuro Čekić nije puno čekao, spakovao se i krenuo u Park Mladen Stojanović , svojevrsnu Dolinu štrajkača glađu, otvoreni kamp sa najvećim brojem noćenja u Republici Srpskoj.
Javnost je upoznao sa svojim zahtjevima do kojih misli doći štrajkom glađu.
Pozvan je brzo u gospodarove dvore i ponadao se da je njegovim mukama kraj, ali Đuro Čekić se prerano obradovao. Odobreno mu je samo 10 000 KM.
Đuro je odbio milostinju i poručio da gradska vlast koja obeća građaninu svog grada pomoć, a ne ispoštuje svoje obećanje, nije ni zaslužila da vlada i vara narod.
Đuro Čekić je, iako iz nekih razloga nije bio pozivan na seminare NDI gdje se o tome uči, iz stanja pasivni član prešao u stanje aktivni član i tako možda i spasi svoju stranku od gubitka narednih izbora jer, zaista, kakva je to stranka koja vara narod i ne ispunjava svoja obećanja. Jasno je, kakva je.
Mnogi će sada reći da je Đuro Čekić bezobrazan i da traži previše. Ne. To naprosto nije tačno. On traži samo ono što je većina njegovih kolega iz stranke ranije već dobila, stan i posao.
Đuro, dakle, samo traži ono što mu je obećano. On je svoj dio ovog dogovora ispunio.
Glasao je.
Jer od njega niko nije tražio da se doškoluje i nauči nekom poslu, niti mu je stranka organizovala sastanak sa socijalnom i zdravstvenom službom i pokušala da riješi njegovo stanje. Njegova stranka je umjesto toga platila desetine miliona maraka medijima da Đuru i slične njemu svakodnevno ohrabruju da nikad ne posumnjaju u poteze vlasti. Na javnom servisu mogao je donedavno da sluša o velikim ekonomskim pobjedama Republike Srpske, koja jedina u svijetu prkosi ekonomskoj krizi.
Gledajući javni TV servis RS, mogao je Đuro i da pogleda emisije koje ohrabruju pravljenje i rađanje što većeg broja djece. Đuri Čekiću istovremeno niko nije rekao da su njegovo petoro djece već sada zaduženi 10 000 KM od ove i prethodnih vlasti kod međunarodnih i domaćih banaka, a da će šesto biti dužno svojih 2000 KM čim se rodi. Ne zna, jer mu to niko nije rekao u predizbornoj kampanji, niti u drugom Dnevniku. Kao što mu niko nije rekao da je stanje u ekonomiji teško i sve teže i da stotine ljudi ostaju bez posla svakog mjeseca i da, ako mu je neko i obećao posao, to najvjerovatnije nije zaista i mislio.
Jedino što Đuru Čekića razlikuje od većine prevarenih i izmanipulisanih jeste to što je odlučio da se bori za ono što mu je obećano. Pa ako je i samo štrajkom glađu. Pa i ako je to što je očekivao da će dobiti potpuno van realnosti. Zar upravo obećanje koje je Đuri dala stranka nije obrazac koji već godinama funkcioniše u realnosti. Obrazac u kom jednom odlukom vlasti neko preko noći postane milioner, postane vlasnik društvene nekretnine, komada zemlje, dobije posao mimo konkursa. I na kraju obrazac u kome jedan čovjek, Predsjednik RS, rješava sve sam. Nema razloga da se većina, koja godinama toleriše ovakav obrazac ponašanja, sada ponaša kao da je Đurin zahtjev za poslom i kućom mnogo.
Većina koja ništa nije učinila da manipulacija sa Đurom i njegovom mukom bude manja odgovorna je zbog toga za njega, , njegovu porodicu i njihovu budućnost u potpunosti. Ovo društvo se pokazalo sposobnim da ćutke i u miru odobrava razne preskupe manifestacione budaleštine i građevinske poduhvate. Najmanje što može jeste da Đuri Čekiću napravi kuću i nađe posao. Na ovom društvu je prije svega da Đurinih petoro djece i šesto koje je na putu ostanu živa i zdrava i ne budu gladna i bosa, te da imaju svu pažnju ovog društva. Ona apsolutna nisu ništa kriva. Pa ni za ponašanje svoga oca.
Ali ovo društvo nikako ne može izbjeći odgovornost, pošto je svojim aktivnim nečinjenjem već godinama saučesnik u morbidnoj manipulaciji mase siromašnih i neobrazovanih zarad najbrutalnije manipulacije politikom i političkim životim u privatne svrhe.
Stoga je odnos koji ovo društvo uspostavi prema Đuri Čekiću i njegovom slučaju, njegovoj djeci i njihovoj budućnosti ispit za koji sigurno neće imati mogućnost popravnog.
Vezani tekst :
Ispred slike Predsjednika RS : Štrajk glađu za krov nad glavom
Od istog autora:
Aleksandar Trifunović: Gdje god nađes zgodno mjesto ti Teslu zalijepi