Kad su se djevojka i mladić, Ana Ćurić i Stefan Brkić, poslije izlaska u grad vraćali kući, ni slutili nisu da će postati meta huliganskog i krvničkog napada dvojice pijanih kabadahija. A, napad k'o napad, zao, podmukao. Huligani su prvo napali i izudarali djevojku, a kad joj je mladić pritrčao u pomoć, ista sudbina zadesila je i njega. Epilog, djevojka je zadobila kontuziju lijevog kuka, a mladić je izudaran, pušten na kućno liječenje. Pored fizičkog bola i povreda, šok i psihička trauma su zagarantovani.
Policija je na svu sreću brzo došla i prekinula, ispostaviće se nakratko, ovu agoniju. Elem, umjesto da pobjegnu, kao i svaki huligani, ova dvojica pijanih dilbera se unekoliko drugačije ponašala. Kad su vidjeli policijsko vozilo, mladića Stefana su bacili na isto. Automobil je ostao bez retrovizora, a policiji je uletio upitnik u glavu.
A sve zato što su huligani, nazvaćemo ih Bruno i Hans, austrijski vojnici EUFOR-a. Kao takvi, oni su bukvalno iznad i, što je tragičnije, izvan zakona koji postoje u dominionu i obilježenom trokutu nesreće, znanom kao Bosna i Hercegovina. Vidite, Bruno i Hans su obične sjevernoalpske kabadahije, kafanski lokatori i sve što ide pride uz to. Samo, oni imaju IMUNITET. Oni su pripadnici tog i tog bataljona, tog i tog puka, na teritoriji koju kontrolišu. Kao takvi, imaju ekskluzivitet u bilo čemu, od prednosti u saobraćaju, do vikend iživljavanja nad mladićem i djevojkom, bez da budu kažnjeni.
Zanimljivo je to kako su haberi Bruno i Hans prvo, u navrat-nanos sročenim vjesticama, osvanuli kao Terim i Sulejman. Valjda je fast food medijima bilo interesantnije da saopšte kako su dva turska vojnika u po Banjaluke prebila domaću nejač. Jer, to bi tek bila ,,prava ekskluziva“. Kao da zlostavljanje samo po sebi nije bilo dovoljno morbidno, trebalo je boldovati informaciju sa nekim izmaštanim turskim vojnicima.
Tim povodom, medijima se promptno obratio komandant turskog bataljona pri snagama EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, brigadni general Fatih Ilhan, koji je demantovao medijske navode o hapšenju pripadnika turskih snaga u Banjaluci.
„Privedena dvojica vojnika nemaju veze s turskim bataljonom. Oni su pripadnici austrijske vojske”, saopštio je Ilhan i obznanio čije gore je „violentno lišće“.
Uloga Brune i Hansa u spašavanju države
Za mladića i djevojku koji su imali traumatično iskustvo, Bruno i Hans će do kraja života biti zli podsjetnici na novembarsku noć banjalučku. Za Bosnu i Hercegovinu, ova dvojica hohštaplera će biti trajan podsjetnik ko smo, šta smo i kuda (ne)idemo.
Dakle, BiH, sa svojim entitetima, distriktom i sličnim zamlatama, predstavlja klasični protektorat! I, da, naravno da svi to znamo, ali ponekad od Mile, Zlaje i raje zaboravimo, pa se kobajagi pretvaramo da živimo u naakoj državi. Tek nam Bruno i Hans, pijani, daju do znanja gdje smo i ko smo. A Bruno i Hans su, ne lezi vraže, svoje orgijanje nastavili u policijskoj stanici. Jer, ispostavilo se da su mladić i djevojka bili samo zagrijavanje za ono što su drugovi Bruno i Hans naumili to veče da urade.
Naime, nakon što su smirili incident, policajci su pripadnike EUFOR-a priveli u zgradu policije. U policijskoj stanici Banjaluka, počinje „tehno žurka” austrijskih vojnika, sve sa psovkama, provokacijama i podjebavanjem lokalnih plavaca.
Nakon sesije iživljavanja nad ovdašnjim policajcima, uredno su pokazali kartice EUFOR-a, pozvali se na imunitet, izašli iz policije i, kako se to voli reći, „otišli u nepoznatom pravcu“.
A što se njih tiče, a bogme i države u pokušaju-BiH, mogli su otići bilo gdje. Mogli su otići na jutarnju kafu u bilo koji kafić, mogli su nastaviti terevenku, čisto da im ne propadne alkoholom obogaćen vikend, mogli su nasrnuti na još koga, da im se dalo. I sve su to mogli mimo i iznad zakona. Može im se, jebeš ga.
Međutim, Bruno i Hans su, barem po internet-portalima, homogenizirali bosanskohercegovačku javnost u dosad nezabilježenoj mjeri. Jer nakon što se prvi spin da se radi o Terimu i Sulejmanu rasprsnuo, digla se „Bosna ponosna“. Zapravo, više se raspalila po tastaturama. Utrkivali su se komentatori po portalima da kažu kako treba poslati prvo u zatvor, a onda kući „bjelosvjetsku bagru“…kako je krajnje vrijeme da se „govnjivom motkom“ rastjeraju „strani lezilebovići“ i slično.
Naš narod, ovo nešto bijede u Bosni i Hercegovini, čine dobri ljudi. Oni ne vole svoju policiju, ali su im mrskiji tamo neki Bruno i Hans, koji zlostavljaju nejač. I to je normalno. To je ljudski.
Samo, Bruno i Hans su likovi iza kojih stoje stvarni vlasnici balkanskog trijangla zla. Bruno i Hans će nekažnjeno, ili simbolički kažnjeno, otići svojoj kući ili u Somaliju, Avganistan, svejedno je, samo da se plaća, tek kad dobri narod Bosne i Hercegovine uzme stvar u svoje ruke i od teritorije napravi državu.
Ironično je, ali gorko istinito, da visoki predstavnik za BiH, Valentin Incko podnosi izvještaj o stanju u BiH pred skupštinom UN, dok mu sunarodnici zavode pijansku pravdu po toj istoj BiH.
Zapravo, iz vizure okupatora i okupiranog, ovo je posve normalno.
Jer nema BiH ni naftu, ni zemni gas, ni nikl, ni uranijum, nema supersonični geostrateški položaj, pa da strani zavojevači toliko dugo krstare po njoj. BiH ima opšti haos u glavi, koji karakteriše mozak tek rođene bebe. Samo ova beba ni poslije 16 godina da odraste. To se onda zove retard. Biće sa posebnim potrebama.
Tim je gore zlostavljanje Brune i Hansa. Oni su, pored mladića i djevojke, te večeri pretukli maloumnu 16-godišnjakinju koja se odaziva na ime Bosna i Hercegovina. I činiće to opet dok se ta ista BiH ne osovi, dok ne stane na svoje noge, pa da Bruno i Hans odjebu u skokovima. Kako sada stvari stoje, neće se to desiti uskoro. Još nas čekaju novi turnusi podalpskih i drugih kabadahija, koji će, kako im se digne, dijeliti pravdu u našoj prćiji.
Naravno da oni nikada, kao strani državljani, neće biti niti procesuirani, niti suđeni, a nedobog kažnjeni u BiH. Jer, BiH je za njih obična sprdnja.
Ali, ljudski se zapitati – koliko ima nas u tome, što, umjesto u državi, živimo u maloumnom oboru i sprdnji od države?
Privedeni Euforovi pripadnici LOT tima iz Tuzle se pozvali na imunitet