Anti-anti-fa?!
Prije neki dan, žureći
na proteste protiv bespravnog uništavanja zelenila u centru Banjaluke, naletio
sam na ,,zanimljiv” grafit. Na njemu je pisalo, pazite sad -Anti-anti-fa!? Ljudi
koji su ovo napisali i pri tome, da se razumijemo, potrošili dosta truda i vremena,
a bez da ih iko spriječi, javno su pozvali na borbu protiv antifašizma. Da,
dobro ste čuli. Ne na borbu protiv fašizma, nego na borbu protiv antifašizma. I
što je najžalosnije, riječ je o studentima banjalučkog univerziteta i kvaziasistentu
koji vodi ovaj umobolni anti-antifašistički ,,projekat”.
Osjetih se na
momenat poražen i razočaran.
Idući dalje, na samoj ogradi gradilišta, mladi fašisti su već postavili naljepnice
sa natpisom ,,Smrt komuni”. Ne odolivši, prelijepih je naljepnicom ,,Park je
naš”, kao jedini odgovor na zlo pred očima. Bi mi bolje, ali nakratko. Jer, u
isto vrijeme sam duboko svjestan sve fašisoidnosti društva u kome živim. Mala
zelena naljepnica bila mi je jedini izraz borbe protiv fašizma u tom trenutku.
Ali i to je nešto. Jer, borba je permanentna. A, mnogi su naivno mislili da je
zlo odavno zatrto.
Kad je maršal
Žukov 1945. godine ratifikovao bezuslovnu kapitulaciju Njemačke, sigurno mu ni
u malom mozgu početak 21. vijeka nije izgledao ovako. Ali, pustimo sad to,
vratimo se ovom našem nesrećnom prostoru i fašizmu nasušnom.
Pokreti, pokreti…
Pokret ,,Obraz”
je najpoznatiji, ali ne i jedini ultradesničarski pokret koji je postojao sa
obe strane Drine.
Podsjetimo, prije
“Obraza”, Ustavni sud Srbije je prošle godine u junu donio odluku o
zabrani djelovanja takođe ultra-desničarske organizacije “Nacionalni
stroj”.
Republičko javno tužilaštvo je isto tako zatražilo od USS da zabrani djelovanje
“1389”. Taj zahtjev upućen je još 2009. godine, ali je povučen krajem 2011. godine, jer
je ova organizacija, gle čuda, preimenovana.
MUP Srbije je
2005. godine “Obraz” označio kao klerofašističku organizaciju. Dakle,
trebalo je proći čitavih 7 godina od ,,obilježavanja” do zabrane.
Za sve to vrijeme,
po Banjaluci niču kao gljive poslije kiše grafiti koji nam sugerišu da su članovi
ovih fašističkih organizacija tu i da su i te kako aktivni. A, ta ista Banjaluka,
nadomak Kozare i Grmeča, busa se u svoja
antifašistička prsa, na svakom koraku se obilježavaju događaji iz antifašističe
prošlosti…ali, čini se, uzaludan posao. Jer, sve što je bio, bar deklarativni
antifašizam, od 1992. godine u Banjaluci se pretvorilo u neimenovani, ali
i te kako postojeći fašizam.
Nego, zašto je to
tako?
Fašizam je po svojoj vokaciji primitivni populizam koji,
neizostavno, koketirajući sa crkvom i mas-medijima, obećava plebsu solidan i
stabilan život, sa desne strane mozga. Naravno, uz diktat Velikog Vođe.
Ako imamo Velikog Vođu, neprosvijećeni, a izgladnjeli narod,
medije u službi jednoumlja, ako raja odozdole kliče, onda se bilo ko može turiti
u istu rečenicu sa Dučeom. I, uopšte, nije mi jasno čemu tolika kontroverza u
poređenju bilo koje političke ličnosti sa npr. Musolinijem, Hitlerom,
Staljinom, Brozom… Sve je stvar percepcije.
Nisu gore pomenuti hodali Zemljom i jeli malu djecu za
doručak. Čak, perverziji za volju, svima su djeca bila draga, svi su njegovali
taj sportsko-familijarni kult nacije.
Umberto Eko jednom prilikom napisa kako je u dječačkim
danima dobio niz odlikovanja na temu literarnog štovanja fašizma i fašista u svojoj
rodnoj, tada fašističkoj Italiji. I šta sad? Ništa. Vremenski kontekst.
Stvar je u licemjernoj začkoljici gdje vas, recimo, bilo
koji lokalni moćnik može tužiti ukoliko ga nazovete fašistom ili nacistom, iako
on koristi fašistička sredstva u političkom sportu. Ukoliko ga ne
imenujete, onda nikom ništa. A, dok su se ovih dana novinari raskukavali na sve
tastature koliko su im prava ograničena, koliko je prisutna cenzura i
autocenzura, niko se nije sjetio da kaže koliko svako ponaosob učestvuje u
razvoju fašizma.
A, fašizam se
razvija tolerisanjem istog. Nije tajna da pola Srpske blagonaklono gleda na
,,Dveri”, nije tajna da je ,,Obraz” hram svakom mladom
navijaču-huliganu-fašisti od Banjaluke do Trebinja. Kakva tajna, to je tako.
Valjda se time i ponose.
Primjera je
odvajkada bilo i biće ih, nažalost. Ove dvije fotografije kojima je opremljen
tekst samo govore o tome koliko su fašisti uigrani, organizovani i posjeduju
sve ono što nema ,,obični mali čovjek” – aktivizam i želju za akcijom. I dok se
tzv. mali čovjek pomjera sa guza na guz, autistično gledajuću Evropsko fudbalsko
prvenstvo, fašisti orgijaju kako i kad im se hoće.
I da se
razumijemo, nije to nikakav neo-fašizam. Nije to ništa novo i modifikovano.
Jok. Imate medije koji telale o nekoj nacionalnoj ugroženosti, potrebi za
homogenizacijom, kolektivnoj krivici
onog drugog…pa, zaboga, prave se emisije o antifašizmu u kojima se pojavljuju
provjereni desničari i fašisti, koji ubjeđuju narod da su ,,oni drugi” nešto
veći fašisti. Toliko o novinarskoj percepciji i anticipaciji realnosti.
Sa druge strane,
inteligencija, barem banjalučka, koja pune dvije nedjelje maršira i traži pravo
na život za sebe i svoju djecu, bez sakaćenja ama baš svake zelene površine, od
strane režimskih medija Srpske ocijenjena je kao ,,politički izmanipulisana
šačica narkomana i stranih plaćenika”. A, takav govor je karakterističan za sve
totalitarne sisteme.
Na ovo sve treba
dodati da svako ko ujedini ideologiju socijalizma i nacionalizma, dobije
nacional-socijalizam, poznatiji kao nacizam, i tu nema zbora. Zaboli mene briga
što se to danas ne zove tako, što je nečija familija u drugom sv. ratu bila
antifašistička. Ono što vidimo na kaljužama naše prćije jeste navrat-nanos
rehabilitovanje četnika, umobolno vezanje petokrake za ravnogorsku crnu
zastavu. Dakle, čista demonstracija fašizma i nacizma. Ljudi koji vode ovu
nesreću od zemljice imaju jasno isprojektovan cilj – uskočiti u vagon za
devedesete prošlog vijeka, ne bi li takvom vožnjom u rikverc ostali što duže na
vlasti!
I zato moramo
pozdraviti odluku o konačnoj zabrani ,,Obraza”, ali treba biti na oprezu od
,,Obrazovaca” koji samo čekaju ovako nešto.
U Srbiji postoji
pravna država i koliko-toliko razvijena građanska svijest. Šta ćemo sa
Republikom Srpskom, kada fino podšišana mladež, sve sa tzv. ,,nacionalno osviještenim studentima” i njihovim (kvazi)asistentima
krene da se obračunava sa ,,hipicima i padavičarima”? Ko će ovdje ( i da li će)
da brani ono nešto malo misleće inteligencije mlađe od 45 godina?
Vezani tekstovi: