Da je život stanovnika, radnika i penzionera u Republici Srpskoj svakim mjesecom sve lošiji potvrđuju statistički podaci koji govore da je primijetan rast cijena hrane, bezalkoholnih pića i prevoza, iako primanja građana ne bilježe nikakav rast, a javnost je uzdrmana i čestim povećanjem cijena goriva, što indirektno utiče na rast cijena i u drugim oblastima.
Ovaj trend ne staje, jer cijene proizvoda i usluga koje se koriste za ličnu potrošnju u Srpskoj, mjerene indeksom potrošačkih cijena u martu 2012. godine u odnosu na februar ove godine, više su u prosjeku za 0,6 odsto. U odjeljku hrana i bezalkoholna pića, gdje grupa hrana bilježi rast cijena od 0,6 odsto, najveći uticaj je imalo povećanje cijena povrća za 1,7 odsto i voća za 1,3 odsto, usljed sezonskog uticaja cijena voća i povrća, a najveće povećanje cijena zabilježeno je u odjeljku prevoz, 2,8 odsto, i to u podgrupi cestovni prevoz 6,1 odsto i u podgrupi goriva i maziva 3,7 odsto.
Zamjenik direktora Zavoda za statistiku RS Radosav Savanović rekao je da je prosječna isplaćena neto plata u martu u odnosu na februar ove godine manja nominalno za 0,9 odsto, a realno za 1,5 odsto.
„Prosječna mjesečna neto plata zaposlenih u Republici Srpskoj isplaćena u martu 2012. godine iznosila je 814 KM, a prosječna mjesečna bruto plata iznosila je 1.342 KM. Ukupan broj zaposlenih u industriji Republike Srpske u prva tri mjeseca ove godine, u poređenju sa istim periodom prošle godine, manji je za 2,7 odsto. Najviša prosječna neto plata u martu 2012. godine, posmatrano po područjima djelatnosti, isplaćena u području finansijskog posredovanja, iznosila je 1.272 KM, a najniža u području ugostiteljstva 536 KM”, rekao je Savanović.
Paralelno sa tim, u prošlom mjesecu sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj koštala je 1.843 KM, koju je prosječna isplaćena neto plata za ovaj mjesec od 814 KM pokrivala sa svega 44,15 odsto.
“Zabrinjavajuće je da je prosječna martovska plata u Srpskoj najmanje pokrivala troškove sindikalne potrošačke korpe od 2005. godine, od kada je obračunava Savez sindikata Republike Srpske”, saopšteno je iz Saveza Sindikata Republike Srpske.
Martovska sindikalna potrošačka korpa bila je skuplja od februarske za 0,5 odsto, a najviše je u prošlom mjesecu poskupio prevoz i to za 2,8 odsto, dok su hrana i bezalkoholna pića poskupjeli za 0,6 odsto.
U okvakvim okolnostima položaj radnika u Republici Srpskoj je jako težak i često njihova primanja nisu dovoljna za sve ono što je jednoj porodici potrebno, a to potvrđuje i Obrad Belenzada, predsjednik Konfederacije sindikata RS.
„Situacija svih radnika u privredi u RS je jako teška, jer se plate radnika smanjuju, a cijene namirnica i svega ostalog rastu. Došli smo u poziciju da čovjek ne može živjeti od sopstvenog rada, pa su ljudi primorani da se za dodatne prihode snalaze na razne načine. Radnici u privredi su oštećeni i stvara se takva atmosfera da je skoro sramota raditi u privredi, pa čak djeca neće ni da upisuju škole poslije kojih bi trebali biti privredni radnici. Izgleda da oni na vlasti misle da se preko PDV-a može živjeti i da je jedino bitno skupiti za plate budžetskih radnika, a ostali neka se sami snalaze, a to nije dobro i ne može dovesti do dobrih rezultata, pa samim tim takvo stanje neće dugo trajati“, rekao je za BUKU Belenzada.
U sredini gdje je radnicima loše, ni penzionerima ne može biti bolje. Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske, kaže da je život penzionera kod nas konstantno težak, a takva situacija se iz godine u godinu sve više usložnjava.
„Od 2008. godine, nismo imali nikakva povećanja penzija, a tek smo ove godine onima koji su primali najmanju penziju nešto malo povećali. Generalno se osjeti da ljudi lošije žive i upravo u odnosu na spomenutu, 2008. godinu, možemo reći da je standard građana znatno manji, pa samim tim takvo je stanje i kod populacije penzionera. Penzionerima ne ide na ruku ni stanje u zdravstvenoj zaštiti, jer je sve manje lijekova koji se pokrivaju fondom, pa je mnogim ljudima uskraćeno liječenje. Penzioneri za neke akutne bolesti moraju da plaćaju lijekove, a kako su im penzije premalene, oni to često ne mogu finansijski izdržati“, rekao je za BUKU Rakulj i dodao da je vrijeme u kojem živimo nehumano i da je prisutno beznađe, bez otvaranje bilo kakve perspektive.
Građani od svojih mjesečnih primanja ne izdvajaju samo za namirnice, jer prema informacijama iz Saveza Sindikata RS svaki radnik u Srpskoj u prosjeku je zadužen kod banaka sa 1.600 maraka, a ta suma je daleko veća, ako se u obzir uzmu krediti podignuti kod mikrokreditnih organizacija, što dodatno otežava život stanovnika u RS.
“Plate radnika su nedovoljne da bi izašli na kraj sa osnovnim životnim potrebama, pa su zbog toga prisiljeni da podižu kredite, bez obzira na prilično nepovoljne uslove. Krediti se uglavnom usmjeravaju na svakodnevnu potrošnju, za kupovinu hrane, plaćanje računa, školovanje dece. Problem je što potrošačka korpa svakog mjeseca raste, tako da mnogi građani mjesečnim primanjima mogu da podmire samo hranu. Poseban problem je to što većina zaposlenih prima daleko manje od prosjeka”, ranije je napomenuto iz Saveza sindikata RS.
I stanje na terenu pokazuje sve manju kupovnu moć stanovnika. Ekipa portala BUKA nedavno je otišla na banjalučku Tržnicu, gdje su prodavači potvrdili da je situacija loša, jer je kupaca sve manje.
Stana Matijević, prodavačica na Tržnici, rekla je da je situacija katastrofalna, da prodaja ide slabo, da ljudi nemaju novca, a da su plate su nikakve.
“Za ovakva primanja, naše cijene nisu prihvatljive, ali za jednog poljoprivrednika koji u robu ulaže jako puno, cijene su male. Đubrivo je skupo, gorivo je skupo i kada sve izvažemo, nama se ne isplati proizvoditi. U odnosu na prošlu godinu, prodaja je manja za 100 odsto“, rekla je nedavno za BUKU Matijevićeva.
Dragovan Petrović, sekretar Pokreta potrošača RS rekao je da je za četveročlanu porodicu, za podmirivanje svih potreba, potrebno izdvojiti oko 1.740 KM, a u ovu kalkulaciju uključeni su troškovi stanovanja, prehrane, zdravstva i prevoza.
„Za hranu je mjesečno potrebno izvojiti oko 640 KM i to je donji prag kojim se obezbjeđuje ono što je potrebno za jednu porodicu od četiri člana. Cijene hrane su u posljednje tri godine bile vrlo stabilne, iako su one različite od zemlje do zemlje, ukoliko uzmemo u obzir region. Kod nas se veliki broj primanja troši na prehranu, jer mi nemamo prostora za prevelika trošenja u drugim oblastima“, rekao je za BUKU Petrović.
Više od dvije prosječne plate potrebno je izvojiti za podmirivanje potreba potrošačke korpe za četveročlanu porodicu u RS, ali šta je sa onim porodicama koje imaju šest ili više članova, u kojima su u većini slučajeva oba roditelja nezaposlena?
Jovan Radovanović, predsjednik banjalučkog Udruženja porodica sa četvoro i više djece „Četiri plus“, rekao je da se u ovim porodicama jako teško živi i da tim ljudima čovjek treba da se divi, jer ipak uspijevaju nekako da prežive iz mjeseca u mjesec.
„U višečlanim porodicama svako se snalazi kako može, a ponekad im je teško obezbijediti i najosnovnije namirnice. Imajte na umu kad govorite o potrošačkoj korpi da se ona računa za porodicu od četiri člana, a u našem udruženju su porodice od šest ili više članova, tako da je njihova potrošačka korpa znatno veća, jer su im i potrebe veće, a kako su primanja ispod svakog minimuma, u ovim porodicama se jedva preživljava“, rekao je Radovanović za BUKU.
Iz riječi naših sagovornika, očitava se loša ekonomska situacija u Republici Srpskoj, u kojoj su različite strukture društva u nepovoljnom položaju, a kako stanje u privredi ne napreduje, ne može se očekivati neko poboljšanje. Sve dok se fabrike zatvaraju, radnici u privredi preživljavaju i dok se gledaju uski, lični interesi pojedinaca, ne može se govoriti o svjetlijem ekonomskom stanju, već postajemo svjedoci sve većeg broja porodica koje prilaze pragu ispod kojeg se ne živi, nego samo preživljava uz koricu kruha i malo namirnica na tanjiru. Radnici svojim radom često sebi i svojim ukućanima ne mogu obezbijediti ni minimum sa kojim bi mogli dostojno preživjeti, a ni penzionerski standardi im ne daju nadu u bolju budućnost.