Novinar i književnik Ivan Lovrenović, jedan je od najboljih stilista i najuglednijih autora na području bivše Jugoslavije.
Ivan Lovrenović je godinama u Feral Tribuneu objavljivao kolumnu koja je mnogima postala putokazom za razumijevanje katastrofe Bosne i Hercegovine. U BiH je Lovrenović pisao u magazinu “Dani”, ali je nakon promjene vlasničke strukture izašao iz ovog magazina. Čak mu je nuđena i mogućnost uređivanja Dana.
“Bilo mi je jasno da se poslovno-politička logika vlasnika velike kompanije, a sada i novog vlasnika novina, ni u jednom elementu ne podudara s onim kako shvaćam novinarstvo i autorstvo u novinama”, objasnio je Lovrenović za Novi list zašto je odbio ponudu iz Dana.
Na svom novom portalu www.ivanlovrenovic.com pisac objavljuje pabirke iz svog bogatog i razvedenog opusa, te analize aktuelnih problema u BiH i regiji.
O svom iskustvu i medijima ali i o cjelokupnoj situaciji u našoj zemlji smo razgovarali u petoj emisiji iz ciklusa BUKA.
BUKA : Ovih dana smo svjedoci potpune medijske histerije u Bosni i Hercegovini. Stiče se utisak da situacija nikad nije bila gora. Na javnim servisima u prvim minutima vijesti imate sve osim ključnih problema građana ove države, te vijesti sve više udaljavaju pripadnike ovog društva i sve više se zaoštravaju međuljudski odnosi. Dugo ste u medijima, imali ste priliku da budete svjedok stvaranja i gašenja mnogih medija, pisali ste za mnoge magazine u regiji. Kako se vama čini ovaj medijski trenutak u Bosni i Hercegovini?
Ivan Lovrenović: Dobro ste ga opisali. Nažalost je tako kako ste rekli. Pošto je situacija stvarno strašna u tom opisu dalo bi se ići dalje i gotovo mazohistički beskrajno opisivati tu lošu situaciju, a da opet ne kažemo ništa novo. Bilo bi jako važno u nekom analitičkom pogledu da se logično poveže ova situacija koja vlada u medijima sa razvojem političke situacije, jer je to u najtješnjoj, oganskoj, vezi. Kad za svoju orjentaciju i snalaženje pokušavam napraviti uvid kako je do toga došlo, kako je došlo do situacije za koju se čini da ne može biti gora, mislim da bi se moglo reći da stvar počinje sa godinom 2006.-om. Iako moramo reći da mi nikad nismo, ne samo poslije rada nego i prije rata, imali lijepu i razumnu medijsku situaciju. Nisam provjeravao svoj pokušaj da razumijem genezu ove situacije i ne znam koliko je ona validna, ali čini mi se da bi se moglo reći da je od poslije rata do prvih poslijeratnih godina ipak došlo do određenih smirivanja i pacifikacije u medijskoj klimi. U raznim fazama ona je trajala do 2006. godine i na momente je izgledalo da se razvijamo ka nekom civiliziranijem medijskom društvu. Godina 2006. je sve to prekinula, ali ne bih rekao da je stvar došla iz samih medija. Ona je došla iz politike. Kad bismo se detaljno prisjetili 2006. godine sa onim prvim pokušajem da se malo modificiraju ustavno-politički okviri dejtonske BiH i kako je to neslavno završilo onda bi se tu našlo dosta materijala da se potvrdi ova moja teza. Politička klima koja je nastala u 2006. godini i nakon nje ključno je i izravno uticala da se i u medijskim relacijama stvari počinju sve više polarizirati i zaoštravati, a jezik profesije se sve više napuštao. Mediji su se počeli sve više uključivati u politički život, ali kao navijači ili advokati određenih političkih struja.
Više pogledajte u video prilogu….