Asian Dub
Foundation je britanski bend za koji mnogi kažu da je „najpotcjenjeniji bend na
svijetu“. I zaista, mislim da je tako. Kada vas zapljusne cunami njihovih jakih
beatova ne može ostati mirni. Njihova muzika je eklektična i električna – spaja
od indijskog folka pa do oldschool breakbeata i dub-a.
No, ono što je
značajnije je da su oni više pokret, a ne bend. Jedna buntovna i oštra grupa
talentovanih muzičara migrantskog i šarolikog porijekla koja želi da pokrene i
vaše tijelo i vaš um. Da vidite čistije i snažnije realnost oko vas. To sam
ukapirao u sred šutke na Jahorini na Festivalu 84 tokom njihovog hita „Fortress
Europe ( Tvrđava Evropa)“.
E, sada sam imao
priliku da popričam da li je ta tvrđava ona naša bosanska, Mešina ili
britanska, evropska. Da li je u našim glavama ili na graničnim prelazima?
Već ste nastupali na EXIT-u.
Sada je već očito da publika ovdje jednostavno obožava i vas i energiju koju
vaša muzika donosi. I sam sam to osjetio prije par mjeseci na Festivalu 84. Šta mislite zbog čega je tako?
Neko mi je jednom ispričao da je radio B92 prvo pustio našu pjesmu
„New Way New Life“ kada je Milošević pao. Imamo zaista jaku povezanost sa Srbijom
još od 2001. i ta veza se nastavlja. EXIT za nas nije još jedan festival u
nizu, nego događaj koji je obilježio početak nove epohe. Čast nam je što smo
dio toga.
Vaša muzika spaja pank, rege,
breakbeat i rep u jedinstven zvuk koji je postao prepoznatljiv širom planete.
Spoj različitih muzičkih žanrova, tradicija, istorije je karakterističan i za
Balkan.Koliko ste upoznati i sa muzikom i sa istorijom kako Srbije tako i
regiona?
Uvijek težimo da pronađemo nešto po našem muzičkom ukusu gdje god da
nastupamo, a Srbija je uvijek imala nešto da nam ponudi kada god smo dolazili
ovdje.
Asian Dub Foundation je
oduvijek bio bend koji je obrađivao tabu teme provlačeći ih kroz aktuelni
politički kontekst u kojem svi mi živimo. Uz jačanje ultra-desnih partija u
Evropi, Trampa u SAD te pogotovo velike migrantske krize – da li (opet) živimo
u „eri nacije“, Zig-Zag vremenima i kako vi vidite vašu ulogu u tome? Da li je Evropa postala tvrđava?
Ne razmišljamo o našoj ulozi previše. Uvijek nastavljamo da idemo
naprijed, da guramo. Kažemo šta mislimo i mislimo to što kažemo ma šta da se dešavalo oko
nas.
A Britanija je ta koja je postala tvrđava!
U vašem hit singlu „A History
of Now“ kritikujete digitalnu kulturu punu aplikacija za sve i svašta. To je
bilo prije osam godina i situacija se nije promijenila. Naprotiv, postalo je
još gore. Tekst ide – Ne možeš
download-ovati sunce, ne možeš download-ovati more. Hm, ali možemo da skinemo (downloadujemo) sve vaše pjesme. Da li je
to dobro ili loše – kako vidite budućnost digitalne generacije i kako to utiče
na muziku?
Nije to bilo isključivo kritikovanje, više nešto poput nečega što mi
primjećujemo. Razmatrati da li je to dobro ili loše je u suštini nebitno. To je
kao kada biste pitali da li je elektricitet bio dobra ili loša stvar. Svaka
tehnološka promjena nas preoblikuje kao ljude, kao čovječanstvo. Naša
generacija može samo da posmatra i komentariše te promjene, šta god da se bude
dešavalo sa njima.
ADF pušta da pjesme govore
umjesto njih. Ipak, vi šaljete snažne političke poruke koje utiču na milione.
Nešto slično radi „Dubioza Kolektiv“, bend iz BIH koji otvoreno kritikuje
korumpirane političare, propagandu i mas-medije. Da li mislite da u vremenima kao što su ova muzičari treba da
iskoriste moć i uticaj koji imaju da pokrenu publiku, ljude koji su možda
zaslijepljeni svjetlima svojih „pametnih“ telefona?
Na muzičarima je da urade samo jednu stvar – da budu iskreni prema
sebi i svojoj umjetnosti, ma kako se ona manifestovala, ispoljavala. Nemoguće
je kontrolisati kako će neko interpretirati vašu muziku, ali nikada ne treba da
se prodate, da dajete „ono što narod želi da čuje“. Moraš tragati za svojim putem ali naći način kako da to preneseš na
ljude bez da ugroziš ono što si stvorio.
Intervju vodio Nikola Lero
Vezan tekst:
¸