Javna rasprava o Nacrtu regulacionog plana dijela centralnog područja Banjaluke održana je juče u Banskom dvoru i izazvala je veliko interesovanje građana. Povodom ovog novog regulacionog plana, razgovaramo sa Jelenom Brkić iz Centra za životnu sredinu Banjaluka.
Jelena, kakvo je tvoje mišljenje o Nacrtu regulacionog plana dijela centralnog područja Banjaluke?
Moje lično mišljenje je da su rješenja ponuđena u ovom Nacrtu jako loše postavljena. Naime, prvi problem u cijeloj priči jeste taj što se pristupilo izradi plana bez prethodno jasno formirane vizije u kojem pravcu Banjaluka ide. Da li je Banjaluka zeleni grad, grad kulture, grad sporta, pametni grad ili je, što je realnije i vidljivije u praksi, grad investitora, grad sivila i betona, grad automobila. Gradonačelnik predstavlja Banjaluku kao zeleni grad, ali kako je rekao jedan građanin na javnoj raspravi: “Ako su žardinjere zelene površine koje predstavljate, ne treba – hvala.“
Sa kojim utiscima si otišla nakon Javne rasprave koja je danas održana?
Ova javna rasprava je za mene bila očekivana. Nosilac pripreme, Institut za građevinarstvo „IG“ nije bio pripremljen za javnu raspravu, a predstavnici Gradske uprave su bili dovoljno bahati da dozvole da se građanima ne odgovori na konkretna pitanja koja su postavili. Iako očekivan, stav Gradske uprave koji pokazuje takvu površnost i nezainteresovanost za svoje građane me je ipak ponovo razočarao. Iskreno se nadam da je danas predstavnike Grada sramota ove javne rasprave, jer je mene bilo sramota slušati izjave načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje. Ono što je pokazano na raspravi nije pristup kakav ijedna institucija treba imati prema svojim građanima. Prečesto zaboravljamo i mi, građani, a i naši predstavnici u institucijama, da su oni zapravo naši uposlenici i da su tu da budu nama na usluzi.
Koji komentari su ti bili najzanimljiviji?
U toku javne rasprave su izneseni komentari od strane i građana i investitora, svako je tražio nešto po svojoj potrebi – da li je dobio, to ćemo naknadno saznati. Komentari koji su meni bili najzanimljiviji jesu oni upućeni od strane Slobodana Stanarevića, načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje. Parafraziraću neke od njih. Na pitanje zašto je javna rasprava organizovana u toku radnog vremena i u maloj sali, načelnik je izjavio da mu „Banski dvor zakazuje termine javnih rasprava“. Kada je napuštao raspravu koja je još trajala, izjavio je da ide da „vakciniše djecu“, pa su ga naši sugrađani vidjeli sa koferom u ruci kako odlazi na put. Imao je i komentare tipa „ko će vama odgovarati na sva pitanja, dobićete pisane odgovore“. Takvi komentari upućeni građanima zbog kojih je na poziciji na kojoj jeste su apsolutno neprihvatljivi za jednog načelnika.
Koji dijelovi ovog Nacrta regulacionog plana su najproblematičniji, na koje probleme želiš da ukažeš?
Prije svega želim da ukažem na to da je Institut za građevinarstvo „IG“ imao neprofesionalan pristup izradi plana, što je najočitije u tekstualnom dijelu plana. Naime, osobe koje su radile na Nacrtu očigledno nisu izašle na teren i obišle lokalcije za koje su pravili prijedloge jer se u tekstu pominju zastarjeli, netačni ili čak nepostojeći podaci. Dvije oblasti u Nacrtu plana su posebno problematične, a to su zelene površine i saobraćaj.
Prema predstavljenom u planu, u narednih 10 godina će nestati pet važnih zelenih površina u gradu, a to su zelena površina kod Muzeja savremene umjetnosti, zelena površina oko spomenika Banu Milosavljeviću, zelena površina na ukrštanju ulica Vuka Karadžića i Kralja Petra I Karađorđevića, zelena površina ispred Mičurinovog parka i zelena površina pored Tehničke škole. Iako u Gradskoj upravi tvrde da će se broj zelenih površina povećati (?!), planom tako nije predstavljeno. Uz navedeno, podsjetiću da se Gradonačelnik hvali kako će Banjaluka raditi Akcioni plan zelenog grada (koji je uslov EBRD-a za kredit za Eko Toplane, inače ga ne bi ni radili) te da Banjaluka planira aplicirati za Zelenu prestonicu Evrope.
Drugi problematičan aspekt je saobraćaj. Naime, predstavljenim konceptom razvoja je planirano šest novih kružnih tokova u samom centru grada. Jasno je da su raskrsnice sa semaforima prevaziđene, ali praksa svih evropskih i svjetskih gradova na koje se mi „kao“ ugledamo jeste da izmještaju automobilski saobraćaj izvan centra grada. Banjaluka radi upravo suprotno. Kružne raskrsnice ubrzavaju protok saobraćaja i samim tim privlače više automobila pa možemo očekivati samo još veće gužve. S druge strane, niko nam nije znao odgovoriti koliki je zapravo procijenjeni broj novih parking prostora, s obzirom na to da je planirano osam novih podzemnih i nadzemnih garaža. Sve to kad se doda na postojeću saobraćajnu i komunalnu infrastrukturu i kad uračunamo planirane višespratnice kod kina Kozara, Tehničke škole, kod Narodne skupštine i na kaldrmi, možemo očekivati apsolutni haos u centru grada.
Ukoliko dođe do usvajanja ovog Regulacionog plana koji dijelovi grada će pretrpiti najveće promjene, o čemu je konkretno riječ?
Iskreno se nadam da neće doći do usvajanja ovakvog Plana. To bi bila sramota za Gradsku upravu, Institut za građevinarstvo „IG“, stručnu javnost ali i sve nas građane ako takvo nešto dopustimo. Nažalost, oni koji odlučuju o nama su zaboravili da u Banjaluci žive ljudi i da njihove odluke utiču na živote svih nas. Ovako loše pripremljen plan će imati dalekosežne posljedice po sve građane Banjaluke ukoliko bude usvojen. Ne bih izdvojila niti jedan dio grada posebno jer je u samom početku napravljena greška u konceptu koja će imati posljedice po sve dijelove grada koje obuhvata ovaj plan, pa i šire. Naime, ponovo je prvo planirana gradnja objekata, a o kapacitetima infrastrukture se nije vodilo računa, što je sa aspekta struke nedopustivo. Uzmimo na primjer prostor tzv. rupe na kojem su planirane podzemne garaze u tri etaže kao i stambeno-poslovni objekti. Saobaćajnice su ostale istog kapaciteta. Sad zamislite jutarnju špicu u tom dijelu grada jer svi ljudi koji uđu u te garaže, iz njih moraju i izaći, a i na posao je potrebno stići. Sa postojećim kapacitetima ulica oko „rupe“ već sada imamo problema, a o budućim porblemima je besmisleno i govoriti.
Koliko će se narušiti izgled centralnog dijela Banjaluke?
Planirane višespratnice će sigurno narušiti postojeće vizure. Banjaluka je u prošlosti planirana, najviše iz seizmičkih razloga, kako grad sa niskom gradnjom. Sa druge strane, grad već sada gubi drvorede i zelene prostore, a usvajanjem i realizacijom ovakvog plana sebi možemo dodijeliti dodijeliti epitet sivog ili grada betona. Plan je u potpunosti orijentisan ka korisnicima automobila, umjesto ka pješacima i biciklistima. Sve to će uticati na izgled našeg grada, a moramo dodati i planirane rekonstrukcije nekih prepoznatljivih objekata kao što su RK Boska i Dom solidarnosti, ali i drugi koji su reperi jednog vremena. Sve navedeno će imati uticaja ne samo na izgled grada nego, što je najvažnije, na kvalitet življenja naših sugrađana.
Foto: BUKA
Šta se dešava sa zelenilom u centru grada, imajući u vidu da Banjaluka sa ponosom ističe da je „grad zelenila“?
Iako predstavnici Grada govore da neće biti gubljenja zelenih površina, već da će zelenih površina biti više, gledajući Nacrt plana i grafičke priloge to uopšte nije vidljivo. Ili nas iz Gradske uprave drže u zabludi ili su iz Instituta za građevinarstvo „IG“ neprofesionalno uradili svoj posao. Popločane površine mogu biti javni prostor, ali ne mogu biti predstavljene kao zelene površine, kao primjer navodim zelenu površinu ispred Muzeja savremene umjetnosti. Površine ili tzv. urbani parkovi (kod Kraša i na mjestu Stare autobuske stanice) ne mogu biti zamjena kvalitetnim zelenim površinama koje će biti uništene. Popoločane površine sa ponekim stablom, žardinjerama i uskim travnatim trakama nisu ono što građanima koji imaju samo jedan park u gradu može biti ponuđeno kao alternativa.
Prema novom Regulacionom planu predviđen je veći broj stanovnika u užem centru, a imajući u vidu da je centar i sad zagušen saobraćajem, kako će se ovo proširenje odraziti na kvalitet života u ovom dijelu grada?
U Nacrtu plana je planirana izgradnja šest novih kružnih raskrsnica (uglavnom u kontaktnoj zoni sa drugim planovima). Izgradnja kružnih raskrsnica u užem centru grada će dovesti do ubrzavanja motorizovanog saobraćaja umjesto da se planira rasterećivanje centra grada od automobila podsticanjem korištenja održivih vidova transporta (javni i nemotorizovani). Ubrzavanje i povećanje broja automobila će dodatno ugroziti bezbjednost učesnika u saobraćajaju, a posebno učesnika nemotorizovanog saobraćaja i djece, kao i povećati zagađenje u užem centru grada, čime će narušiti zdravlje ljudi i kvalitet života u gradu. Pored navedenog, mišljenja sam da su razdaljine između pojedinih kružnih raskrsnica (npr. Ulica Vuka Karadžića i Aleja Sv. Save) prekratke, te se ovim rješenjem neće riješiti gužve u vršnim časovima.
Sve navedeno je još alarmantnije ako uzmemo u obzir činjenicu da ovaj plan sada tretira zonu koja je naseljena sa 3267 stanovnika, a plan predviđa prostor za stanovanje i smještanje oko 7000 stanovnika (7000 stanovnika (str. 88), 7447 stanovnika (94. str.)). S tim u vezi, planirano uduplavanje broja stanovnika u užem gradskom jezgru smatram neopravdanim i preambicioznim, jer će dovesti do zagušenja u saobraćaju i povećanjem potreba za komunalnim uslugama. U trenutnim uslovima, grad ne odgovara na potrebe građana za javnim i zelenim površinama, površinama za rekreaciju i druge društvene aktivnosti. Ovakav Nacrt plana i predviđeni porast broja stanovnika ne samo da ne rješava ovaj problem, nego ga sa povećanjem potreba za svim navedenim vidovima komunalnih usluga i objektima društvenog standarda čini još izraženijim.
Šta konstantno gubljenje zelenih površina znači za jedan grad, koliko to utiče na kvalitet života?
Banjaluka je ne tako davno nosila naziv “grad zelenila”. Iako je mnogi i danas tako zovu, ona se ni približno ne može porediti sa “gradom zelenila” od prije dvadeset godina. Svi koji su i ranije živjeli u Banjaluci, ili su je rado posjećivali, sjećaju se javnih prostora kao što su mali “Borčev” stadion u samom centru grada, zelena površina kod Medicinske elektronike, prostor Paskuline ciglane, Banjalučko polje itd. Ovi javni prostori, koji su bili namijenjeni za rekreaciju, sportske i kulturne aktivnosti, danas ne postoje ili se njima ne može slobodno prostupiti. Na njihovom mjestu danas se nalaze tone betona, stambeno-poslovni objekti, parking mjesta i sl. Neki od njih nisu imali značajnu funkcionalnost, ali to upravo ukazuje na neadekvatno upravljanje javnim prostorima od strane gradskih valsti. Dopušteno je da značajni prostorni potencijali u samom centru grada propadaju, iako je potreba za njima uvijek bila prisutna. Gubitkom ovih prostora, djeca, a i odrasli, nemaju dovoljno mjesta za igru, rekreaciju i druženje. Sve više smo osuđeni na zatvorene prostore i betonirane površine. Manje je ulica ugodnih za šetnju duž kojih se prostiru aleje, ljetne temperature su sve ekstremnije, vazduh je zagađeniji, a ljudi imaju više zdravstvenih problema.
Grad Banjaluka predstavlja se kao regionalni centar, a plan je da se razvija u pravcu „green city““ i „smart city“. Koliko se u novom Regulacionom planu oslikava ovo „green“ i „smart“?
Nosilac pripreme i nosilac izrade nisu ponudili niti jedno inovativno plansko rješenje u pogledu održivog korištenja i razvoja grada bilo da se radi o smanjenju zagađenja od transporta, ostavljanja više prostora za nemotorizovani saobraćaj, upravljanja otpadom (npr. podzemni kontejeri), korištenje ravnih krovova za proizvodnju solarne energije ili postavljanje zelenih krovova, skupljanje i korištenje oborinskih voda za komunalne potrebe, stvaranje novih parkovskih površina, očuvanje biodiverziteta urbanog dijela grada i sl. S obzirom da se Grad Banjaluka predstavlja kao regionalni centar, a plan je da se razvija u pravcu „green city“ i „smart city“, očekivali smo mnogo konkretnija i inovativnija rješenja u cilju postizanja strateških pravaca razvoja grada.
Koja je, prema tvom mišljenju, alternativa ovom Regulacionom planu?
Prema mom mišljenju, ovakav Plan ne smije biti usvojen. Jasno je da se vrše veliki pritisci na Gradsku upravu od strane investitora, ali negdje se mora podvući crta. Razvoj grada se ne može zaustaviti i ne treba, ali ovakav Plan koji nema sluha za potrebe većine i usmjeren je na interese pojedinaca ne može biti predstavljen javnosti pod izgovorom razvoja grada. Banjaluka bi trebala ići u pravcu ordživog razvoja, ali su socijalni i ekološki aspekti potpuno zanemareni.
Uspjeh određenog javnog prostora nije samo u rukama arhitekata/urbanista – on se takođe oslanja na ljude koji ga koriste i daju mu karakter. Svaki/a pojedinac/ka različite prostore doživljava na različit način, a ko će bolje da prepozna potrebe građana od njih samih. Građani su ti koji daju funkciju javnim prostorima i uspjeh samog prostora zavisi upravo od njih. Pošto su građani ti koji u najvećoj mjeri koriste javne prostore, bilo bi logično da imaju motiv i interes kako će prostor izgledati i koju će namjenu imati. Kako ne bismo izgubili i ono malo javnih prostora koji su nam preostali i kako bismo primorali gradske vlasti da, umjesto da ih uništavaju i prodaju, stvaraju nove, važno je da podignemo svijest o važnosti javnih prostora i aktivno se uključimo u osmišljavanje istih.
Razgovarala Maja Isović Dobrijević
Vezan tekst: