Takav uklon možemo razumjeti, prema Žalicinim navodima, jer je
prethodni sistem bio totalitaristički u ovom segmentu – uz svo
uvažavanje njegovih dobrih strana – ali danas nije razumljivo zašto je
1. maj dan “kad se okreće janje i veseli” umjesto da bude dan glasnog,
možda najglasnijeg u Evropi, radničkog izražavanja nezadovoljstva.
– Kažu da u svijetu za 1. maj ne morate najavljivati radničke
demonstracije, ne morate tražiti saglasnost policije i sistema – rekao
je Žalica.
Radeći film, on je jednog Prvog maja u Sarajevu, kad su radnici bili
pozvani na demonstracije, vidio pred Domom sindikata tek dvadesetak njih
i umornog govornika među njima, što je bio veoma slikovit prikaz
“koliko nas to ne zanima”.
– Da, i meni, kad se kaže 1. maj, Praznik rada, budi neko divno
osjećanje zabave, a trebalo bi da bude obratno. O tome govori film –
kaže režiser objašnjavajući poentu njegovog ostvarenja.
U “Prazniku rada” ima i humora, a Žalica ga naziva nekom vrstom
balkanskog ili južnoevropskog odbrambenog mehanizma od životnih teškoća,
što je ispoljeno i tokom najtežih ratnih godina.
– Jer ukoliko se ne branimo, onda nam preostaje samo da se ubijemo, a
ja sam vječiti optimista i mislim da mi sve ovo možemo promijeniti
nabolje – kazao je.
Žalica ističe da “Praznik rada”, za regionalne uzuse, nije rađen
vremenski predugo, tri godine od momenta kad su obezbijeđena prva
ozbiljnija sredstva, te je u navedenom vremenskom okviru razvijena
produkcija, snimljen je i završen film.
– Dakle, sve to nije uzelo previše vremena, nekako je bilo prirodan
proces; mislim da bismo uspjeli uraditi još malo brže, možda pola
godine-godinu ranije da nije bilo pandemije upravo u glavnoj godini za
pripreme; tako da što se tiče produkcijskog dijela, doima se dosta
jednostavno mada je naravno bilo jako komplikovano jer kod nas je sve
komplikacija, a i u boljim sistemima. Mi nužno moramo raditi velike
koprodukcije, iz više izvora sakupljati sredstva, a to komplikuje i
produžava proces. Ipak, uz sve komplikacije i napor, bilo je prilično
regularno, reklo bi se – Žalicine su riječi.
Kad je riječ o podjeli glumačkih uloga, objašnjava da velika
koprodukcija može biti problem jer zemlje koproducenti, logično, žele
stvarno učešće u projektu, pa su njihovi zahtjevi nerijetko vezani za
glumačke uloge naročito ako se radi o istom govornom području. To
realizatorima “Praznika rada” nije bio problem budući da je stvarno
riječ o regionalnoj koprodukciji.
– Volim raditi sa velikim glumcima, s ljudima kojima se divim ako
dobijem priliku za to, tako da mi je takva koprodukcija dala malo ‘širu
paletu’ nego da sam radio samo s našim sredstvima. U toj slobodi,
napravio sam regionalnu glumačku podjelu koja je najvećim dijelom
bosanskohercegovačka, ali imamo glumice i glumce iz Makedonije, Srbije i
Crne Gore – rekao je režiser.
Zbog privilegije da njegovim filmom zatvori ovogodišnji Sarajevo Film
Festival, Žalica izražava zadovoljstvo objašnjavajući slikovito da su
‘prvi i zadnji akord pjesme jednako važni’.
Nada se da će njegov film opravdati očekivanja i dostojno zatvoriti
Festival koji je ove godine, po Žalicinoj ocjeni, fantastičan.
Film “Praznik rada” na festivalskom je programu u petak, 19. augusta u Ljetnom kinu Coca-Cola.