Prošla su tek tri dana od početka izborne kampanje, a predizborni “marketing” je na svakom koraku – na ulicama, medijima, internetu, čak i na koncertima za djecu.
Sa bilborda nasmijana i retuširana lica, a kraj njih slogani i poruke za koje je teško reći imaju li smisla ili ne, ili koliko su ostvarivi. I na predizbornim sve već viđeno – retorika podjela, priče o pobjedi, jedinstvu, prosperitetu, svijetloj sutrašnjici…
Ovaj vremeplov će vam pokazati koliko se, nažalost, malo toga promijenilo u proketlih 20 i kusur godina. Svega smo se u tom periodu nagledali i naslušali pa je teško zaključiti za šta su se politički kandidati uopšte borili od prvih višestranaških izbora u BiH do danas. I šta su uopšte postigli.U svakom slučaju prosudite sami.
U 2018. godini to je izgledalo ovako:
Tada je SDA osvojio najviše mandata u FBiH, a SNSD u RS. za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine izabran je kandidat SDA Šefik Džaferović s osvojenih 212.581 ili 36,61% glasova, iz hrvatskog naroda kandidat Demokratske fronte Željko Komšić s osvojenih 225.500 ili 52,64% glasova, a iz srpskog naroda iz RS-a jest kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik s osvojenih 368.210 ili 53,88% glasova.
Izbori 2014. godine.
Izbori su održani 12. oktobra 2014.godine. Pobjedu u Parlamentu BiH odnijela SDA sa 10 mandata, drugi je bio SNSD sa 6 mandata, dok su DF i SDS osvojili po 5 mandata. U Predsjedništvo BiH su ušli Mladen Ivanić, Bakir Izetbegović i Dragan Čović.Obećanja su tada bila “Za promjene”, “ S narodom”, “Uz narod” i Dodik “Za Srpsku”. SNSD-ovi glavni rivali koristili su sljedeće slogane: PDP koriste slogan “Pridruži se promjenama”, a NDP “Pokret za preokret”, a SDS “Da živimo bolje”.
Izbori 2010. godine
Na ovim Opštim izborima dva od tri ranija člana su zadržali pozicije- Nebojša Radmanović i Željko Komšić dok SzBiH gubi člana Predsjedništva BiH, a Bošnjaci biraju Bakira Izetbegovića. Tokom predizborne kampanje političke stranke su najavljivale nepokolebljivu borbu protiv tzv. “raka bh. društva” – korupcije.
Posebno su u tome prednjačili lideri SDP-a koji su u svom ekonomskom programu obećavali unaprijediti “sistem javnih nabavki u smislu eliminiranja mogućnosti korupcije”, te suzbiti neformalni sektor ekonomije, izbjegavanja i utaje poreza i doprinosa i privrednog kriminala i korupcije”.
U svom predizbronom programu SDA je obećala rast BDP-a od 4,5 posto, a koliko je ova procjena zapravo bila preambiciozna dovoljno govori podatak da je tokom mandata 2012. godine stopa BDP-a iznosila i negativnih -1,2 posto.Stranka demokratske akcije i Stranka za BiH svoje birače su pokušale privući porukama “Narod zna” i “Država prije svega”.
Izbori 2006.godine
Peti Opšti izbori u BiH održali su se 1. oktobra. Na ovim je izborima po prvi put u Predsjedništvu BiH svoje mjesto izgubila SDA, te ja na mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH izabran Haris Silajdžić. Takođe po prvi put svoje mjesto u Predsjedništvu BiH gubi i HDZ, za hrvatskog člana izabran Željko Komšić ispred SDP-a, dok SNSD po prvi put osvaja samostalno mjesto za sprskog člana Predsjedništva BiH. Mandat je osvojio Nebojša Radamnović.
Dodik je tada u svojim istupima za javnost tvrdio da njegov cilj nije jaka BiH nego dejtonska BiH, te da je Republika Srpska primarni cilj a BiH tek izvedeni. Jedan od predizbornih slogana ove partije tada bio slogan „Srpska zauvijek”.Ni SDP-u obećanja nije manjkalo. Komšićev stranački šef Zlatko Lagumdžija obećavao je ukidanje PDV-a za osnovne namirnice i lijekove, te bolju socijalnu politiku kad su u pitanju najugroženije kategorije.
Mladen Ivanić je tada govori o pet ključnih politika PDP-a: reforma penzionog i zdravstvenog sistema, unapređenje poljoprivrede kroz veća izdvajanja, bolji uslovi za privredu i više posla, očuvanje RS i ulazak BiH u EU.“HDZ BiH želi dobiti ove izbore, ali ne da kraljuje nego da služi. Želimo služiti svom narodu. Glas naroda je glas Božji”, izjavio je u predizbornoj utrci u Čitluku Ivo Miro Jović.
Izbori 2002. godine
Četvrti višestranački izbori u BiH u Predsjedništvo BiH su doveli Mirka Šarovića, Dragana Čovića i Sulejmana Tihića. Tri godine kasnije, 2005., zbog optužbi vezanih za korupciju Visoki predstavnik za BiH smjenio je Čovića sa mjesta hrvatskog člana Predsjedništva BiH i nanjegovo mjesto je došao Ivo Miro-Jović. Nakon ovoga HDZ BiH se dijeli se na HDZ BiH i HDZ 1990. Poboljšanje života običnih Bosanaca i Hercegovaca, privredni razvoj i kandidatura za članstvo u Evopskoj Uniji, predizborna su obećanja koje će dominirala na izbornim plakatima jeseni 2002. godine. Političari su i tada u javnim nastupima svoju kampanju bazirali na nacionalnoj retorici.
Izbori 1998. godine
Drugi izbori u Bosni i Hercegovini nakon završetka rata naznačili su jednim dijelom promjene, prvenstveno se to ogleda u Republici Srpskoj gdje je Srpska demokratska stranka postala opoziciona stranka. Vlast je pripala Koaliciji „Sloga“ koju su činili Srpski narodni savez, Socijalistička partija i Stranka nezavisnih socijaldemokrata. Ovdje je važno napomenuti da je 18. januara 1998. godine Milorad Dodik sastavio svoju prvu Vladu. U Predjedništvo BiH te su godine ušli Alija Izetbegović, Ante Jelavić, a iz koalicije Sloga Živko Radišić.
Izbori 1996. godine
Prvi izbori nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma održani su 14. septembra 1996. godine. I na ovim izborima pobjedu odnose tri nacionalne stranke, iste one koje su pobijedile i 1990. godine, Srpska demokratska stranka, Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica BiH- Alija Izetbegović, Momčilo Krajišnik i Krešimir Zubak.
Izbori 1990. godine
Na prvim višestranačkim izborima SR BiH održanim 18. novembra 1990. godine, pobjedu su odnijele nacionalne stranke- Stranka demokratske akcije, Srpska demokratska stranka i Hrvatska demokratska zajednica. Predsjednik Predsjedništva SR BiH postaje Alija Izetbegović (SDA), Predsjednik Skupštine postaje Momčilo Krajišnik (SDS), dok na čelo Vlade dolazi Jure Pelivan iz HDZ-a. Ovo su neki od izbornih slogana i plakata iz predizborne utrke 1990. godine a koje je zabilježio čuveni bh. fotograf Milomir Kovačević i prezentovao javnosti putem izložbe „Strašni izbori 1990.“