Manipulacija je postupak potčinjavanja pojedinaca, grupa, javnosti određenoj vrsti interesa. To se postiže smišljenim baratanjem krivim podacima, izvrnutim činjenicama, neistinitim interpretacijama, čime se stvara lažni dojam pomoću kojeg se uspostavlja kontrola nad drugima. Iz tog razloga (uspostavljanje kontrole i moći) manipulacija je oduvijek bila zanimljiva, prisutna i vrlo korištena, i ni toliki broj upotreba nije nimalo ishabao najčešće strategije manipulacije ljudima, pa da vidimo koje su to.
1. PREUSMJERAVANJE PAŽNJE s važnih problema na nevažne postiže se bujicom nebitnih informacija. Na taj način javnost prestaje da razmišlja o krupnijim i esencijalnijim problemima. Kod nas je ovo ustaljena praksa: već godinama smo preplavljeni i poplavljeni nebitnim vijestima, tipa šta je rekao koji političar, ko je koga prevario, ko je uhapšen a protiv koga je podignuta optužnica, pod kojim programom uče djeca u školi (kao da je to bitno, kada ne valja ni jedan ni drugi ni treći).
2. STVARANJE PROBLEMA da bi dio javnosti odgovorio na njega. Taj stvoreni problem postaje udica i onda se mnogo lakše manipulira ljudima. Ako se samo malo osvrnemo u prošlost, to su bile demonstracije, s posebnim naglaskom na sve ono negativno što je proizašlo iz njih: požar, tuče, pokušaj utjerivanja straha.
3. POSTUPNOST PROMJENA, tj. uvođenje neke promjene mjesecima ili godinama. Kod nas je to toliko sporo da se na kraju ta promjena i ne vidi i ne osjeti, pa nam u konačnici ništa i ne znači, kao npr. povećanje penzija.
4. ODLAGANJE promjena koje su za javnost nepopularne i neželjene. Takve promjene se najavljuju unaprijed, mnogo ranije od planiranog datuma njihove realizacije. A cilj je da se ljudi postepeno naviknu na njih, pa i ako ih, u suštini ne odobravaju, da ih na kraju prihvate. To su npr. prijevremeni izbori, čime bi grupa stranaka izbacila dvije-tri stranke iz političke igre ili cijepanje jedne države u dvije-tri.
5. UPOTREBA DJEČIJEG JEZIKA prilikom obraćanja javnosti je korisna jer na taj način javnost potiskuje svoju kritičku svijest, pa samim tim poruka ima snažnije dejstvo na nju. Naši političari ovome nisu skloni i karakterno im ne odgovara. Oni su još uvijek na nivou psovki, uvreda, ponižavajućih komentara, vikanja, bahatosti i bezobrazluka. Finese su za njih samo riječ stranog porijekla.
6. BUĐENJE EMOCIJA, odnosno njihova zloupotreba je već klasična tehnika kojom se izaziva kuršluz prilikom razumnog prosuđivanja. Kritička svijest se, naime, zamjenjuje emotivnim impulsima. Prisutne emocije su ljutnja, bijes, strah, a to sve ometa javnost u realnom prosuđivanju činjeničnog stanja.
7. NEZNANJE je esencijalno, pa se stoga u društvu namjerno i planski snižava kvalitet obrazovanja, a sve s ciljem da bi se masom lakše manipuliralo i kako bi postojao nepremostivi jaz između obrazovanja privilegovanih i običnih. Djeca privilegovanih onda rade u državnim institucijama, a djeca običnih se nalaze na evidenciji Biroa za nezaposlene.
8. VELIČANJE GLUPOSTI je bitno kako bi javnost prihvatila prosječnost kao način svoga bivstvovanja, te im se pri tome svakodnevnim primjerima pokazuje kako je dobro biti glup, primitivan, vulgaran, neuk i prosječan. “Ono čega se pametan stidi, time se glupan ponosi”, bilo je nekada zlatno pravilo.
9. STVARANJE OSJEĆAJA KRIVICE se sprovodi tako što se pojedinac ubjeđuje da je on i samo on odgovoran za sopstvenu nesreću, a sve zbog svoga neznanja, nesposobnosti ili pomanjkanja ambicija. I kada smo se pojedinačno u tolikoj mjeri “zadeverali” tim svojim propustima, odustali smo od traženje pravih uzroka svoga lošeg položaja u društvu, i samim tim se nismo bunili protiv ekonomskog sistema. Do sada.
10. ZLOUPOTREBA ZNANJA iz biologije, neurobiologije i psihologije “Sistemu” daje prednost u manipuliranju s javnošću. Kod nas se još uvijek koriste rezultatima nekih drugih zemalja i njihove ideje samo implementiraju u bh. životu.
I, za kraj, “na svakom mjestu, od narodne kulture do propagandnog sistema, postoji stalni pritisak koji želi dati ljudima osjećaj bespomoćnosti, te da je njihova jedina uloga da odobre odluke i da konzumiraju.” (Noam Chomsky)