Primjerice, nedavno su na Marsu snimljene čudne staklene kuglice i neobični “tornjevi”.
Susjedna Venera ispod svoje guste atmosfere skriva tajne do kojih još
uvijek ne možemo u potpunosti prodrijeti, a temperature na njenoj
površini znaju doseći 470 stupnjeva Celzijevih; što je dovoljno da se
otopi olovo.
Posebno su zanimljivi mjeseci koji kruže oko plinovitih divova i koji
ispod svoje zamrznute površine skrivaju oceane u kojima se možda mogao
formirati život. A sada su znanstvenici otkrili da na jednom od njih
snijeg vjerojatno pada “naopako”.
Ocean na mjesecu u kojem bi moglo biti života
Jupiterov mjesec Europa je za astrobiologe jedan od najintrigantnijih
objekata u Sunčevom sustavu. Ispod njegove ledene kore skriva se ocean
dubok od 60 do 150 kilometara. Mada je Europa manja od Zemlje, u
njezinom oceanu se možda nalazi dvostruko više vode nego u svim oceanima
na našem planetu.
Taj površinski sloj vjerojatno je formiran od podvodnog snijega koji
umjesto da pada – lebdi prema gore. Naime, prema novom istraživanju,
ledena kora Europe se najvjerojatnije djelomično sastoji od ledenog,
odnosno takozvanog frazilnog leda; pahuljaste nakupine ledenih kristala
koje također možemo vidjeti ispod ledenih ploča na Zemlji, piše Live Science.
Frazilni led sadrži samo djelić soli koja se nalazi u ledu iz same
kore, što ukazuje na to da bi smrznuti pokrov na Europi mogao biti manje
slan nego što se mislilo.
“Kada istražujemo Europu, zanima nas salinitet i sastav oceana jer je
to jedna od stvari koja će utjecati na njegovu potencijalnu
nastanjivost ili čak vrstu života koji se tamo možda razvio”, rekla je
geofizičarka Natalie Wolfenbarger s Instituta za geofiziku Sveučilišta
Teksas.
Nova misija na Europu
NASA bi u listopadu 2024. trebala lansirati novu letjelicu, Europu Clipper,
koja bi imala za cilj provjeriti je li taj mjesec pogodan za razvoj
života. Plan je da letjelica napravi na desetke bliskih preleta i
prikupi informacije o tome postoje li ispod površine Europe područja u
kojima bi moglo biti uvjeta za nastanak života.
Znanstvenici sa Sveučilišta Teksas rade na razvoju radara koji bi
mogao prodrijeti kroz koru tog mjeseca i zaviriti u tajne njegovog
oceana. U sklopu projekta htjeli su bolje razumjeti strukturu same
ledene ploče te su analizirali dva glavna načina na koja se led formira
ispod ledenih pokrivača Antarktike.
Jedan oblik, kongelacijski led, raste s površine ledene ploče, dok se
drugi, frazilni, formira u hladnoj morskoj vodi i lebdi prema gore kao
pahuljice obrnutog snijega da bi na kraju ostao zarobljen ispod ledene
površine.
Drugačija struktura ledenog pokrova
Europa, kao i Antarktika, vjerojatno ima nizak temperaturni
gradijent, što znači da s većom dubinom nema značajnije promjene u
temperaturi vode. Wolfenbarger smatra da je u takvim uvjetima uobičajena
formacija frazilnog leda. Ako je takva vrsta leda česta i na Europi, to
bi moglo značiti da ledena kora ima drugačiji sastav nego što se
mislilo.
Dok kongelacijski led može sadržavati 10 posto soli okolne morske
vode, frazilni je čišći, odnosno sadrži samo 0.1 posto soli. Ne samo da
bi ovakav led s manjom količinom soli mogao utjecati na strukturu i
čvrstoću ledene kore Europe, već bi također mogao utjecati na efikasnost
Clipperovog radara.
“Ovo istraživanje nam omogućuje da postavimo bolje temelje za misiju
Clipper”, rekao je astrobiolog Steve Vance iz NASA-inog instituta Jet
Propulsion Laboratory.
Istraživanje naziva Ice Shell Structure and Composition of Ocean Worlds: Insights from Accreted Ice on Earth objavljeno je u časopisu Astrobiology.