Prije nekoliko dana, Erma Ramić-Kunić, doktor nauka iz oblasti ligvističke bosnistike i autorica dvije knjige o Čajničkom jevanđelju, oglasila se na svom Facebooku i upozorila na navodni nestanak ovog spomenika kulture nastalog početkom 15. vijeka. Kako je navela Ramić-Kunić, Čajničko jevanđelje je 2013. godine proglašeno nacionalnim spomenikom od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. “Ovih dana saznajem da je neko otuđio Čajničko jevanđelje iz Bosne i Hercegovine”, kazala je Ramić Kunić, podsjećajući da iznošenje nacionalnih spomenika iz zemlje nije dozvoljeno osim za potrebe prezentacije ili restauracije spomenika. “Kako je moguće da je rukopis nestao, a da Komisija šuti i javnost o tome ništa ne zna”, pita se Ramić-Kunić.
Na tvrdnje o nestanku ovog vrijednog rukopisa danas je reagovala članica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH iz Republike Srpske Anđelina Ošap Gaćanović, koja kaže da se radi o “neosnovanim optužbama”, ali ne odgovara na pitanje gdje se rukopis nalazi, već osporava državno vlasništvo nad Čajničkim jevanđeljem, navodeći “ovo dobro pripada isključivo SPC i pravoslavnim vjernicima”.
“Tobože zabrinuti bošnjački i hrvatski članovi Komisije i pojedini kvazi naučnici iz Sarajeva, isfabrikovali su aferu ‘otimačine’ Čajničkog jevanđelja, iako su u stvari oni nosioci stvarne i orkestrirane otimačine srpskog kulturnog blaga i identiteta u BiH. Više od nekoliko decenija traje ideološki napad na kulturno i duhovno blago SPC i identitet njenih vjernika, a u ove aktivnosti uključene su brojne nevladine organizacije, naučni i akademski krugovi u Sarajevu, ali nažalost u ovome im pomažu i neke institucije na nivou BiH, kao što je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, a često i neki predstavnici međunarodne zajednice u BiH”, kaže Ošap Gaćanović.
Ona tvrdi da odluka Komisije o izdvajanju Čajničkog jevanđelja iz 2013. godine iz sveobuhvatne odluke o zaštiti Crkve Presvete Bogorodice u Čajniču sa pokretnim dobrima iz 2007. godine nije donesena u skladu sa zakonom i procedurama, te da kao takva treba da bude stavljena van snage. “Osim zakonskih neregularnosti, ova odluka nije bazirana na naučno utvrđenim činjenicama nego je identitetsko-ideološki obojena i diskriminišuća prema srpskom narodu, jer je prikazala Čajničko jevanđelje kao rukopis jeretičke crkve ‘bosanske’, negirajući njegov istočnohrišćanski pravoslavni liturgijski obrazac.”
Ošap Gaćanović navodi da se Crkvena opština Čajniče obratila Komisiji sa zahtjevom za ukidanje odluke Komisije iz 2013. godine kojom je Čajničko jevanđenje deklarisano kao rukopis “bosanske provenijencije.”
“Ovo je, vjerovatno, unijelo paniku u te krugove koji otimajući srpski identitet rade na stvaranju nekog vještačkog bošnjačkog identiteta, a i zgodna je prilika da se ‘uberu’ neki politički poeni, pa su pokrenuli kampanju fabrikovanja i širenja laži i neistina u vezi sa Čajničkim jevanđeljem. Čajničko jevanđelje je isključivo zahvaljući SPC i pravoslavnim vjernicima ostalo očuvano 500 godina tamo gdje je i nastalo – kroz liturgijsku upotrebu u SPC. Ako je SPC uspjela da ga odbrani od Osmanlija i fašista, uvjerena sam da će ga i ovaj put odbraniti od onih koji pokušavaju da ga otmu drugim sredstvima Rukopis Čajničko jevanđelje u nauku je uveden 1900. godine na osnovu opisa cijele srpske književne zbirke iz SPC u Čajniču, u kojoj je spomenik bio integralni dio prirodno slagane cjeline vijekovima kao ‘rukopis srpske redakcije’, i nauka ga je cijeli vijek potvrđivala kao rukopis ‘srbuljske recenzije’, a što je temeljno paleografski i jezički analizirano, dokazano i u doktorskoj disertaciji Vere Jerković 1971. godine.”