Screenshot: YouTube
Povodom obljetnice njegove smrti, u suradnji s Yugopapirom, donosimo
vam tekst iz 1969. godine, kada se u hrvatskim medijima pojavila lažna
vijest da je tada 31-godišnji glazbenik teško bolestan i da je –
preminuo.
Lipanj 1969: Odavno ne pamtimo da je u našoj
redakciji jednog dana toliko puta pozvonio telefon. S druge strane
uzrujani i radoznali glasovi pitali su: “Je li istina da je Arsen Dedić –
umro?” Isto je bilo s telefonima u ostalim listovima, na radiju i na
televiziji.
Vijest o smrti dosegla neočekivane razmjere
Što se to zbiva s Arsenom? Jesu li mu zaista dani odbrojeni? Boluje li od raka?
Navikli smo na to da “pokopamo” mnoge poznate ljude. Miodrag Petrović
Čkalja, naš najpopularniji komičar, tvrdi da bar jednom mjesečno
“pogine” u prometnoj nesreći. Mića Orlović je bio tri-četiri puta živ
pokopan, a jednom je to bilo zauzelo takve razmjere da je čak ozbiljno
potreslo i njegove roditelje u Valjevu.
Prije tri godine Slaven Zambata je “nastradao” i otišao na onaj
svijet nakon sudara automobila. Mija Aleksić je “izdahnuo” pošto ga je u
jednoj tučnjavi bocom po glavi odalamio neki pijanac. Ivica Šerfezi je
“negdje u Rusiji poginuo” u avionskoj nesreći, Zafira Hadžimanova je
“ubio” jedan ljubomorni muž i tako unedogled.
Poznati i popularni plaćaju danak kod nesavjesnih tvorničara lažnih vijesti.
To ne bi bilo tako strašno da o takvim “patkama” nisu informirani i
najbliži, koji u prvi mah povjeruju da je njihov sin ili brat zaista
mrtav.
Kod Arsena Dedića je, međutim, ova neobična i neshvatljiva kampanja
poprimila strahovite razmjere. Nije vrijedilo što se, istodobno kad su
te vijesti kolale gradovima, Arsen Dedić pojavljivao na televiziji, što
novine o tome nisu pisale i što je, na kraju krajeva, i sam Arsen u
prošlom broju Plavog te u još nekim listovima duhovito demantirao
glasine o svojoj “smrti”.
Arsen se nije javljao na telefon jer je bio na koncertu
Arsenov telefon u Zagrebu zvonio je bez stanke. Njega nije bilo kod
kuće (pjevao je na Beogradskom proljeću, a prije toga je boravio u
okolici Dubrovnika kao gost jednog čitatelja Studija) i to je bio “dokaz
više” da je pokojnik.
Najgore je bilo to što je ova vijest došla i do Šibenika, Arsenova
rodnoga grada. Delegacije građana hrlile su prema kući Arsenovih
roditelja da im izraze sućut. Oni su najprije i sami demantirali, jer su
neposredno prije toga telefonski razgovarali sa svojim sinom, ali kad
su posjeti postali učestali, uhvatila ih je panična strava.
Dugo im je bilo potrebno dok se nisu ponovo spojili s Arsenom koji ih je osobno uvjerio da ne zove s “onoga svijeta”.
U Zagrebu je priča uzbudila čak i Arsenove najbliže suradnike.
Skladatelj Alfi Kabiljo je zvao redakciju i pitao je li “ono ipak možda
istina”?
“Sigurni izvori” potvrdili smrt
Uzrujali su se članovi zabavnog orkestra Radio Zagreba na snimanju u
“Istri”, jer su informacije o Arsenovoj “smrti” bile alarmantne i
dolazile su iz “sigurnih izvora”. Arsen je osobno morao doći da uvjeri
nevjerne Tome.
U Plavi vjesnik je došlo nekoliko uplakanih djevojaka i pitale su kad
će biti Arsenov sprovod. Kad smo se nasmijali, one su nam rekle da nam
donose najnoviju vijest i zaprepašteno su zaključile kakvi smo mi
novinari kad ne znamo najnovije vijesti.
A tek pisma! Bacimo pogled na njihov sadržaj:
“Recite mi je li Arsen zaista na smrt bolestan. Čujem da je
neizlječivo bolestan i da mu nema više od dva tjedna života. Seka, Sinj”
“Ne mogu vjerovati da će Arsen, naš veliki i najveći pjevač, za koji dan nestati. Neutješna Jenny”
“Ukoliko je točno da će Arsen živjeti samo do ljeta, neka dođe da kod
mene usamljene provede posljednje dane svog života. A. Postira, Brač”
“Čula sam iz pouzdanih izvora da Arsenu Dediću nema spasa. Ukoliko ga
ne mogu izvući naši liječnici, a ima mu spasa u inozemstvu, onda
predlažem da napravite veliku akciju skupljanja priloga kako bismo
izvukli našeg najdivnijeg i jedinstvenog Arsena. Ljubica Vračko,
Zagreb”
Rutinska operacija pretvorena u neizlječivu boljku
Ustvari, istina je da je Arsen Dedić bio na operaciji koja je prošla
bez ikakvih posljedica. To je bio jedan bezazleni kirurški zahvat koji
je u mašti lovaca na “patke” pretvoren u neizlječivu boljku.
Arsen Dedić, koji je upravo na velikoj turneji, poručuje svojim “grobarima”:
“Bilo bi ljubazno da se prethodno dogovorimo o svemu, a ne da me
sahranjuju mimo mog znanja. Sve vijesti o mojoj smrti ubuduće molim
slati na Plavi vjesnik, kako bih i ja saznao od čega sam umro. Mislim da
je to red, jer ja sam ipak svoga tijela gospodar!”
Ovo je ujedno i odgovor redakcije Plavog na sva pisma čitatelja o “slučaju Arsen Dedić”.