ZADRŽAVANJE temperatura na 1,5 do 2 ºC iznad predindustrijskih razina, koje mnogi klimatolozi smatraju kritičnim pragom, moglo bi biti mnogo teže nego što se do sada mislilo, pokazala je nova znanstvena studija.
Naime, prema radu objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), čak i ako bi se sve države svijeta pridržavale Pariškog sporazuma o ograničavanju emisija stakleničkih plinova, postoji velika opasnost da će Zemlja ući u uvjete koje klimatolozi nazivaju “Zemlja staklenik”.
10 ključnih povratnih sprega
Autori su u studiji identificirali deset procesa koji bi mogli imati efekt domina i djelovati po principu povratne sprege tako da rast temperatura više neće ovisiti samo o ljudskim emisijama CO2. U tu skupinu spadaju otapanje vječnog leda, oslobađanje metanovih hidrata s oceanskog dna, slabljenje kopnenih i morskih odvoda CO2, porast aktivnosti bakterija u oceanima, odumiranje amazonskih prašuma, odumiranje crnogoričnih šuma, smanjenje snježnog pokrivača na sjevernoj hemisferi, nestanak arktičkog leda u ljetnim mjesecima te smanjenje antarktičkih morskih i kopnenih ledenih ploča.
Primjerice, otapanje vječnog leda iz tla će osloboditi velike količine metana koji je mnogo snažniji staklenički plin od CO2. To će, pak, uzrokovati jačanje efekta staklenika, daljnji porast temperatura te daljnja otapanja i druge povratne sprege.
Neki od tih procesa također imaju elemente koji čine da se, nakon određenog plafona, od povoljnih naglo pretvaraju u nepovoljne te umjesto da amortiziraju emisije CO2 apsorbirajući ih, u toplijem svijetu postanu njihovi golemi, nekontrolirani izvori.
Naime, znanstvenici predviđaju da će oceani, koji trenutno apsorbiraju i toplinu i CO2 te djeluju kao njihovi odvodi i skladišta, u jednom trenutku naglo početi ispuštati stakleničke plinove. Slično vrijedi i za kopno i za šume koji trenutno godišnje apsorbiraju oko 4,5 milijardi tona CO2.
Prema novoj studiji, to bi se moglo početi događati već pri temperaturama od oko 2ºC višim od predindustrijskih. One su trenutno više 1,1 ºC, a Pariški sporazum njihov daljnji porast nastoji ograničiti na oko 1,5 do 2 ºC. Do sada se 2 ºC uglavnom smatralo pragom nakon kojeg bi klimatske promjene mogle postati katastrofalne i nepovratne. No što se više približavamo tom pragu, to je veća vjerojatnost da će naši prirodni saveznici početi ispuštati više CO2 nego što ih trenutno apsorbiraju.
Najtoplije u posljednja 1,2 milijuna godina
Autori predviđaju da bi se temperature s vremenom mogle stabilizirati na nekom globalnom prosjeku koji bi bio od 4 do 5 ºC viši od predindustrijskog, dok bi razine mora mogle narasti za oko 10 do 60 metara.
“Prelaženje praga vodilo bi prema mnogo višim prosječnim temperaturama od bilo kojih međuglacijalnih u posljednja 1,2 milijuna godina te do značajno viših razina mora nego što su ikada bile u holocenu”, pišu u uvodu autori.
“Ako se prekorači prag, dobivena putanja vjerojatno bi uzrokovala ozbiljne poremećaje ekosustava, društva i ekonomija. Potrebna je kolektivna ljudska akcija da se Zemljini sustavi usmjere daleko od potencijalnog praga i stabiliziraju u nastanjivom međuglacijalnom stanju. Takva akcija podrazumijeva upravljanje cijelim Zemljinim sustavom – biosferom, klimom i društvima – a mogla bi uključivati dekarbonizaciju globalnog gospodarstva, poboljšanje odvodnje ugljika u biosferi, promjene u ponašanju, tehnološke inovacije, nove upravljačke strukture i transformaciju društvenih vrijednosti”, upozoravaju autori.
Neki stručnjaci predviđaju da bi u svijetu toplijem oko 4 ºC moglo živjeti oko desetine današnjeg broja stanovnika.
Potrebna je žurna i združena akcija
Hans Joachim Schellnhuber, direktor Instituta za istraživanje klimatskih utjecaja u Potsdamu, kaže da bi posljedice globalnog zagrijavanja nakon određenog praga mogle uzrokovati brze i nepovratne promjene.
“Ta kaskada događaja mogla bi cijeli Zemljin sustav uvesti u nov modus funkcioniranja. Mi još uvijek ne znamo može li se klimatski sustav sigurno parkirati blizu 2 ºC iznad predindustrijskih razina, kako predviđa Pariški sporazum. Ili će se, jednom kada ga poguramo tako daleko, strmoglaviti i pretvoriti u Zemlju staklenik. Istraživanja moraju procijeniti ove rizike što je prije moguće”, poručio je Schellnhuber.
U razumijevanju scenarija klimatskih promjena treba imati na umu da su se neka prirodna izumiranja, poput Velikog izumiranja na prijelazu iz perma u trijas, u kojem je nestalo više od 96 % svih morskih vrsta te preko 70 % kopnenih kralježnjaka, dogodila pri porastu temperatura za 8ºC. Također treba znati da porast prosječnih temperatura za navedenih 5ºC podrazumijeva da će se većina temperaturnih promjena vjerojatno događati u malom dijelu godine, u kojem one mogu biti značajno više!