Odluka da zavisnost od video igara postane psihički poremećaj bila je
“preuranjena” i zasnovana na “moralnoj panici”, navode stručnjaci.
Svetska zdravstvena organizacija uključila je zavisnost od video igara u
najnoviju verziju priručnika za klasifikaciju bolesti.
Međutim, predavač biološke psihologije doktor Peter Etčels navodi da je
taj potez dovodi do rizika od “patologizovanja” ponašanja koje je
bezopasno za većinu ljudi.
Iz Svetske zdravstvene organizacije
navode da su ponovo pregledali dostupne dokaze pre nego što su zavisnost
od video gara uključili u psihološke poremećaje.
Kako navode,
to uključuje “konsenzus eksperata iz različitih discipina i geografskih
regija”, prema kojima se zavisnost definiše kao obrazac stalnog igranja
video igara koje tako “ima prednost u odnosu na ostale životne
interese”.
“Klizav teren”
Govoreći pred Centrom za nauku i medije u Londonu,
stručnjaci su naveli da iako je postojala dobra namera za tu odluku, u
isto vreme postojao je i nedostatak naučnih dokaza kako na pravi način
dijagnostifikovati zavisnost od video igara.
Doktor Etčels, koji predaje na Bet spa univerzitetu, kaže: “Potencijalno smo na klizavom terenu.
“Suštinski, mi tu patologizujemo hobi, pa šta je sledeće? Postoje
istraživanja o zavisnosti od sunčanja, plesanja i vežbanja, ali niko ne
priča o tome da ih uključi u priručnih za klasifikaciju bolesti”.
Smtra da pravila ne treba da nastuju zbog panike.
“Mislim da neko pravilo ne bi trebalo da nastane na osnovu moralne panike, a deluje da se to upravo sada dešava”.
Doktor Etčels kaže da procene o broju zavisnika variraju od manje od
0,5% do gotovo 50% igrača, što znači da postoji opasnost da nije moguće
razlikovati ko zaista ima problem, a ko samo uživa u video igrama.
“Reč je o predijagnostifikovanju, na neki način patologizujemo
ponašanje koje za veliki broj ljudi nije štetno ni na koji način”.
Stručnjaci su takođe skeptični o tome da je vreme ispred ekrana – što
uključuje i upotrebu smartfonova i tableta – štetno za decu i
adolescentne, kao što su neka istraživanja pokazala.
Takve zabrinutost podstakla je Komitet za nauku i tehnologiju da pokrene istragu o tom pitanju.
Doktor Etčels i Endi Przibilski, vanredni profesor i direktor
istraživanja na Institutu za internet na Univerzitetu na Oksfordu,
navode da takva istraživanja uglavom pokazuju slabu vezu između vremena
provedenog ispred ekrana i zdravlja.
Profesor Przibilski kaže
da se u takvim studijama obično oko 99% dobrobiti deteta može biti
zasnovano na faktorima koji nemaju nikakve veze sa vremenom provedenim
ispred ekrana.
Prema njegovim rečima, mogli bi da se dogodi i da veliki broj sati ispred ekrana ukazuje na druge probleme kod kuće.
“Zaista je malo novih i dobrih istraživanja koje doprinose onome što
znamo o efektima koje vreme provedeno ispred ekrana ima na mlade ljude”,
dodaje Przibilski.
Doktor Maks Dejvi, zvaničnik za promociju zdravlja na
Kraljevskom koledžu za pedijatriju i zdravlje dece (RCPH), kaže da
postoji dokaz o vezi između previše vremena provedenog ispred ekrana,
manjka spavanja i gojaznosti.
Međutim, on je dodao da je malo verovatno da će RCPH podržati ideju o zabranama upotrebe ekrana.
Američka akademija za pedijatriju predlaže ograničavanje na jedan ili dva sata dnevno ispred ekrana za malu decu.
Doktor Dejvi kaže: “Mislimo da taj pristup nije zasnovan na dokazima.
Ono što nas zaista interesuje su sadržaj i kontekst tog vremena
provedenog ispred ekrana”.
On dodaje da je za sada njegov savet roditeljima da smartfoni drugi ekrani tokom noći budu van dečje i njihove spavaće sobe.
Doktor Etčels dodaje: “Najbolji savet koji trenutno imamo jeste da su
neko vreme provedeno ispred ekrana i neko vreme za video igre bolji od
potpunog ukidanja, naročito za decu”.
Iz Svetske zdravstvene
organizacije navode da će klasifikovanje zavisnosti od video igara kao
psihičkog poremećaja “rezultovati povećane pažnje zdravstvenih radnika
na rizike razvoja ovog poremećaja i, u skladu sa tim, na odgovarajuću
prevenciju i lečenje.
Izvor: BBC News na srpsko