Ljudi generalno ne vole novu muziku. Što smo stariji, to više bježimo u sigurnost dobro poznate zone komfora koja nam pruža utočište i spokoj, uvjereni da će nam dobro poznate pjesme uvijek, garantovano ponuditi ono što nam je u tom trenutku neophodno. Bila to potreba da artikulišemo sreću ili ublažimo tugu. Zbog toga ćemo često doći u kontakt s nekim ko će bez ikakve argumentacije, ali potpuno odlučno tvrditi da današnja muzika ništa ne valja. Uvijek je ono prije bolje od onoga sada, uvijek je u prošlosti vladala klasika, dok danas dominiraju novotarije bez kvaliteta i vrline.
Čak su sprovođena i neka naučna istraživanja da se utvrdi zbog čega je to tako. Kao rezultat takvih istraživanja utvrđeno je da preko 60% ispitanika stalno sluša stare pjesme, ne trudeći se da otkrije novu muziku, dok čak četvrtina uopšte nema želju da posluša muziku izvan preferiranih žanrova. Zanimljivo, neke druge studije utvrđuju da stalno slušamo iste pjesme zbog nostalgije, jer su one direktne poveznice na mladost, tj. period života kada smo bili najsretniji. Drage pjesme nam stimulišu osjećaj ugodnosti u mozgu, te otpuštaju dopamin, serotonin, oksitocin i ine hormone sreće i užitka.
Sad kad je to pojašnjeno, ne bi bilo loše da pažnju posvetimo novotarijama na današnjem estradnom nebu. Tu zapažamo da dominira rep, trep i ostale inačice hip-hopa uz obaveznu upotrebu autotune-a. Tekstovi su teško ili bar u velikoj mjeri nerazumljivi, te često donose tematiku bahatosti, luksuza, fatalnosti, moći.
