Poslije objavljivanja jedne od prvih knjiga o masoneriji 1920. godine, interes za ove tajne grupe postao je veliki.
Autor Sreta J. Stojković napisao je knjigu “Slobodni zidari” i objavio je iste godine.
Biti mason u tadašnjoj Kraljevini bilo je stvar prestiža. Ugled naših masona postao je još vidljiviji poslije održavanja velikog kongresa slobodnih zidara u Beogradu u septembru 1926. godine. Kongresu su prisustvovali delegati i zastupnici velikih loža iz Francuske, Švajcarske, Španije, Grčke, Mađarske, Turske, Bugarske, Austrije, Poljske, Rumunije, Čilea i Meksika.
Ovaj međunarodni masonski skup najavila je ,,Politika“ 30. avgusta 1926. u tekstu pod naslovom ,,Kongres slobodnih zidara“ i s podnaslovom ,,Masoni cijeloga svijeta sastaće se uskoro u Beogradu“.
U toj informaciji se navodi: ,,Kako javlja pariski L’ Ere Nouvelle, svjetska masonerija će ove godine, u septembru, održati svoju manifestaciju u Beogradu. Izbor mjesta za ove manifestacije učinjen je sa naročitih razloga. Godine 1914. na Beograd su ispaljeni prvi topovi, koji su svijetu objavili početak strašnoga i krvavoga rata. Danas, 12 godina poslije toga doba, iz Beograda će se, eto, začuti poziv narodima da jedni drugima pruže ruku, te da zajednički sarađuju na ideji opštega mira za dobro cijelog svijeta i svakoga pojedinca. Taj će poziv poteći od najpoznatijih predstavnika svjetske masonerije. Prema programu koji je upućen svima masonskim vlastima, ove manifestacije će trajati pet dana. A rad će biti završen javnom sjednicom.”
Dodaje se kako je Beograd raskrsnica između istočne i zapadne Evrope.
On je sredokraća između Pariza i Berlina s jedne, a između Carigrada i Varšave s druge strane. Očekuje se da sve evropske masonske vlasti uzmu učešća u ovoj manifestaciji, koja će biti veća od svih masonskih manifestacija koje su organizovane poslije rata – navodi se u tekstu.
Politika je tih dana pisala i sljedeće: ,,I u našoj zemlji procvala je kraljevska umjetnost još od davnih vremena. Još prije 150 godina ponikla je na današnjoj teritoriji naše države prva loža, i to u maloj Glini u Hrvatskoj. Potom su nicale i opet se gasile mnogobrojne lože u Hrvatskoj, Dalmaciji i Srbiji. Danas, pod zaštitom Velike lože Srba, Hrvata i Slovenaca radi i napreduje 18 potpunih loža i 4 vjenčića, koji će takođe uskoro postati lože. Prilike u našoj državi veoma su podesne za njegu i širenje slobodnog zidarstva. Lože su neutralno zemljište, ognjišta, na kojima se podjednako griju i okupljaju pripadnici svih naših plemena, vjera i političkih partija. Oni su nosioci ideje iskrenog i pravog bratstva i narodnog jedinstva. Iako se ne bave politikom u običnom smislu riječi, one će, već i po samom sastavu svojih članova, biti uvijek od prevelike koristi za konsolidovanje prilika i vršiti blagotvoran i pomirljiv upliv na javni život naš – piše St. J. Stefanović.
Ideja bratstva i jedinstva, proklamovana na tom kongresu, kasnije je bila dio propagandne mašinerije režima Josipa Broza Tita.
Masoni su se sastali u luksuznom hotelu “Palas”. Specijalitet je bila ekskurzija automobilima, koji su u to vrijeme bili dosta rijetki u Beogradu.