Svaka grupa prijatelja ima barem jednu osobu koja je poznata kao ‘onaj koji kasni’.
Grace Pacie, autorica knjige o tome zašto kasnimo i kako se možemo promijeniti, kaže da ljudi koji se bore sa tačnošću mogu isto tako biti vrlo produktivni kada su suočeni sa kratkim vremenskim rokom. Ona smatra da bi to moglo biti ukorijenjeno u neke aspekte naše osobnosti, ali prema drugom autoru Davidu Robsonu, takođe autoru knjige na sličnu temu, ne bismo smjeli povjerovati da ništa ne možemo promijeniti u svom ponašanju, prenosi BBC.
Što se tiče kašnjenja, s jedne strane, imamo one koji strogo poštuju dogovorene termine, dok su na drugom oni koji ih stalno probijaju.
To su ljudi koji ne vole rutinu, ne vole zadatke koji su im poznati, brzo im postane dosadno, ali koji se mogu dosta dobro fokusirati kada su za nešto zainteresuju i ako imaju malo vremena na raspolaganju, mogu raditi veoma efikasno, tvrdi Pacie.
Ako ušetate u neku kancelariju, lako ćete prepoznati ovu sortu ljudi. Njihov sto obično je neuredan, jer oni ne završavaju jednu stvar da bi počeli drugu. U pitanju su osobine ličnosti u koje se uklapa i tendencija kašnjenja, a u svemu ključnu ulogu igra jedna karakterna osobina – savjesnost.
Savjesnost je jedna od glavnih osobina, uz osobine poput ekstrovertnosti, ljubaznosti, urednosti, što uključuje i tačnost.
Možda ovi ljudi drugačije percipiraju vrijeme od drugih. Minuta nema istu dužinu za sve ljude, ali čak i jednoj te istoj osobi vrijeme se može ubrzati ili usporiti, u zavisnosti od situacije. Možemo se jako udubiti u nešto i uopšte ne biti svjesni vremena. S druge strane, ako pred sobom imamo rok, možemo biti veoma efikasni.
U jednom istraživanju iz 2016. godine psiholozi su se bavili našom sposobnošću da mjerimo vrijeme mentalno. Rezultati su pokazali da su neki ljudi jednostavno prirodno bolji u procjeni protoka vremena i planiranju budućnosti.
Jedno drugo istraživanje pokazalo je da ne kasnimo podjednako na sve dogovorene sastanke. Možemo stići na vrijeme kada nam je to važno, odnosno kada će nam kašnjenje donijeti određene posljedice. I zaista, najviše kasnimo kada nema čvrstih rokova i konkretnih posljedica, a to su obično društveni događaji tj. druženje sa prijateljima. Tako da, kada kažemo da možemo stići na vrijeme kada nam je nešto važno, to vrijeđa osjećanja ljudi u našem životu koji nam jesu važni, ali kojima uvijek kasnimo na sastanke.
Ono što se često dešava jeste da ljudi počnu računati sa vašim kašnjenjem. Ali ako ljudi očekuju da ćete kasniti, to samo otežava stvari, jer ćete vi onda vjerovatno zaista kasniti. Ako prihvatite da je to jednostavno dio vašeg karaktera, nećete ni pokušavati da popravite svoje ponašanje. Tako da naše poimanje samih sebe može postati samoispunjavajuće proročanstvo. Time sami sebe saboritarmo, jer uz malo truda zapravo možemo promijeniti stvari.
Ideja da naše karakterne osobine nisu urezane u kamen, već da se mogu promijeniti, jedan je od najuzbudljivijih razvoja u psihologiji.
Druga istraživanja su pokazala da, ako se ljudi tokom perioda od nekoliko sedmica svjesno trude da detaljno planiraju dan, odvoje vrijeme da pospreme svoju sobu ili radni sto i generalno budu uredniji i organizovaniji, na taj način stvaraju nove mentalne navike i prevaspitavaju svoj mozak.
Tako da, iako su neki od nas prirodno bolji da mentalno vode računa o vremenu, to ne znači da treba da prihvatimo da ćemo zauvijek biti “onaj koji kasni”. Sve što je potrebno jeste da sebi zadamo rok i definišemo posljedice koje će uslijediti ukoliko ga ne ispoštujemo. Na taj način ćemo prevaspitati svoje navike, izmijeniti svoju ličnost i poboljšati tačnost.