Nedostatak povjerenja u znanost ogroman je problem koji je, u današnjem društvenom kontekstu, mnoge odveo do smrti. Mnogo krivih informacija s kojima se suočavamo plasirano je namjerno i organizirano a, što je još gore, istraživanja pokazuju da se na internetu laži šire brže od istine i ljudi u njih dulje vjeruju, piše N1
Psihologinja Aviva Philipp-Muller sa Sveučilišta Simon Frazer i njeni kolege, istražili su znanstvenu literaturu o uvjeravanju i komunikaciji da bi pokušali stvoriti suvremeni pregled metoda kojima se možemo suprotstaviti ovom opasnom problemu.
Jedan od najvećih mitova o komunikacijskoj znanosti jest da će se ljudi logično ponašati ako im samo predstavimo činjenice. To se zove model informacijskog deficita. Od klimatske krize do globalne pandemije, postoji planina primjera da ova metoda često jednostavno ne funkcionira, prenosi ScienceAlert.
„Cjepiva su nekad bila standard koji su svi prihvaćali,” kaže psiholog Ohio Statea, Richard Petty. „Ipak, posljednjih godina dogodile su se promjene zbog kojih je lakše uvjeriti ljude da ne vjeruju znanstvenom konsenzusu o cjepivima i drugim stvarima.”
Iako je to mnogima od nas teško progutati, ljudi imaju mnoštvo legitimnih razloga za nepovjerenje.
Za početak, industrije uništavaju povjerenje u znanost doslovnim preuzimanjem znanstvenih certifikata – koriste riječi koje zvuče „znanstveno” da bi povećali vlastiti profit. Farmaceutske kompanije su nam zasigurno dale mnogo razloga za nepovjerenje. Usto, znanost nije uvijek u pravu, a velike skupine medija raspiruju prijezir prema „elitističkim” stručnjacima, tako dajući snagu neznanstvenim perspektivama.
Sva ta sumnja, konflikti, i previše informacija sa svih strana uništavaju povjerenje u znanost. Oni koji su često odgovorni za komuniciranje znanstvenih informacija prema javnosti, kao što su mediji ili političari, uživaju još manje povjerenje od znanstvenika.
Nepovjerenje u izvor informacija jedna je od četiri glavne prepreke prihvaćanju znanosti koje su Philipp-Muller i njeni kolege identificirali u svom istraživanju.
„Ono što sve četiri prepreke imaju zajedničko jest da otkrivaju što se dogodi kad znanstvena informacija u sukobu s onime što ljudi već otprije misle, ali i s njihovim načinom razmišljanja,” objašnjava Petty.
1. Nepovjerenje u izvor informacija
Nedostatak povjerenja u izvor informacija stalno se navodi kao jedan od ključnih razloga zašto ljudi ne prihvaćaju znanstvene informacije.
Legitimna i energična znanstvena debata također može zbuniti one koji ne poznaju dobro znanstveni proces, što čini dodatnu štetu povjerenju kada se takva debata prelije u javnost.
Da bi se suprotstavili ovakvom nepovjerenju, istraživači preporučaju da se naglasak stavi na znanstvenu zajednicu i šire, prodruštvene ciljeve istraživanja. Iskreno priznavanje tuđih pozicija i vlastitih nedostataka može učiniti mnogo da izgradi povjerenje, objašnjava tim.
„Proznanstvene poruke mogu priznati da na drugoj strani postoje legitimne zabrinutosti, ali moraju objasniti zašto je znanstvena pozicija bolja,” kaže Philipp-Muller.
2. Odanost plemenu
Naše razmišljanje je kodirano kroz činjenicu da smo po definiciji društvena bića, što nas čini vrlo ranjivima i spremnima da ponekad slijepo vjerujemo onima koje vidimo kao članove naše kulturalne skupine – bez obzira na to koliko smo obrazovani. Ovaj fenomen naziva se kulturna spoznaja.
„Istraživanje kulturne spoznaje pokazalo je kako ljudi iskrivljavaju znanstvene činjenice da bi one odgovarale vrijednostima koje su važne za njihov identitet,” piše tim.
Politička polarizacija i društvene mreže samo su produbile jaz. Na primjer, konzervativci će prije vjerovati znanstvenicima koji se pojavljuju u konzervativnim medijima, dok će liberali više vjerovati onima koji se pojavljuju u liberalnim medijima.
„Društvene platforme kao što je Facebook omogućavaju pregledavanje objava potpuno prilagođenih svjetonazoru korisnika, što znači da konzervativci i liberali dobivaju vrlo različite informacije,” kaže Philipp-Muller.
Da bi se borili protiv ovog fenomena, moramo pronaći zajedničke točke, komunicirati informacije sročene za konkretne ciljane skupine, ali i surađivati sa zajednicama koje imaju mišljenja koja se kose sa znanosti, što uključuje skupine koje je znanost u prošlosti marginalizirala.
3. Informacije su u sukobu s osobnim uvjerenjima
Unutarnji konflikti koji nastaju kad čujemo informaciju koja je u suprotnosti s našim društvenim ili osobnim uvjerenjima, kao što su moral ili religija, dovode do logičnih zabluda i spoznajnih predrasuda, kao što je kognitivni nesklad.
„Ponekad se sa znanošću teško pomiriti i mnogi pojedinci će prije odbaciti dokaze nego prihvatiti informacije koje daju naslutiti da je njihova pozicija pogrešna,” kaže tim. „Ova želja je potpuno razumljiva i znanstvenici bi za trebali imati empatije.”
Ključne strategije ovdje uključuju pokazivanje razumijevanja za perspektivu sugovornika.
„Ljudi zauzmu obrambeni stav ako misle da ih se napada ili da ste vi toliko različiti od njih da vam se ne može vjerovati,” kaže Petty. „Pronađite zajedničke točke i gradite na njima.”
Zvuči nelogično, ali visoka opća znanstvena pismenost može se ponekad obiti u glavu, jer to znači da pojedinac ima dovoljno vještine da podupre svoja prvotna vjerovanja. Savjetuje se naglasak staviti na znanstveno rasuđivanje, povećanje medijske pismenosti, razotkrivanje lažnih pozicija prije nego što su one izrečene i učenje ljudi kako da se bolje zaštite od dezinformacija. Također se preporuča uobličavanje informacija na način koji je blizak sugovorniku i korištenje osobnih primjera s kojima se može poistovjetiti.
4. Informacija nije prenesena na način koji odgovara sugovorniku
Ovaj problem najjednostavniji je od sva četiri – radi se jednostavno o krivoj procjeni pri izlaganju informacije tako da stil izlaganja ne odgovoara stilu učenja onoga koji informaciju prima. Na primjer, netko možda preferira apstraktne informacije umjesto konkretnih, netko će više biti fokusiran na prevenciju, itd.
Ovdje, Philipp-Muller i njen tim savjetuju korištenje taktika koje koriste oni koji uništavaju povjerenje u znanost. Na primjer, kao što to radi tehnologija ili reklamna industrija, znanstvenici bi trebali koristiti meta podatke da bi bolje ciljali kamo slati svoje poruke, prema informacijama koje dobiju s korisničkih profila pojedinaca i njihovih online navika.
Ipak, dok je razočaravajuća razina javnog prihvaćanja rezultata znanstvenih istraživanja, dobra vijest je da, iako je povjerenje u znanost palo, ipak je još uvijek na relativno visokom nivou u odnosu na druge izvore informacija.
Koliko god ponosno govorili da smo logična bića, stvarnost je da su ljudi životinje s neurednim mozgovima kojima, jednako kao i logika, vladaju društvena savezništva, emocije i instinkti. Oni koji se znanošću bave i oni koji ju podržavaju moraju to uzeti u obzir i pokazati razumijevanje.