Ne protivim se matematici — ona je neizostavni dio velike kreativne pustolovine ljudskog uma. Takođe je blisko povezana s dinamikom plesa. Ovdje je riječ o pravednosti u obrazovanju cijelog djeteta. O jednakoj važnosti plesa kao i drugih umjetnosti, jezika, matematike, prirodnih i društvenih nauka u opštem obrazovanju svakog djeteta, pišu Sir Ken Robinson i Lou Aronica u knjizi “Vi, vaše dijete i škola: Pronađite svoj put do najboljeg obrazovanja”.
Ples može pomoći vratiti radost i stabilnost u živote djece i pomoći u rješavanju problema vršnjačkog nasilja u školama, tvrde oni.
Šta je ples?
To je fizički izraz kroz pokret i ritam odnosa, osjećaja i ideja. Niko nije izmislio ples. On je duboko u srcu svake kulture kroz istoriju; ples je dio pulsa čovječanstva. Obuhvata više žanrova, stilova i tradicija i neprestano se razvija. Njegove uloge variraju od rekreacijskih do svetih i pokrivaju svaki oblik društvene svrhe.
Neki ljudi već dugo shvataju da je ples bitan dio života i obrazovanja. U studiji nazvanoj Plesno obrazovanje širom svijeta: Razmišljanja o plesu, mladim ljudima i promjeni, istraživačice Charlotte Svendler Nielsen i Stephanie Burridge govore o vrijednosti plesa u svim vrstama okruženja: od Finske do Južne Afrike, od Gane do Tajvana, od Novog Zelanda do Amerike. Zapostavljenost plesa u školama djelimično proizlazi iz prevelike pažnje koja se daje konvencionalnom akademskom radu, koji povezuje inteligenciju uglavnom s verbalnim i matematičkim zaključivanjem. Istraživanje koje su proveli Nielsen i Burridge pokazuje kako dublje razumijevanje plesa opovrgava standardna poimanja inteligencije i postignuća, te pokazuju transformativnu moć pokreta za ljude svih dobi i porijekla. Ples može pomoći vratiti radost i stabilnost u živote djece i pomoći u rješavanju problema vršnjačkog nasilja u školama, zaključak je ovog istraživanja-
Niz profesionalnih plesnih društava nudi programe za škole. Jedna od njih je “Plesne učionice”, neprofitna organizacija sa sjedištem u New Yorku, koja dovodi dvoranski ples u osnovne i srednje škole u nekim od najproblematičnijih mjesta u zemlji. Koristeći ples, ova organizacija ima za cilj poboljšati društvene odnose, posebno među spolovima i obogatiti kulturu škola njegovanjem saradnje, poštovanja i saosjećanja. Osnovan 1994. godine od strane plesača Pierrea Dulainea, ovaj program sada svakoj školi nudi dvadeset časova tokom deset sedmica.
Toni Walker, bivši direktor osnovne škole na Floridi, podijelio je svoju priču iz saradnje sa Plesnim učionicama, navodeći primjer jedne učenice. “Kada je ova mlada dama prvi put došla u Lehigh, dosje o njoj bio je prilično debeo”, prisjeća se Walker. “Osjećala je da se treba dokazati i osigurati da svi znaju da je jaka i da će se boriti.” Djevojka se nije htjela pridružiti programu plesanja u dvorani… ali učešće nije bilo izborno. Ubrzo je otkrila da ima prirodni talenat. “Na sljedećem času imala je malo drugačiji stav i nismo se morali svađati s njom da bi plesala,” sjeća se Walker. Do treće i četvrte lekcije, kaže Walker, učenica se promijenila: “Drugačije se ponaša, govori drugačije, draga je, puna je poštovanja, nije imala niti jednu disciplinsku opomenu, niti jednu. Njena majka ne može vjerovati šta vidi. Odlično je. Nevjerovatno. Program je daleko značajniji nego što ljudi shvataju.”
U jednoj evaluaciji 95 posto nastavnika reklo je da su se, kao rezultat zajedničkog plesa, poboljšale sposobnosti učenika za saradnju.
Plesno obrazovanje ima važne koristi za društvene odnose učenika, posebno među spolovima i dobnim skupinama. Mnogi oblici plesa, uključujući dvoranske plesove, sami su po sebi društveni. Uključuju sinhronizovano kretanje i empatiju, uz direktan fizički kontakt. U evaluaciji programa Plesne učionice u New Yorku, 95 posto nastavnika reklo je da je kao rezultat zajedničkog plesanja došlo do vidljivog poboljšanja u sposobnosti učenika da sarađuju. U istraživanju provedenom u Los Angelesu, 66 posto direktora škola reklo je da su nakon učešća u programu njihovi učenici pokazali povećano prihvatanje drugih, a 81 posto učenika reklo je da se prema drugima ponaša s više poštovanja.
Jedna direktorica je bila posebno impresionirana poboljšanjima u rezultatima iz čitanja i matematike među svojim učenicima petog razreda.
“Nema dileme o uticaju ovog programa na akademski uspjeh naše djece”, kaže Lois Habtes iz osnovne škole Emanuel Benjamin Oliver na Djevičanskim otocima. “Kad sam prvi put došao ovamo, padali su. Prošle godine — naše druge godine u programu — njihov uspjeh je porastao do 83 posto. Ove je godine naš peti razred postigao 85 posto na testu čitanja, što je najviše u školi.”
Nije to samo ples, naravno. Uspjeh programa Plesne učionice primjer je dobro dokumentovanog odnosa između tjelesne aktivnosti i akademskog uspjeha.
Trend u većini američkih škola je smanjenje časova fizičkog vaspitanja i sličnih programa u korist matematike, prirododnih nauka i maternjeg jezika. Ove mjere jednostavno nisu poboljšale akademski uspjeh kao što su mnogi mislili.
Panel istraživača u oblasti kineziologije i pedijatrije proveo je veliku analizu više od 850 studija o učincima tjelesne aktivnosti na djecu školske dobi. Većina studija mjerila je učinke 30 do 45 minuta umjerene do snažne tjelesne aktivnosti tri do pet dana sedmično na mnoge faktore — fizičke faktore kao što su pretilost, kardiovaskularna kondicija, krvni pritisak i gustoća kostiju, kao i depresija, tjeskoba, samopoimanje i akademski uspjeh. Na temelju čvrstih dokaza u nizu ovih kategorija, panel je čvrsto preporučio da učenici treba da učestvuju u jednom satu (ili više) umjerene do snažne tjelesne aktivnosti dnevno. Osvrćući se posebno na akademski uspjeh, panel je pronašao jake dokaze koji podupiru zaključak da “fizička aktivnost ima pozitivan uticaj na pamćenje, koncentraciju i ponašanje u učionici.”
Većina djece u državnim školama u SAD-u dobiva određeno obrazovanje iz muzike i vizualnih umjetnosti, premda je to često slučajno. Ali ples i gluma uglavnom se smatraju građanima drugog reda, a mogućnost bavljenja umjetnošću generalno je najmanja za učenike u siromašnim krajevima. “Još uvijek postoje milioni učenika koji nemaju pristup nikakvoj nastavi umjetnosti. Mnogi od njih su u našim siromašnijim zajednicama gdje su programi nesumnjivo najpotrebniji,” kaže Bob Morrison, osnivač i direktor Quadrant Researcha.
Bi li bilo u redu imati milione učenika bez pristupa matematici ili jezicima?. “Naravno da ne, i to se ne bi trebalo tolerisati ni kada je umjetnost u pitanju. Postoji uporan mit da je umjetničko obrazovanje za darovite i talentovani, ali mi znamo da umjetnost koristi svima bez obzira na njihov profesionalni put,” kaže on. “Mi ne podučavamo matematiku samo da bismo stvorili matematičare i ne podučavamo pisanje samo da bismo stvorili sljedeću generaciju romanopisaca. Isto vrijedi i za umjetnost. Učimo ih da stvore dobro zaokružene građane koji mogu primijeniti vještine, znanje i iskustvo iz bavljenja umjetnošću u svojim karijerama i životima.”