Istina je, međutim, da je život proveden uredno odgovarajući na mailove dosadan. A vrijeme koje smatramo protraćenim zapravo je kvalitetno utrošeno i nadsve neophodno.
Merlin Mann, stručnjak za produktivnost, napisao je u svom blogu kako je provodio previše vremena fokusirajući se na to kako da korisno utroši vrijeme, da je na kraju propustio dragocjene trenutke sa svojom kćerkom.
Problem nastaje kada provodimo mnogo vremena bezglavo jureći za produktivnošću, pa odbijamo da pravimo pauze. Odgađamo spavanje, odlazak u šetnje, čitanje kraj prozora – pa čak i ako uspijemo izdvojiti vrijeme za odmor od svakodnevne rutine, uz to dolazi i neizostavno razmišljanje o stvarima koje bismo trebali raditi, tako da je to iskustvo opterećeno krivnjom.
Umjesto toga, postoji tendencija da se okrenemo nečemu što je najbeskorisnije od svega: Sjedimo za radnim stolom ispred kompjutera, lutamo bespućima interneta i ne doprinosimo niti svojoj sreći niti svojoj produktivnosti.
“Postoji uvjerenje da moramo uvijek biti dostupni, raditi sve vrijeme,” kaže Michael Guttridge, psiholog usko specijalizovan za ponašanje na radnom mjestu. “Teško je prekinuti s tim i jednostavno otići u park.” Ali negativna strana toga je očigledna: Na kraju se desi da odlutamo dok smo za kompjuterom –nešto nam odvuče pažnju na društvenim mrežama, govorimo sebi da je to multitasking dok zapravo provodimo više vremena nego što je potrebno na najprostijim zadacima.
Plus, kaže Guttridge, propuštamo mentalne i fizičke koristi od vremena koje bismo proveli fokusirajući se samo na sebe. “Ljudi jedu za radnim stolom i mrve hranu po kompjuteru – to je odvratno. Treba da prošetaju, odu u kafić, samo da izađu,” kaže on. “Čak su i u viktorijanskim fabrikama imali neku vrstu pauza za odmor.”
Nije baš da moramo toliko raditi. Zapravo, više postižete kada manje radite. Čak su i Charles Dickens, Gabriel García Márquez, i Charles Darwin imali su prilično relaksiran raspored, radeći pet sati dnevno ili manje. Istina je, posao se širi da bi popunio vrijeme koje mu je dato, tako da bismo mogli provesti znatno manje sati u kancelariji i opet uraditi istu količinu posla.
Ponekad čak i aktivnosti koje radimo iz zadovoljstva, kao što je gledanje filma, ili trčanje, mogu biti opterećene grižom savjesti. Neki ljudi čak gledaju filmove na ubrzanom snimku, da ne bi “gubili vrijeme”. Tako zasigurno neće iskusiti zadovoljstvo koje dolazi sa uranjanjem u svijet kinematografije.
“Gubljenje vremena služi za punjenje baterija i opuštanje. Ako odvojiti vrijeme da budete potpuno, veličanstveno i ponosno neproduktivni, to će vas u konačnici učiniti boljim na poslu, kaže Guttridge. A osjećaćete se ispunjeno i zadovoljno.
Čak i mnogo kritikovano maratonsko gledanje televizije može biti blagotvorno iskustvo – ako se opustite i uživate. Jedna studija otkriva da je gledanje TV-a mnogo manji užitak za one koji poslije toga sami sebe prekorijevaju što se izležavaju na kauču.
Svi imamo potrebu da progluvarimo listajući časopis, šetajući po naselju, ili jednostavno ne radeći ništa. Treba da prigrlimo ove trenutke i cijenimo ih kao kvalitetno utrošeno vrijeme.
Izvor: Quartz