Zašto junaci iz Diznijevih crtanih filmova imaju samo četiri prsta?
To je pitanje koje su milioni gledalaca postavili gledajući Miki Mausa, Duška Dugouška ili Paju Patka. Ipak, ova radoznalost ne tiče se samo ljubitelja Diznijevih likova. I obožavaoci serije “Simpsonovi”, primijetili su isti detalj – da svim likovima fali peti prst. Nedavno je na to odgovorio britanski kreator sadržaja poznat na mrežama kao “inspire.a.journey”. U svom videu objasnio je da nije u pitanju greška, već precizan trik dizajna. Riječ je o optičkoj iluziji i, prije svega, ogromnoj prečici koja štedi vrijeme tokom produkcije.
Problem animacije nastao s prvim crtanim filmovima Prvi Diznijevi crtani filmovi, poput avantura Miki Mausa iz 1920-ih i 1930-ih, rađeni su potpuno ručno. Nisu postojali softveri ni računari koji bi ubrzali posao: svaka sekunda filma zahtijevala je 24 zasebna crteža, koje su umjetnici ponavljali više puta sa sitnim razlikama u detaljima. Za dovršetak kratkog filma bile su potrebne nedjelje rada i ogroman broj listova.
U tom kontekstu, svaki detalj je imao značaj. Ruke, oduvijek smatrane jednom od najtežih dijelova tijela za crtanje, postajale su prepreka. Dodavanje još jednog prsta značilo je višestruko povećanje napora i vremena potrebnog za crtanje. Jednostavnost i funkcionalnost Smanjivanje broja prstiju s pet na četiri nije mijenjalo percepciju gledalaca, ali je omogućilo studijima da uštede hiljade sati rada. Jedan prst manje značio je jednostavnije linije, brže oblike za crtanje i manje rizika od grešaka u proporcijama.
Prosječni gledalac, uronjen u radnju i akciju, rijetko bi obraćao pažnju na taj detalj. Rezultat je bila ruka koja je i dalje izgledala “ljudski”, ali je bila mnogo brža za animaciju. Sam Volt Dizni je više puta objašnjavao da bi “dodavanje petog prsta Miki Mausu učinilo ruku nespretnom i disproporcionalnom”. Trik koji je postao tradicija Ovo grafičko rješenje nije ostalo samo u prvim decenijama. Vremenom je model sa četiri prsta usvojen i od drugih animacionih kuća.
Met Groening, tvorac “Simpsonovih”, izjavio je da je zadržao ovu odluku upravo zato što je već postala dio jezika crtanih filmova. Gledajući Homera ili Barta, ne primjećuje se anomalija, naprotiv: gledaoci taj detalj povezuju sa tipičnim stilom animiranih serija. Tokom godina, četiri prsta su postala prepoznatljiv znak i omaž tradiciji staroj gotovo sto godina.
Mali trik za veliki efekat Ruka sa četiri prsta jedan je od najjasnijih primjera kako animacija spaja umjetnost i praktičnost. Očigledni kompromis omogućio je stvaranje djela koja su ušla u istoriju filma i televizije. Danas, kada gledamo klasični Dizni ili epizodu “Simpsonovih”, zapravo posmatramo umjetnički i produkcijski izbor star više od sto godina. Mali detalj koji je crtačima prošlih generacija omogućio brži rad, a likove učinio nezaboravnim u kolektivnoj mašti. Sljedeći put kada budete gledali Miki Mausa, Duška ili Homera Simpsona, znaćete da iza tih četiri prsta stoji tajna koja priča samu istoriju animacije.