Ovo je njihova priča, koju vam donosimo u suradnji s Yugopapirom.
Veljača 1988: Idolopoklonstvo je staro isto toliko koliko i povijest
čovječanstva. U početku je to bio jedini način da se nekako pomire strah
i nedokučiva priroda. Poslije je obožavanje idola poprimilo dvostruki
oblik. Na jednoj strani mogli bismo izdvojiti hard struju (ideološki
moment), a nasuprot tome soft struja obuhvaća sve sadržaje slobodnog
vremena. Ovu drugu je osobito potakao razvoj modernih medija. Idole i
njihove poklonike možemo sada prebaciti na domaće tlo i smjestiti ih u
sadašnje vrijeme.
Dvije svakako vrhunske zvijezde sportskog i estradnog života – Boba
Živojinović i Lepa Brena – tipičan su primjer funkcioniranja odnosa
idoli – poklonici i obratno. Naime, oni koji obožavaju mogu se svrstati u
najmanje dvije grupe, jednu bi činili “neozbiljni”, tj. zagovornici
“kratkog života” medijskih ličnosti, pa svaki trač ili zadiranje u
intimu prihvaćaju kao korak bliže cilju. Na drugoj strani su “ljubitelji
mesa”, tj. oni koji od zvijezde ne žele maglu i oblake, već bi im
prišili sve ljudske osobine. I jedni i drugi u idolima vide
oživotvorenje svojih želja. Zapravo se identificiraju, svatko na svoj
način.
U konkretnom slučaju, Boba je internacionalna zvijezda, Brena opet
žari i pali domaćim estradnim prostorima i ima podršku gastarbajtera,
što je gotovo izvangranična slava. Kad se takve dvije veličine približe
jedna drugoj ili se – što je još bolje – spoje, možemo samo misliti
koliko je sretnih obožavatelja opčinjeno. Njihova love story postaje
tako dio masovne histerije, koja ide od idealiziranja (primjer savršene
veze) do najnižih ocjena (“Kako ih nije stid?”; “Jadna Zorica i
klinac!”…). Počelo je na splavi
A sve je počelo, kažu upućeni, u jedanaestom mjesecu prošle godine,
na splavi “Kalipso” ili negdje u blizini. Vlasnik Vladimir Jelačić
trenutno se brčka na moru, ali nam je jedan umjetnik, čiji je atelje
preko puta te splavi, potvrdio da su njih dvoje često bili u tom kutku. I
neki stalni posjetioci toga restorana bili su vrlo razgovorljivi na tu
temu, sve do trenutka kad je trebalo da se predstave.
Inače, članovi romskog sastava “Black panters”, koji zabavljaju
restoranske goste, ponosno pričaju kako je Brena pjevala s njima. Čuvar
parkinga, stariji čovjek, ne znajući naše razloge, bio je vrlo
razgovorljiv na teme Bobina “Mercedesa” (“Vjerojatno je ručne izrade!”).
Na našu pretpostavku da stoji stotinjak tisuća u dolarima, rekao je da
su mu gosti pričali o Bobinoj raskalašenosti (“U restoranu je zapalio
novčanicu od 50 dolara”).
Inače, u beogradskom “Interkontinentalu” naišli smo na očekivanu
šutnju. No, Beogradom kruže priče (porijeklom od zaposlenih u tom
hotelu) o Breninu i Bobinu apartmanu (400/2), dolaženju u cik zore i
slično. U svakom slučaju, tajna više nije nedodirljiva. Upravo zbog toga
razgovarali smo sa svima kojih se tiče ova sada već zanimljiva igra.
Burna reakcija
Kad je potpisnik ovih redaka, 24. siječnja ove godine, razgovarao s
Fahretom Jahić alias Lepom Brenom, ona se četrdesetak minuta trudila da
objasni kako joj je silno stalo do svoje privatnosti. Dakako, svjesna da
je medijska zvijezda, nije se ustručavala da kaže kako će u obranu
svojih interesa i želja pucati, ako zatreba, iz svih oružja.
Samo nekoliko dana poslije toga pojavila se u “Politikinu svetu”, na
pune četiri stranice, priča o Breni i Bobi (Živojinoviću). Uz obilje
isječaka iz njezinih prijašnjih intervjua i svjedočenja “očevidaca”,
pokrenuta je mašta velikog broja poklonika tih dviju zvijezda.
Nekako istovremeno, u “Svijetu”, na više od jedne stranice, mogli smo
se upoznati s Breninim životnim prostorom, stanom u Novom Sadu. To nas
je, napokon, uz obilje drugih dokumenata, uvjerilo da ta drugarica svoju
privatnost ipak brani samo u etapama. Onako kako joj odgovara.
Sljedeće subote, 30. siječnja, Brenu smo pronašli u Novom Sadu, u
“WC-garderobi” SPC “Vojvodina”. Tamo je, naime, tih dana držala svoje
koncerte iz ovogodišnje mamut-turneje. Njezin menedžer, neizbježni Raka
Đokić, najprije je samouvjereno tvrdio da ona o tome ništa neće reći, a
onda nas je ipak poveo do garderobe.
Po očekivanju, reagirala je burno, uz dodatno objašnjenje da joj je
jasno funkcioniranje te “mašine”. Naše pitanje, dakako, bilo je kratko:
ticalo se istine, s obzirom na okolnost da se njih dvoje zapravo više i
ne kriju od radoznalih pogleda. Odgovor je također bio kratak: “Uopće ne
osjećam potrebu da nekome pričam s kim sam i što radim”.
Na naše uporno nastojanje, dodala je: “On je profesionalac i ima neke
kvalitete, isto kao i ja. Ali da nekoga u to uvjerim, mislim da je
bespredmetno. I on i ja, naime, posjedujemo itekako dobrih; i ljudskih i
profesionalnih, osobina. To bi trebalo biti dovoljno za sve”.
Dodali smo da je, zbog njihove popularnosti, jasno da su ljudi zainteresirani.
“Naravno. Ali ja bih svima preporučila da očiste smeće ispred svoje
kuće, a nikako ispred tuđe. U ovom slučaju, moje i njegove. Iako se
trudim da budem žena sa suvremenim pogledima, tu sam, moram priznati,
vrlo zaostala i žestoko ću se boriti za svoju privatnost.
Hajde da se volimo
Naš razgovor je tu bio završen, ali slučaj je tek otvoren. Da su njih
dvoje “u zajednici”, uvjerio se i dolje potpisani. Naime, u Zrenjaninu,
pošto je završio njezin drugi koncert, dok smo čekali Brenu u
garderobi, pojavio se Boba i upitao: “Je li došla?”
Kad je dobio negativan odgovor, rekao je: “Dobro, kažite joj da je čekam u autu!”
Zatim se brzo izgubio u metežu posjetilaca koji su izlazili iz
dvorane. Osim toga, indikativna je bila i Čupkova prisutnost. Njega smo
vidjeli, pred kraj koncerta, za šankom.
Mr. Čupko, disk-džokej i “kontakt-majstor” koji upoznaje “pozitivne
kozmičke jedinice na određenim geografskim širinama i dužinama, u
jedinici vremena”, pobornik je platonske ljubavi (sve druge su lažne).
On kaže: “Brenu i Bobu dosta dobro poznajem. Dobri smo drugovi. Sva
poznanstva koja sam sklopio, uključujući i njihovo, nemaju drugi cilj
nego da se širi pozitivna energija (južnoeuropska, balkanska i
mediteranska). Ja sam jedan od onih koji je uspostavio kontakt i između
Zorice i Bobe. Želim reći da oni imaju divnog sina. Boba je medijska
ličnost i normalno je što svi žele da ga upoznaju. On je, naime,
izraziti predstavnik muške genske karte i normalno je da se ženski
svijet na sve to pali. E, tu su onda i ženske koje su jugoslavenske
zvijezde. Muzičke, filmske, kazališne, sportske, televizijske…
Uostalom, Brena i sama poručuje: “Hajde da se volimo!”
Zorica ne prati tračeve
Zorica Desnica je Bobina dugogodišnja nevjenčana žena. Njih dvoje u
sretnom “braku” (ili je to bio) imaju sinčića. Potražili smo i Zoricu,
smatrajući da je neizostavni dio “mozaika”. Ugodan glas javio se s druge
strane žice i kad smo joj objasnili o čemu je riječ, kazala nam je da
ponešto zna o svemu tome, ali treba joj malo vremena da razmisli što bi
ona tu rekla, i to stoga što ne voli da joj se ime baš mnogo povlači po
novinama. Dogovorili smo se da se za nekoliko sati opet čujemo.
U drugom razgovoru pitali smo je zna li ona nešto određenije o tom slučaju.
Niti poričem, niti potvrđujem. Spremam se na skijanje. Ne pratim
zapravo te tračeve, a još manje estradu. Ne znam što bih još dodala.
A kako se odnosite prema ovom što se događa?
Znam samo da je Boba sada u Indiji, gdje igra u tom Davis cupu. Meni je inače sve to vrlo simpatično.
Jeste li vi i Boba stigli o svemu tome razgovarati?
Pravo da vam kažem, još ga ništa nisam pitala. Valjda će mi on sve reći kad za to dođe vrijeme.
Jeste li vas dvoje inače zajedno?
Pa… bio je na tim pripremama u “Interkontinentalu”. Sad je u Indiji. Cijelo to vrijeme nismo bili zajedno.
A kad nije na pripremama i kad nema mečeve…?
Ne moraš upotrijebiti baš te riječi jesmo li zajedno ili nismo. Neka se, zasad, to ne zna. Mislim, neka bude tajna.
Neobjavljeni intervju
Ipak, da se vidi kako se sve mijenja, pa i Brena, zanimljivo je
podsjetiti se nekih njezinih izjava koje je dala prije nego što je
javnost saznala za “ljubav godine”. U jednom neobjavljenom intervjuu ona
će, ostajući dosljedna sebi, štošta otkriti, o erotici, o seksu, a na
pitanje o Bobi tada je odgovorila da se javni ljudi ne trebaju buniti
kad se o njima piše loše. Pogledajte što je rekla u tom intervjuu:
Uklapa li se idealni, vaš tip žene (pretpostavka je da ste bar dijelom takvi) u ono što se zove Brena, seks-simbol?
Znate što, ja mislim… zapravo, ne mogu se pomiriti s tim da sam
seks-simbol. To je svođenje. Mislim da sam ipak nešto drugo,
zahvaljujući toj publici koja me, eto, poštuje. Moram priznati da malo
erotiziram situaciju oko sebe, ali ja jednostavno tako izgledam. Ne mogu
pobjeći od toga da sam žena. Imam, naprosto, nekih odlika, kojih niti
se stidim, niti ih se bojim. Ali ne mogu se samo tako pomiriti s
činjenicom da sam seks-simbol. Po meni, seks i erotika su totalno dva
različita pojma. Seksualne žene su seksualne, a erotična osoba može biti
svaka žena. Znači, i manje lijepa i više lijepa, i pametna i glupa, i
obrazovana i neobrazovana… To su, znači, dvije različite stvari, tako
da vrijedi raspravljati zapravo o pojmu erotičnosti i seksualnosti. Seks
bi, dakle, bio nešto praktično, a erotika nešto s mnogo filinga, nešto
što u ljudima mnogo više budi te sekundarne osjećaje.
Zanimljivo je vaše saživljavanje s takozvanim dvostrukim
identitetom. Fahreta Jahić na jednoj strani, Lepa Brena na drugoj. Je li
se u tom procesu, možda, podvojila i vaša ličnost?
Ne razumijem.
Pa, recimo, na jednoj je strani Fahreta, privatna ličnost, a
na drugoj Brena, javna ličnost. Je li na toj relaciji nastalo
podvajanje?
Ne mogu reći da sam u biti podijeljena između Fahrete i Brene.
Međutim, volim pokazati zube. Vječno se od žena, pogotovo kod nas,
očekuje da budu dame u svakom trenutku. I svi se bore za taj primat: ja
sam dama, ti si dama, ovaj je kralj, onaj je bog… Ja uopće nemam te
komplekse visokih aspiracija, titula. Za mene je u ovoj zemlji toliko
toga degradirano da o tome ne vrijedi ni raspravljati. No opazila sam
još kao dijete koliko se ljudi vole miješati u privatnost. Sasvim je to
razumljivo kad je riječ o javnim ljudima, ali ovako, za neki svijet koji
je izvan toga, mislim da nije u redu. Ljudi su malo dokoni. Ne znaju
što će sa sobom. Htjeli bi znati sve. Koliko zarađujem, s kim živim, što
radim… Kažem vam, za to sam se kadra boriti do posljednje kapi krvi.
Beskrupulozna sam kad branim svoju privatnost. Neću dopustiti da se od
mene pravi nešto što bi netko htio. Ja pružam sasvim dovoljno, onoliko
koliko smatram da trebaju imati od Lepe Brene. Od Fahrete mogu dobiti
samo ono što dopustim.
Znači li to da Fahreta i Brena “žive u savršenom braku”?
Baš tako. Najbolje je kad za nekog kažu: pusti, taj je lud, otkačen.
Najgore je kad kažeš za čovjeka da je dobar. Od njega se onda uvijek
očekuje da mora učiniti sve što se zaželi. Svoj privatni život čuvam
zato što smatram da imam pravo na isto toliko dostojanstva koliko i svi
ljudi. Onog trenutka kad budem pričala i koketirala sa svojim ličnim
životom, jesam li se udala ili razvela, s kim živim, što jedem, s kim
spavam… ja ću izgubiti vlastito poštovanje. Osjećat ću se kao krpa. To
ne želim.
Bi li se vaša karijera mogla podijeliti na pornografski i
erotski dio, u smislu da je ovo sada mnogo kvalitetnije nego vaša
početna faza?
Što vi smatrate pornografskim, jebi ga?! Ja nigdje nisam izvodila striptiz. A pornografija je… što?
Nešto što je prljavije od erotike.
Dobro. Pornografija je nešto isuviše grubo rečeno za to što sam ja
radila. Mislim, to mene vrijeđa! To vi kažete. Znate tko to može
konstatirati? Samo onaj tko zna što sam ja radila. Vi pojma nemate, jer
niste bili gdje sam ja bila.
To se tiče onoga kako su vas mediji pratili. Priznat ćete htjeli ne htjeli, tu postoji neka gradacija od lošeg prema boljem.
Znate li zašto su mene tako pratili? Zato što je samo ono loše išlo u
štampu. Trebalo je od mene napraviti ne znam što! To je ono što sam
spomenula na početku. Ti si meso koje treba da se provuče kroz mašinu.
Samo što te nitko ne pita hoćeš li ti to ili nećeš. Ali, konačno,
pokazala sam da se razlikujem od svih ostalih. A oni koji su to pisali,
gdje su sada?!
Dobro, sada kad ste se razljutili, lakše će vam biti da definirate razliku između pornografije i erotike.
Ma, ne… nisam ja ljuta. Samo tako reagiram. Kad dam hiljadu
intervjua godišnje, ako bih se još i ljutila na svakog novinara,
vjerojatno bih završila na klinici.
Kako vam se svidio film ‘Betty Blue’?
‘Betty Blue’? Nisam ga gledala.”
Da vas malo podsjetim, jer to je važno zbog sljedećeg
pitanja. Prišivaju vam se raznorazni poznati muškarci. Tu je, ne znam…
Boba Živojinović, pa onda još… Takav status je imao i režiser
spomenutog filma, Jean-Jacques Beineix.
A… pa vidjela sam taj film.
Zatim su se u nekim novinama pojavile i slike na kojima ste
bili vas dvoje. Kako se osjećate kad čujete takve priče, iako to morate
prihvatiti kao javna ličnost?
Ja sam za vrlo kratko vrijeme ukapirala mnogo što i to mi pomaže da
prihvatim ono što se oko mene zbiva. Naime, javni ljudi ne treba da se
bune kad se o njima piše loše i kad im se prišivaju loše stvari, jer
nikad se jedna ličnost ne pravi samo s pozitivnom aureolom. Budući da ja
živim ovdje, privikla sam se na ovaj narod i prihvaćam dobro i zlo koje
ga karakterizira. To je i jedini način da se izoliram od nekih stvari.
Mene štošta boli, ali navikla sam da patim (smijeh).
Napisao: Dragan Stošić (Top, 1988.)
Index/Yugopapir