Woody Allen je izrazio podršku pokretu #MeToo dok je promovisao svoj novi film, dodajući da ponekad smatra “glupom” kulturu otkazivanja.
U posljednje vrijeme na društvenim mrežama ponovo se pokrenula tema optužbi koje su iznesene protiv njega 1992. godine, kada je njegova posvojena kćerka, Dylan Farrow, rekla da ju je seksualno napastvovao na tavanu u vrijeme borbe oko starateljstva između Woody Allena i Mie Farrow.
Optužbe su istražene dva puta i nisu podignute optužnice. Allen je uvijek tvrdio da je nevin. Ipak, ponavljanje tvrdnji Dylan i njenog brata Ronana Farrowa navelo je mnoge da osude Allena.
U razgovoru za Variety uoči premijere svog 50. filma, Coup de Chance (Stroke of Luck), Allen (87) je rekao da ostaje zagovornik #MeToo, ali uz .
“Mislim da je svaki pokret koji ima stvarnu korist, gdje čini nešto pozitivno, recimo za žene, dobra stvar”, rekao je. “Kad postane blesavo, blesavo je. Čitam primjere u kojima je to vrlo korisno, u kojima je situacija bila vrlo korisna za žene, i to je dobro. Kad pročitam neke slučajeve u priči u novinama gdje je to glupo, onda je to glupo.”
Upitan da pojasni, Allen je nastavio: “Glupo je, znate, kad to zapravo nije feminističko pitanje ili pitanje nepravednosti prema ženama. Kada je previše ekstremno pokušavati to učiniti problemom, a zapravo većina ljudi to ne bi smatrala nikakvom uvredljivom situacijom.”
Godine 2018., Allenov ugovor za četiri filma s Amazonom otkazan je dijelom, očito kao reakcija na šaljive primjedbe režisera da bi on mogao biti poster za pokret #MeToo. Allen je kasnije tužio studio za 68 milijuna dolara (slučaj je privatno riješen 2019., prema izvještajima).
Govoreći tokom vikenda, Allen je ostao pri tim primjedbama, rekavši: “Istina je, istina je. Snimio sam 50 filmova. Uvijek sam imao jako dobre uloge za žene, uvijek sam imao žene u ekipi, uvijek sam im plaćao isti iznos koji smo plaćali muškarcima, radio sam sa stotinama glumica i nikad, baš nikada nisam imao nijednu pritužbu ni od jedne od njih tačka.
“Niko nikada nije rekao: ‘Kada sam radio/la s njim, bio je zao ili maltretirao me’. To jednostavno nije bio problem. Moji urednici su bile žene. Nemam nikakav problem s tim. Nikada mi to ni na koji način nije padalo na pamet. Angažujem koga mislim da je dobar za tu ulogu. Kao što sam rekla, radila sam sa stotinama glumica, nepoznatih glumica, zvijezda, glumica srednjeg ranga. Niko se nikada nije žalio i nema se šta žaliti.”
Pritisnut da komentariše mini-seriju iz 2021. godine u kojoj su Farrowovi iznijeli svoj slučaj protiv Allena, Allen protiv Farrowa, Allen je rekao da je njegova “reakcija uvijek bila ista. Situaciju su istražila dva velika istražna tijela. I obojica su, nakon dugih detaljnih istraga, zaključili da ove optužbe nemaju osnova.
“Nije bilo ništa od toga. Činjenica da se to stalno poteže uvijek me navodi na pomisao da se možda ljudima sviđa ideja da se to poteže. Znate, možda postoji nešto što je privlačno ljudima. Ali zašto? Zašto? Ne znam šta možete učiniti osim da to istražite, što su oni tako pedantno učinili. Razgovarali su sa svima kojih se to tiče i oboje su došli do potpuno istog zaključka.”
Coup de Chance je triler na francuskom jeziku čija se radnja odvija u Parizu, ali Allen je rekao da bi, ako bi snimio još jedan film, to bilo u New Yorku. Američki i britanski glumci podijelili su se u grupe koje ga i dalje podržavaju, uključujući Scarlett Johansson, Diane Keaton i Emmu Stone i one druge – uključujući Colina Firtha, Timotheeja Chalameta i Rebeccu Hall – koji to ne čine.
Ipak, Allen je za Variety rekao da odabir glumaca nije bio veliki kamen spoticanja u smislu pokretanja takvog filma. “Nije dovoljno izazovno biti faktor. Nije dovoljno izazovno da s godinama i dalje snimam filmove. Mislim, ono što je bilo vrlo izazovno bio je Covid. To je bio veliki izazov.
“Znam da mi je godinama sve bilo isto. Ja snimam svoje filmove. Ono što se promijenilo je prezentacija filmova. Znate, ja radim i to mi je ista rutina. Napišem scenarij, skupim novac, napravim film, snimim ga, montiram, izađe. Razlika nije u kulturi otkazivanja. Razlika je u načinu na koji prikazuju filmove. To je velika promjena.”
Allen je takođe ponovio mišljenje kolega, uključujući Francisa Forda Coppolu, da kinematografija trenutno nije na vrhuncu.
“Nekada su bila tri ili četiri filma koja sam jedva čekao pogledati. Svake bi sedmice bio film od Truffauta i Fellinija i Ingmara Bergmana i Kurosawe. Sada se vrlo malo evropskih filmova prikazuje u Sjedinjenim Državama. Mislim da nismo na divnom mjestu u kulturnom smislu, a pogotovo ne u kinu.”