Vojislav Ilić:U poznu jesen

U poznu jesen

Čuj, kako jauče vetar kroz
puste poljane naše,

I guste slojeve magle u vlažni valja do…

Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,

Mutno je nebo svo.

Frkće okiso konjić i žurno u selo
grabi,

I već pred sobom vidim ubog i stari dom:

Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,

I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom –

A veter sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,

I guste slojeve magle u vlažni valja do…

Sa krikom uzleće
gavran i kruži nad mojom glavom,

Mutno je nebo svo.