(Noć. Capulletijev vrt. Julija stoji na balkonu.)
JULIJA: Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo?
ROMEO: Zato jer su me majka i otac tako nazvali.
JULIJA: Ko si ti, tu pod plaštem noći?
ROMEO: Vaš novi vrtlar Romeo. Došao sam zaliti biljčice u vrtu, jer nisam dospio tokom dana…
JULIJA: Dobro, vrtlaru. Samo, pazi dok zalijevaš oko kuće – nikako nemoj stati ispod balkona. Danas su radnici probijali nova vrata za podrum, pa tu zjapi duboka rupa.
VRTLAR: Hvala na upozorenju, mlada gospodarice.(Vrtlar pali fenjer, vješa ga kraj bunara i izvlači vodu za zalijevanje. Iz neosvijeteljenog dijela vrta čuju se koraci, netko dolazi.)
JULIJA (stoji na balkonu, osluškuje): Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo?
VRTLAR: Rekao sam već da su me tako roditelji…
JULIJA: Ma ko tebe pita?
ROMEO: A zašto ne bih bio Romeo? Baš je lijepo ime. Dao mi ga krsni kum,jer i on se isto zove Romeo.
JULIJA: Ko si ti, tu pod plaštem noći?
ROMEO: Vaš novi kuhar Romeo. Krenuo sam u ostavu provjeriti zalihe i postaviti mišolovke.
JULIJA: Dobro, kuharu. Ali pazi dok prolaziš kraj kuće, ispod balkona je duboka rupa.
KUHAR: Hvala, mlada gospodarice.(Dugo se čuje samo škripanje čekrka na bunaru i pljuskanje vode. Odjednom, koraci iz ne osvijetljenog dijela vrta.)
JULIJA: Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo?
ROMEO: Zanimljivo pitanje! Zaista, zašto?
JULIJA: Kad ime nije ništa! Što nazivljemo ružom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom…
ROMEO: Hm, točno…Baš šteta što nemam vremena baviti se filozofskim temama, jer mi dani prolaze uglavnom u društvu brojeva. Neprekidno brojim -mnoge posjede koji mi pripadaju, dvorce širom Evrope, ergele konja, proizvode iz mojih radionica i dakako, goleme količine zlatnika, koji se danonoćno slijevaju u moju riznicu. Ja sam, naime, bogati trgovac i došao sam sklopiti posao sa gospodinom Capulletijem.
JULIJA: Tako ste uspješni, a još sasvim mladi?
TRGOVAC ROMEO (primiče se balkonu): Dvadeset i dva ljeta punim.
JULIJA: Pazite, ispod balkona je rupa, radije se odmaknite!
….