No, novo istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu PLOS One dovodi u pitanje tu konvencionalnu granicu i tvrdi da je za dugoročni opstanak ljudske vrste potrebno znatno više – najmanje 2,7 djece po ženi.
Pad plodnosti širom svijeta
U posljednjih 60 godina svijet je doživio drastičan pad stope plodnosti. Šezdesetih godina prosjek je bio 5,3 djece po ženi, dok danas globalna stopa iznosi 2,3.
Još je zabrinjavajuće da dvije trećine svjetskog stanovništva živi u područjima gdje je stopa ispod razine koja osigurava održivost populacije. Primjeri su gotovo sve razvijene zemlje: Italija (1,29), Japan (1,30), Kanada (1,47), Njemačka (1,53), Ujedinjeno Kraljevstvo (1,57) i SAD (1,66). Južna Koreja prednjači s rekordno niskom stopom od samo 0,87.
Iako ovi brojevi ne znače trenutnu prijetnju potpunog nestanka ljudi, posljedice su dugoročno alarmantne. Ako se trend nastavi, mnoge populacije suočit će se s nezaustavljivim padom.
Tradicionalni model pretpostavlja da populacije imaju stabilan omjer spolova i da su dovoljno velike da slučajne varijacije u broju rođenja i smrti ne utječu značajno na njihovu održivost.
No, istraživači upozoravaju na tzv. demografsku stohastičnost – slučajne fluktuacije u broju djece, smrtnosti i spolnom omjeru, koje mogu dugoročno izbrisati cijele obiteljske loze.
Matematički modeli pokazuju da je 2,1 zapravo prenisko jer ne uzima u obzir ove nepredvidive varijable. Da bi se pouzdano izbjeglo izumiranje, stopa mora biti barem 2,7 djeteta po ženi. Sve ispod tog praga vodi prema izumiranju obiteljskih linija u nekoliko generacija, iako se neke iznimke mogu održati dulje.
Biološki mehanizam preživljavanja
Jedan zanimljiv nalaz studije jest da blaga pristranost prema rađanju djevojčica smanjuje rizik izumiranja. Povijesno je primijećeno da se u vremenima stresa – poput ratova, ekonomskih kriza ili prirodnih katastrofa – rađa više djevojčica. Znanstvenici pretpostavljaju da je riječ o evolucijskom prilagodbenom mehanizmu: budući da su za razmnožavanje potrebne žene, povećan broj ženskih potomaka u kriznim razdobljima osigurava veću vjerojatnost opstanka populacije.