Uzmimo samo činjenicu da 200g soje košta 1.50dm, a koliko je kilogram mesa, 10dm! Sa tih 200g soje jedna osoba se može prehranjivati bar 5 dana, a koliko se i šta može sa kilogramom mesa, koji je skuplji bar pet puta? Pa koliko se onda dana jedna porodica može prehraniti od iste količine novca, sojinim proizvodima, a koliko dana mesom? Mislim da to dovoljno govori, i pobija tvrdnje mnogih ljudi koji jedenje mesa opravdavaju svojom finansijskom situacijom! Uzmimo u obzir činjenicu da su ljudi primati, a većina primata se hrani isključivo hranom biljnog porijekla. Ljudi po svojoj strukturi nisu građeni kao svejedi, jednostavno su stekli tu “naviku”. To je dokazalo i sedmogodišnje istraživanje prehrambenog biohemičara dr. T. Calin Campbella, koje je uključilo 6500 Kineza. To istraživanje je dovelo do zaključka da je čovjek u suštini vegetarijanska vrsta i da bi se morao hraniti raznolikom biljnom hranom. Na osnovu istog istraživanja namirnice životinjskog porijekla su povezane i sa velikim postotkom smrtnih oboljenja kao što su srčani udar, te rak, dijabetes i mnoge druge bolesti. To se takođe može povezati i sa aktuelnom bolesti kravljeg ludila, koje je posljedica hranjenja goveda otpatcima mesne industrije, koji su prerađivani u stočnu hranu. I na taj način je došlo do mutacije kod goveda. A isti efekat pojave ludila, je poznat i kod kanibala ( jedinki koje se hrane pripadnicima iste vrste). Isto to se dešava i kod konzumiranja namirnica životinjskog porijekla od strane ljudi, samo u umjerenijoj varijanti. A ljudi i životinje su u mnogim stvarima slični, a u nekim i identični. Dakle, moglo bi se zaključiti da je jedenje mesa i namirnica životinjskog porijekla u nekom obliku slično kanibalizmu. A svako ko ima kućnog ljubimca zna da se životinje u osnovi ponašaju slično čovijeku, sve one tragaju za hranom, štite mladunce, igraju se, spavaju, bore se…… Jedina je razlika što su naizgled manje inteligentne od nekih ljudi ili imaju manje razvijene emocije. No, kad bi ta pretpostavka i bila tačna, ona nije dovoljna da zanemarimo mnoge brojnije sličnosti koji upućuju na to da je život bilo kojeg drugog živog bića vredan i dragocijen kao i ljudski. Iako ne možemo razumijeti njihov misaoni proces, znamo da životinje osjećaju bol, patnju i strah, a mnoštvo je dokaza koji nam pokazuju da životinje imaju organizovan način života. A ako mislimo da možemo uništavati, iskorištavati i ubijati životinje samo zato što su neke od njih manje inteligentne od ljudi, moramo biti svjesni činjenice da se i ljudi međusobno razlikuju, pa se možemo zapitati šta bi se moglo desiti sa onim manje inteligentnim ljudima?
Cijela mesna industrija je zasnovana na patnji, strahu i smrti, a postoji samo da bi se potrošač zadovoljio mesom. Kad osoba pojede meso, hemijski sastojci koji su ostali u njemu prenose u ljudski organizam izlučevine straha, boli i užasa koje je ubijena životinja proživjela. One se onda talože u organizmu, u čovjekovoj psihi i tako nastavljaju ciklus okrutnosti i pometnje. U ovom trenutku, unatoč napretku nauke i tehnologije, svijet se suočava sa krizom nasilja koje se očituje u ratovima, terorizmu, ubistvima, zlostavljnjima u okviru porodice, a i šire, a glavni su uzrok svemu tome bezosjećajna, brutalna ubistva životinja. Ako djecu odgajamo kao vegetarijance, ona se svakog dana podsjećaju na nenasilje i načela mira. Takva djeca rastu sa osjećanjem odgovornosti prema planeti i svemu što na njoj živi. S takvim stavom ona će zaštititi, a ne uništiti sve što je dugotrajnom evolucijom nastalo. Mi smo svi rođeni na zemlji i ovdje ćemo provesti određen broj godina, a način na koji ćemo živjeti izravno će uticati na naše buduće naraštaje. Najveća pomoć koju bismo u ovom trenutku mogli pružiti planeti i cjelokupnom čovječanstvu je odluka da prestanemo jesti meso. Jer čovjek je tokom svog boravka na Zemlji daleko više uništio nego što je doprinjeo. Neke od nastalih šteta više nikada nećemo moći popraviti. Više ne možemo nadoknaditi desetine hiljada životinjskih vrsta koje smo potpuno istrijebili, ali se možemo potruditi da neke od njih koje su još uvijek tu ne dožive istu sudbinu. Tehnološki napredak je umijesto sreće i vječnog života donio samo glad, zagađenja i epidemije smrtonosnih bolesti. Iza sebe ostavljamo okeane i šume koje smo, hrabro prodirući naprijed, iz skladnih ekosistema pretvorili u olupine, koje se jedva održavaju u životu. Ovo su samo neki od primjera ljudske sebičnosti i uništavanja svega što nam stane na put u “napretku”. Čovjek za vrijeme svog života ubije i pojede oko 900 životinja, a vegetarijanska prehrana je bolja i za nas i za njih. Ovo što slijedi su samo neki od faktora koji potvrđuju ovu tvrdnju.
Drveće je ključno za opstanak Zemlje. Ipak ljudi bezosjećajno sijeku ogromne površine šuma samo da bi oslobodili prostor za uzgoj stoke ili stočne hrane. Tragično je što zemlje u razvoju, na čijoj se teritoriji nalaze najveća šumska bogatstva, sijeku šume i na iskrčenom prostoru siju usjeve koje prodaju kao stočnu hranu Zapadu.
Istovremeno u tim zemljama 75% djece pati od neishranjenosti. A za vegetarijansku prehranu bi bilo više nego dosta 30% obradivih površina koje se danas koriste za uzgoj stočne hrane. Na ovaj način bi se koristilo i manje pesticida i gnojiva, te bi tako pridonijeli i poboljšanju kvaliteta vode i vazduha. Na površini od 5 hektara može se uzgojiti hrane dovoljno za:
– jednog čovjeka koji svoju prehranu zasniva na mesu,
– a dovoljno kukuruza da prehrani 5 ljudi,
– dovoljno pšenice da prehrani 15 ljudi,
– dovoljno soje da prehrani 30 ljudi!
Ako bi svoju prehranu zasnovali na mesu, svjetske zalihe goriva bi trajale još samo 13 godina! No, postoje izgledi da potraju još punih 260 godina, pod uslovom da se potpuno prestanemo hraniti mesom, što je dvadeset puta duži rok u kom bi mogli razviti upotrebu alternativnih goriva. Ni jedna druga odluka koji bismo kao pojedinci ili nacije mogli donijeti ne bi imala toliko dramatičan uticaj na Zemlju kao ta da više ne jedemo meso. Mnogi od vas misle da ovaj način prehrane nije zdrav, jer aminokiseline koje su potrebne organizmu možemo naći samo u životinjskim proizvodima. Međutim, to nije tačno, postoje 23 različite aminokiseline, od kojih organizam njih 15 sintezira sam, a ostalih 8 mora primati iz hrane. Tih 8 aminokiselina možete dobiti iz voća, povrća, oraha i orašastih sjemenki i primat ćete sve potrebne aminokiseline za izgradnju bijelančevina kao i svi biljojedi. Jedino što ce vam nedostajati je smrtonosna doza za zdravlje štetnih hemikalija i holesterola. Odbijanje konzumiranja namirnica životinjskog porijekla i mesa javlja se u tri oblika:
1. VEGETARIJANSTVO
– je način prehrane koji uključuje unošenje namirnica kao što su žitarice, mahunarke, voće, povrće i mliječni proizvodi, a isključuje unošenje mesa, ribe i jaja.
2. VEGANIZAM
– naziv se pojavio 1946. godine u Londonu kada se grupa vegetarijanaca/ki odlučila na život bez životinjskih proizvoda, zbog saznanja da je mliječna industrija u uskoj vezi sa mesnom industrijom. Vegan/ka je osoba koja se hrani i upotrebljava iskljuživo neživotinjske proizvode. To se odnosi na mliječne proizvode, jaja, meso, med i metrijale kao kožu, svilu, vunu, vosak i sve proizvode koji sadrže životinjska ulja i masti. Za prehranu vegana/ki potrebno je 7-8 puta manje vode, zemlje i energije nego za prehranu istog broja mesoždera. Životinje u industriji su veliki potrošači vode. Mesožderi/ke potroše 12000 litara vode dnevno, za razliku od vegetarijanaca koji potroše 5000 litara i vegana koji potroše 1150 litara dnevno. Za proizvodnju jednog kilograma mesa potrebno je 1000 puta više vode nego za proizvodnju 1/2kg pšenice. Svakih 5 sekundi u svijetu nestane 4 046 700 m2 drveća. Za dobivanje zemlje namijenjene pripremi hrane u mesnoj, mliječnoj i industriji jaja ljudi su uništili 104 000 000 km2 šume. Svaki vegan/ka godišnje spasi 0.5 km2 šume.
– Da bi se dobila svila, ličinke dudovog svilca kuhaju se žive u njihovim kukuljicama. A postoje humane alternative za svilu kao što su najlon i viskoza. Za dobijanje vune nije potrebno ubijati ovce, ali današnja industrija uzgaja ovce koje dobijaju neprirodno mnogo vune i naboranu kožu. Naborana koža uzrokuje napade insekata, a zbog preterane količine vune mnoge ovce umiru od vrućina za vreme ljetnih mjeseci, a za vreme hladnog vremena stotine hiljada ih umire od hladnoće nakon sisanja. Ovce sisaju brzo i veoma grubo što prouzrokuje mnoge rane i posjekotine na njihovoj koži. A stare i “istrošene” ovce šalju na klanje. Kad se med uzima iz košnica pčele se prvo rastjeravaju dimom. Sam taj postupak je veoma nasilan i stresan za pčele. Pritom im se uzima njihova hrana koju su pripremale mjesecima i zamjenjuje se šećernim pločama kako ne bi umrle od gladi, a da bi ih ljudi i sljedeće godine mogli “pokrasti”. Vegani/ke se klone i proizvoda koji se testiraju na životinjama., to su razni deterdženti, kozmetika, hemijski herbicidi itd…. Čimpanze se od rođenja do smrti drže zatvorene zbog proučavanja AIDS-a, hepetitisa i ostalih bolesti. Zečevi, zamorci i ostale manje životinje koriste se za ispitivanje “sigurnosti” proizvoda, truju se proizvodima za čišćenje i kozmetikom. Najčešće reakcije su trzavica, povraćanje, paraliza, razne vrste krvarenja. Zečevi se koriste za ispitivanje kiselina tako što im se kiselina ulijeva u oči, od čega dolazi do krvarenja, boli i sljepoće.
Većina vas sad smatra da su ta testiranja potrebna za potvrđivanje sigurnosti ljekova i ostalih preparata. Ali, lijekovi koji su testirani na životinjama i označeni kao sigurni, ipak su prouzrokovali opasne nuspojave kod ljudi ili čak i smrt.
Preparati koji su prouzrokovali trovanje i sljepoću životinja i dalje se nalaze na policama prodavnica. Dakle, testiranja mnogo više bole životinje nego što koriste potrošaču! Ovo su samo neki od primjera ljudske sebičnosti, okrutnosti, a ovakvih primjera je veoma mnogo.
– Prvi i najvažniji razlog za Veganizam je da sve životinje moraju biti slobodne i niko ih ne smije iskorištavati. Mnogo ljudi je uvjereno da su sva osjećajna bića jednaka i da imaju jednaka prava na lične želje i potrebe, ako već ne potpune slobode. Rijetki ljudi su informisani o “politici iskorištavanja” u mliječnoj industriji i proizvodnji jaja. Kokoši su jedne od najslabije tretiranih životinja u industriji. One cijeli svoj život provode u malim kavezima ili prostorima u kojima ih je toliko da ne mogu ni krila pomjeriti (zamislite da život provedete u liftu sa još pet ljudi!). Da bi spriječili nasilje među kokošima koje se javlja zbog nemogućih uslova u kojima žive, proizvođači im spaljuju vrhove kljunova užarenim metalom. Kokošjoj hrani dodaju se antibiotici da spriječe pojavu bolesti. 90% svih pilića zaraženo je vrstom raka zvanog leukosis. Jaja nisu zdrava za ljudsko tijelo, jer kao “tekuće meso” trule još brže nego meso u čovjekovom probavnom traktu, a sadrže i velik nivo kolesterola i bakterija koje su štetne za ljudski život. Krave u mliječnoj industriji na sličan su način žrtve ljudske nezasite pohlepe, jer cilj svih industrija koje se bave eksploatacijom životinja je da se što više snizi cijena proizvodnje i u što kraćem roku proizvede što više hrane za prodaju. Velik broj krava mora živjeti u ograđenim prostorima da bi se što manje spustili troškovi proizvodnje, a čak i one koje to ne moraju cijeli su život podvrgnute trudnoći i cijelom nizu nasilnih operacija i postupaka poput umjetne oplodnje (ljudi to nazivaju silovanjem!), umjetnom dojenju i hranjenju, strojnom muženju, kastraciji, žigosanju. Moderna krava nije ništa drugo nego mašina za dobijanje mlijeka, muze se 6-7 mjeseci po 2-3 puta na dan. Umijesto da proizvodi 3 litre mljieka na dan za svoje tele, ona mora proizvesti 30 litara. Kad trudnoća završi i rodi se tele, njega već nakon nekoliko dana oduzimaju majci i prodaju mesnoj industriji. I tu si mesna i mliječna industrija “pružaju ruke”. Tele sljedećih 4 mjeseca živi, ako se to tako može nazvati, u sopstvenom izmetu priklješteno ogradama koje mu ne dozvoljavaju pomicanje, jer bi tada došlo do razvoja mišića i meso bi izgubilo onu mekoću koju potrošač traži. I nakon 4 mjeseca slijedi klanje. Za razliku od slobodnih krava koje žive više od 20 godina, krave iz industrija žive najviše do 4 godine, jer nakon toga više ne mogu davati željene količine mlijeka i pretvaraju se u hranu za pse i mačke i meso za hamburgere…… I na kraju svog života ove životinje se transportuju do klaonica, što uzrokuje stres i nelagodnost, trpe vrućine, srčane napade, lome kosti, gladuju, dehidriraju. U klaonici trpe strah zbog mirisa krvi . Prije nego što im prerežu vrat, onesvjeste ih elektrošokom koji nije uvijek učinkovit, pa životinja biva zaklana pri punoj svijesti. Krave ispuštaju velike količine metana, koji je jedan od glavnih uzroka globalnog zagrijavanja. A iako se kravlje mlijeko smatra zdravim, ono izaziva astmu, ekcem, dijareju i mnoge druge bolesti. Kod novorođenčadi moze izazvati alergije, astmu, zato mu je sojino mlijeko odlična zamijena. A čovjek je jedini sisavac koji se, kada odraste, još uvijek hrani mlijekom, i to ne svojim, nego ga krade teletu!
– A tu je i koža koja je prihvaćena za korištenje većinom zbog neznanja povezanog sa njenom proizvodnjom. Govori se da je ona nusprodukt mesne industrije, ali čak i da svi prestanu jesti meso, i dalje bi ostala velika potražnja za proizvodima od kože i još uvijek bi trebalo klati velik broj životinja da se ta potreba zadovolji. Industrija koristi i prodaje i najmanji dio životinje, ne zbog poštovanja prema životinjama ili izbjegavanju otpada, već zato da se čitav krvavi biznis učini što profitabilnijim. Ali u kožarstvu se ne upotrebljavaju samo goveda, iako je najdragocijenija meka koža napravljena od nasilno pobačene teladi, što je odvratno i šta se može misliti o osobi koja će obući bundu od ove vrste kože? Kožu proizvode i od koža ovaca, svinja i mnogih egzotičnih životinja kao što su krokodili, kenguri, zmije, guteri, morski psi….
– Većina ljudi i dalje smatra da nije zdravo biti vegan, ali već sam objasnio se onih 8 aminokiselina može dobiti iz voća, povrća i sjemenki. A tu je i famozni vitamin B12, za koji se smatra da se dobija samo iz mesa, ali on se može dobiti i iz sojinog sosa, banana, sjemenki suncokreta, kikirikija, susama, kvasca……
– Vegani/ke kupuju i teže kupovini što prirodnijih proizvoda, koji su dobijeni na prirodan način i ne sadrže životinjske sastojke. Kod kupovine sredstava za čišćenje i proizvoda za higijenu podržavaju bezopasne, okolini neškodljive proizvode. Ovakve proizvode lako je pronaći, cipele i kaiševe od umjetnih masa lako je pronaći, većina prodavnica sa cipelama ih ima u ponudi. Jedan on najboljih načina da se izbjegnu proizvodi koji štete životinjama, Zemlji i nama samima je da naučimo kupovati samo ono što trebamo. Trebamo izbjegavati plastične vrećice i ambalažu, što više koristiti bicikl i javni prevoz jer automobilska industrija je jedan od najvećih zagađivača prirode. Veganizam je najmanje što možeš uraditi da pomogneš sebi, svom zdravlju, boljem životu i prirodi. A jedna od bitnih razlika između vegetarijanstva i veganizma je baš u tome što je veganizam način života, a vegetarijanstvo je način prehrane!
3. FRUTARIJANSTVO
– je prehrana koja uključuje unosenje voća, orasastih plodova ili dijelova koji rastu iznad zemlje, a izbijegava korijenaste biljke kao što su krompir, luk. šargarepa itd.
Mnoge poznate osobe su bili ili su vegani ili vegetarijanci, neke od njih su: Leonardo da Vinci, Lav Tolstoy, Nikola Tesla, Sokrat, Platon, Pitagora, Martin Luther King, Franz Kafka, Dustin Hoffman, Annie Lenox, Brooke Shields, Martina Navratilova, Richard Gere, F.M. Dostojevski, Thomas Edison, Leonard Cohen, Kate Bush, Charles Darwin, Kim Basinger, Rahela Ferari……
Vijernici neka se zapitaju šta im govori ona zapovijest NE UBIJ?
Tekst je napisan uz pomoć letaka kolektiva ODBRANA ISTINE i nekih drugih letaka, pamfleta, bošura itd.
Za sve informacije o veganizmu, recepte itd.. pišite na [email protected]