Književnica Vedrana Rudan već više od godinu i po dana vodi najtežu životnu borbu – borbu s karcinomom. O svom zdravstvenom stanju hrabro i brutalno iskreno piše na svom blogu, a u najnovijem tekstu pod nazivom “O bogovima” iznijela je neke od svojih najdubljih strahova, ali i teških iskustava sa medicinskim radnicima.
“Prvi put u životu – ja se bojim. Ne smrti, nego doktora.”
Rudanova u blogu priznaje da se kroz život sukobljavala sa svima – “od zlostavljača do državnih službenika” – i da se nikada nije plašila borbe. Ali danas, kaže, prvi put osjeća strah:
„Ne smrti nego doktora. Ne svih doktora, nekih doktora. Njihove pameti, drskosti, nedostatka empatije, hladnoće koja dopire do kosti.“
Ističe da je dobro poznata činjenica da studenti medicine gube empatiju već na trećoj godini, ali naglašava i teret koji nosi medicinska profesija – premalo ljudi, previše pacijenata, ogroman stres.
“Užasnuti smo. Ne bojimo se smrti, nego umiranja u bolovima.”
Rudan opisuje bol i nemoć pacijenata koji nemaju sigurnost da će njihova bol biti ublažena, naglašavajući da je ubijanje bola svjetski standard koji ne dopire uvijek do svakog pacijenta.
Prisjetila se i tragičnih trenutaka iz vlastite porodice – smrti sestre i majke koje su, kako piše, patile u teškim bolovima, dok su pojedini ljekari odbijali da im pomognu ili su čak umanjivali ozbiljnost njihovog stanja.
“Proći ćete kroz pakao”
U blogu navodi i iskustvo sa onkologom koji joj je rekao da će zračenje biti „pakao“, te dodaje da nikada nije uspjela razumjeti njegov “zluradi i prijeteći ton”.
„Hemoterapija te gotovo ubije, ali ne ubije… a ti se smiješiš i šališ, jer ako kažeš jednu rečenicu previše – osjetićeš led s druge strane“, piše Rudan, aludirajući na strah pacijenata da iskreno govore o lošim iskustvima.
Navodi i situaciju u kojoj njen ljekar njenog supruga dva puta na hodniku “nije vidio”, što je opisala kao bahatost i osvetoljubivost.
“Moj doktor je samo jedan – doktor Nikolić”
I dok za pojedine ljekare ima gorka iskustva, posebno ističe jednog – doktora Nikolića, kojeg naziva svojim „doktorom, bratom i prijateljem“ već trideset godina.
“Ovo je najhrabriji tekst u mom životu”
U emotivnom završetku bloga Rudan piše da zna da će zbog objavljenog teksta možda zažaliti, ali da ne želi da pred kraj života bude „ovca“:
„Čitav moj život je bio borba. Zašto bih pred kraj života bila ovca? Ali da se bojim svojih krikova u gluvoj noći… bojim se.“
Podsjetimo, prije nekoliko dana objavila je da joj je i nekoliko koraka ponekad previše, ali da joj najveću radost donosi odlazak kod frizerke.