Kad ste zadnji put čuli zvuk pisaće mašine? Starije generacije rekle bi veoma davno, a mlađe vjerovatno taj zvuk nikad nisu čule. Sad zamislite da čujete desetinu mašina koje kucaju u isti trenutak, i da taj zvuk traje pet, deset, petnaest minuta…
Upravo takvim zvukom, performansom, moldavskog umjetnika Pavela Braila, koji nas je podsjetio na zvuk pisaće mašine u Zagrebu, u Tehničkom muzeju, krajem prošle sedmice otvorena je izložba Vama na usluzi: Umjetnost i svijet rada. Daktilografi su sinhronizovano pisali na svojim pisaćim mašinama i na taj način odali su joj počast.
Performans otvaranja
Ova izložba došla je u Tehnički muzej u Zagrebu kao inicijativa Tehničkog muzeja Beču i Zaklade ERSTE, a kroz nju se otvario nov prostor umjetničkog diskursa u kojem dolazi do dijaloga umjetnosti i tehnologije, a njen ishod je analiza aspekta rada u kontekstu aktuele ekonomske i društvene krize u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Svi zainteresovani izložbu mogu posjetiti do 30. septembra.
Umjetnički radovi na izložbi prikazuju različite pristupe ubrzanoj transformaciji procesa rada, s posebnim interesom za uticaj mehanizacije i automatizacije na naše živote. Kroz nju se problematizuju prilike i rizici koje trenutne forme rada donose.
Radove su predstavili umjetnici Pavel Braila, Anna Jermolaewa, Daniel Knorr i Ulrike Lienbacher, a posjetioci su mogli pogledati i videoradove Haruna Farockija, Adriana Pacija i Anne Tallentire.
Christiane Erharter, jedna od kustosica izložbe rekla je da je ova izložba dala priliku da pozovu umjetnike da naprave nova umjetnička djela.
“S jedne strane, umjetnički se radovi na ovoj izložbi bave aktuelnim društveno-političkim pitanjima, kao što su fleksibilnost tržišta rada i migracija radne snage. S druge strane, oni istražuju razlike između radnih procesa koji zahtijevaju znanje i visoku tehnologiju i radno intenzivnih djelatnosti kao što su uslužne djelatnosti. Međuzavisnost između austrijskog tržišta rada i tržišta rada Centralne i Istočne Evrope ovdje također igra ulogu”, rekla je ona i dodala da su neki umjetnici emigranti iz Istočne Evrope i posjeduju znanje iz prve ruke o pričama koje prikazuju u svojim radovima.
Ulrike Lienbacher „Elita ǀ Tijela“
Doraja Eberle, predsjednica UO Zaklade ERSTE rekla je da su umjetnici kroz svoje radove postavili pitanja o društvu rad i kako se rad mijenja, kada je povlastica, a kada opterećenje, šta znači automatizacija radnog procesa i jesu li današnje društvo znanja i ekonomija uslužnih djelatnosti budućnost našega radnog vijeka…
Pavel Braila, umjetnik iz Moldavije predstavio se radom „U počast pisaćem stroju: otisci tintne vrpce“, 2012. koji je uključuje instalaciju i video. Braila istražuje koje vrste poslova i koje mašine nastaju ili nestaju razvojem tehnologije. Velika tastatura u kojoj se preklapaju pisaća mašina i kompjuter stvara model asocijativnih veza u Brailinu filmu: od priča iz radnog vijeka za pisaćim strojem do automatizacije industrijskih proizvodnih procesa te digitalnog umrežavanja ljudi i strojeva.
Barila je posjetiocima izložbe predstavio i svoj video rad „Cipele za Evropu“, 2002. Uz lokomotivu, simbol mobilnosti što povezuje zemlje, izložen je Brailin video koji govori o geografsko-političkom aspektu teme. Na granici Rumunije i Moldavije vozovi se zbog različitih širina kolosijeka, što ima svoje istorijske razloge, moraju podizati na odgovarajući kolski slog, što je vrlo težak i naporan posao.
Posjetioci muzeja zanijemili su gledajći fenomelana video rada Adriana Pacija
„Uključi“, iz 2004. godine. U nadi da će dobiti posao u albanskom se Skadru svakodnevno se okupljaju nezaposleni muškarci. U Pacijevu videu nezaposleni muškarci pokreću generatore i sijalicama osvjetljavaju svoja rezignirana lica. Proizvedena energija snažno naglašava njihov teški položaj, neiskorištenost njihove radne snage.
Umjetnica Anne Tallentire koja je rođena u Sjevernoj Irskoj, a živi u Londonu predstavila se video radom „Lelujanje: dijagram xv“, 2002./2012./2014. Snimajući u različita doba dana i noći, Tallentire bilježi često neprimjećene aktivnosti ljudi koji rade u londonskoj financijskoj četvrti. Video prikazuje ljude koji obavljaju poslove nužne za funkcioniranje grada. Postavlja se pitanje koji se rad zapaža, a koji ostaje nezamijećen pa time i oni koji ga obavljaju. Upravo mnogi nezamijećeni poslovi osiguravaju kvalitetu gradskog života, koja se obično podrazumijeva.
Tallentire je rekla da se zainteresovala za ovu ideju veoma davno, jer kad je prvi put došla u London morala je raditi kao spremačica.
“Interesuju me stvari koje drugi ljudi ne primjećeuju”, istakla je ona.
Ulrike Lienbacher „Detektivi”
Anna Jermolaewa, koja je porijeklom iz Rusije, a trenutno živi u Beču predstavila je videoinstalaciju „Nordbahn [Sjeverna željeznica]“, 2012. U pograničnim vozovima Sjeverne željeznice Jermolaewa je s putnicama na prigradskim linijama razgovarala o njihovoj svakodnevici, uslovima putovanja te o ličnim i porodičnim temama. Iz razgovora saznaje da rade na određeno vrijeme u uslužnim djelatnostima u Austriji, često bez socijalnog osiguranja, na poslovima čuvanja djece i njege bolesnika.
Ove žene rade dvije sedmice u Austriji i svojim poslodavcima dostupne su 24 sata, poslije dvije radne sedmice, vraćaju se svojim kućama na 14 dana i tako ponovo i ponovo, sve dok imaju snage.
Kustosice Silvia Eiblmayr, Christiane Erharter, predsjednica UO Fondacije ERSTE Doraja Eberle, direktorica Muzeja Markita Franulić, pročelnik Gradskog ureda za kulturu, Ivica Lovrić
Pored ovih radova u okviru izlobe predstavljeni su još radovi Daniela Knorra „Roboti prosjaci Alpha & Beta“, Ulrike Lienbacher „Elita ǀ Tijela“, 2012. i „Detektivi”, 2012. i Haruna Farocki-ja „Usporedba pomoću trećeg”, 2007.
Kustosice izložbe su Silvia Eiblmayr (kustosica i članica umjetničkog savjeta “Kontakt. The Art Collection of Erste Group and ERSTE Foundation“) i Christiane Erharter (kustosica Programa Kultura, Zaklada ERSTE).