Sarajevo
Riječ Sarajevo je turskog porijekla i složenica je od riječi “Saray” što znači dvor, utvrda i “Ovasi” – polje. Doslovno, Sarajevo bi bilo “Polje oko dvora”. No, treba znati da je na tlu današnjeg Sarajeva grad postojao i ranije i zvao se Vrhbosna, a prvi put se spominje u povelji kralja Bele IV daleke 1244.
Imenom “saraj ovasi” prvi put se spominje 1477, u spisima plemića Ajas-bega, te 1507. godine prvi put na bosanskom jeziku u pismu čiji je autor bio Firuz-beg, piše portal Pozitivnabih.ba.
Mostar
Među objašnjenjima porijekla imena najinteresantnija su dva: Mostar je dobio ime po mostarima-čuvarima mosta ili po dvijema kulama koje je narod zvao mostare.
U pisanim dokumentima Mostar se prvi put spominje 1452. godine. Dubrovčani ga u svojim pismima nazivaju malim naseljem sa dvije kule oko drvenog mosta učvršćenog lancima.
Banja Luka
Kad se nalazila u sastavu srednjovjekovne bosanske države, Banja Luka je bila vojno uporište i gospodarskog središte oblasti Donjih krajeva. Početkom 15. stoljeća pripada bosanskom plemiću i hrvatskom banu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću i u to vrijeme se javlja i novi naziv – Banja Luka, koji je ostao do danas.
Filolozi smatraju da je Banja Luka dobila ime od pridjeva „banj“, tj. banov, koji potiče od avarske riječi „bajan“, što znači bogat, i imenice „luka“, koja znači zaravan, livada uz rijeku.
Banja Luka se prvi put spominje 1494. godine u povelji ugarskog kralja Vladislava II Jagelovića.
Tuzla
Ime grada je, oduvijek, kroz sve vrijeme njegovog postojanja i na jezicima svih putopisaca, kartografa, historičara, osvajača, bilo vezano za so. Rijeka Jala, koja protiče kroz Tuzlu, nosi naziv koji potiče od grčke riječi Jalos, što znači so, dok je grad kroz svoju historiju, nazivan: Castron de Salenes, grad solana (grčki), Salenes (grčki), Ad Salinas (latinski), Soli (južnoslavenski), Memlehatejn (arapski), Memleha-i Zir (persijski)… sve do današnjeg imena Tuzla, koje potiče iz turskog jezika – tuz,što znači sa soli, posoljeno, solana…
Trebinje
Trebinje se prvi put spominje u X vijeku kod Konstantina Porfirogenita pod nazivom Tribunia, koji se kasnije promijenio u Travunija. Današnji naziv datira iz XVI vijeka. Prvi put se ime “Trebinje” pominje 1711. godine od izaslanika ruskog cara Petera Mihajila Miloradovića, koji je imenovao kuće i dućane u doba Osman-paše Resulbegovića.
Srebrenica
“Srebrne” je bugarska i srpska riječ za srebro, a kako se u brdima ovoga grada nalazi srebrni rudnik, on je po tome dobio svoje ime.Srebrenica se prvi put spominje 1352. u pisanim dubrovačkim izvorima.
Zenica
Postanak imena Zenica je prilično nejasan. Prema nekim mišljenjima izvedeno je od riječi bazenica, bazga, zova. Postoji i niz predanja o tome kako je prilikom odlaska, posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača – Kotromanić rekla “Osta zenica oka moga….”.
Današnje ime Zenica prvi put se spominje u Dubrovačkom arhivu, a odnosi se na turskog vojvodu Baraka. Tursko-osmanlijska vojska osvojila je zenički kraj 1463. i uključila ga u sastav vilajeta i kadiluka Brod.
Bihać
Bihać ili Bišće se prvi put spominje (i grad i varoš) 1260 godine. Bio je to slobodni kraljevski grad i tada se nazivao Otok sv. Ladislava. Riječbihać u različitim svojim oblicima: bišće, bijać, bihak, bihag označava kraljevsko dobro, a ovo je područje nekad zauzimalo središnje mjesto u Kraljevini Hrvatskoj.
Počitelj
Ime Počitelj ukazuje na arhaično porijeklo. Etimologija imena Počitelj nije riješena. Jedni smatraju da je ime Počitelj izvedeno od glagola počivati; drugi da je ime kastelana toga grada dalo gradu ime Počitelj; treći da su učeni ljudi ‘poštovana gospoda’ uslovili ime Počitelja; četvrti da se porijeklo imena Počitelja treba tražiti u hungarizmu ‘čitelj’, italijanski ‘citadela’, kao izrazu za grad, utvrdu; peti da se radi o glagolu čitati.
Neum
Samo ime Neuma predhrvatskoga je postanka i poistovjećuju ga s municipijem „Neuense“ čiju baziliku, saborski oci dodjeljuju u Saloni 533. godine biskupiji Sarsenterensis, koja se sterala istočnom Hercegovinom i imala sjedište u Stocu. To bi onda bio prvi spomen Neuma, a značenje bi mu bilo „Novi“. Naziv je mogao nastati i od drugih termina: na grčkom npr. nemos označava krševiti brdski polušumoviti pašnjak, što odgovara području Neuma, itd. Ime se susreće i u jednome dubrovačkom dokumentu koji govori o „neumskom putu“. Inače se današnje selo Neum spominje u crkvenim knjigama tek iza 1800. godine.
Brčko
Brčko se kao naselje i tvrđava prvi put spominje 1526, odnosno 1533. Nakon Austro-Ugarske okupacije BiH, 1878, grad dobija naziv Brčka. Taj naziv je zadržao do 1912, tj. do pred Prvi svjetski rat otkada se grad naziva Brčko.
Porijeklo vodi od imena tursko utvrđenja koje se zvalo Beroska.