Umjetnički i kulturni događaji stali su zbog pandemije koronavirusa, a online platforme koje prikazuju predstave, izložbe, filmove mnogim ljudima su spas u vremenu samoizolacije u kojoj smo se prinudno našli. Razgovarali smo sa umjetnicama iz Banjaluke da vidimo kako one provode vrijeme izolacije i kako se ona odražava na njihov umjetnički rad.
Glumica Dječijeg pozorišta Svjetlana Andrić kaže da živi sama i sve obaveze prilagođava kako joj odgovara.
„Budim se i lijezem bez budilnika. Jedva i znam koji je dan i nemam pretjerano pojam o vremenu. Prvih 10 dana je bilo kritično, jer ovo nije nešto sto mi je strano. Kao dijete, često sam bila u izolaciji, u vrijeme rata tako da me ovo djelimicno podsjetilo na to. Prihvatila sam okolnosti tako da su anksioznost i osjećaj nemira sada pod kontrolom. Mislim da je mnogima teško da budu pozitivni, iskreno, meni je to potpuno razumljivo, tako da sam i ja rasterećena i situaciju prihvatam onako kao se i osjećam. U slobodno vrijeme, a sada je to punih 24h posvećujem knjigama, filmovima, kuvanju, spremanju kuće i organizovanju stvari za koje nisam prije imala baš puno vremena. Slušam muziku a vijesti o situaciji u posljednjih par dana provjerim jednom dnevno“, kaže za BUKU Svjetlana.
Što se umjetničkog angažmana tiče Svjetlana kaže da on trenutno stoji dok se situacija ne smiri.
„U matičnoj kući imamo već 3-4 nove predstave i naša vjerna publika će imati zanimljiv repertoar kad se vrati u pozorište. Mnogo vodimo računa da u ponudi imamo dovoljno novih projekata“, kaže Svjetlana.
Pjevačica Maja Manojlović kaže da joj s obzirom na prirodu posla samoizolacij nije strana, iako je njen umjetnički, autorski i pedagoški angažman vrlo dinamičan, ali samoizolacija, umetnička, je nekad prijekopotrebna.
„Sada smo u prinudnoj samoizolaciji. Niko ne želi da mu je sloboda i kretanje ograničeno, ali u ovom trenutku je to sad jedino ispravno. Mislim da nije trenutak da imamo neko svoje mišljenje u vezi sa virusom i mnogo pametujemo, već isključivo slušamo preporuke struke. Samoizolacija me natjerala na MaMa VOX online nastavu pjevanja, koju sam izbegavala jako dugo, pa sam odbijala učenike iz inostranstva koju su željeli raditi sa mnom, što zbog nedostatka vremena, što zbog već punog rasporeda, ali i moje navike da radim sa učenicima u direktnom kontaktu“, kaže za BUKU Maja.
Dodaje da pored nastave nastoji da ne zabušavam kada je fizička aktivnost u pitanju, pa prati online treninge moje trenerice ili pratim live treninge naših fitnes instruktora.
„Malo više kuham, kontrolišem zadaće i TV školu mog starijeg sina, igram se sa svojim dečacima, pričamo o trenutnoj situaciji koja i njima teško pada. Čitam i zapravo radim skoro sve ono što sam radila i inače, samo od kuće. Doduše sad ima više vremena da se posvetite nekom svom relax modu, više čitam. Malo nešto i komponujem“, pojašnjava naša sagovornica. Dodaje da se ova situacija sigurno može iskoristiti za nešto kreativno, a Maja je napisala i otpevala jedan karanrinski refren.
„Što se publike tiče, publika je stalno tu, imamo facebook i instagram. Danas svi imaju svoju publiku.
Samo iskoristite taj prostor za nešto kreativno, lijepo, pametno ili zabavno pa podijelite to sa ljudima koji vas prate. Samoizolacija je sjajna i neophodna za umjetnika. Svi smo navijeni na neko određeno vrijeme, na dan od 24h i borbu da se postigne planirano. Nekad radimo i više što treba ili možemo. Ta mašina nas stavi na pokretnu traku i tu onda nema mjesta za kreativnost. Sada kada smo usmereni na sebe, ne žutimo nigdje, sve je poprilično stalo, odjednom čovječija mašta, emocije rade bolje, srce kuca jače. Mogućnosti su neograničene. Dajte mašti na volju i podijelite to i sa drugima“, ističe naša sagovornica.
Umjetnica Ena Mitrovski kaže da je ovo prvi put da nije razočarana djelovanjem nadležnih za bilo šta u našoj zemlji, i koliko je ispartila većina građana je preuzelo odgovornost, jer ovo je stanje u kojem treba pokazati da smo spremni da budemo tu jedni za druge i da „naše“ – „neće nama ništa“ i „ ne može nam niko ništa“ su sada stavljene u „izlociju“ gdje treba i da ostanu.
„Elem, trudim se da odlazim u prodavnicu svakih nekoliko dana, da provodim vrijeme sa svojom kćerkom i da se javim svim ljudima na koje sam zaboravila u posljednjih godinu dana. Pokušavam da što manje budem prisutna na društvenim mrežama, jer koliko god su zabavne toliko se povremeno osjećam kao da 'viču' na mene i 'govore' mi šta da radim i kako da se 'vladam'. Čitam. Čitam i inače ali ovo je vrijeme da se napokon uhvatim u koštac sa 'Zlatnim runom' Borislava Pekića, ovo je treći put da pokušavam i držim samoj sebi fige da uspijem. Pratim TV školicu koja me povremeno ljuti ali imam razumijevanja, jer je prvi put, jer su kamere…ali tu se negdje vidi manjkavost našeg školstva, te se nadam, da će kad sve ovo prođe i to pitanje doći na red“, kaže za BUKU Ena.
Dodaje da mijesi hljeb, kiflice, kolače i pretjerano jedem i svaki dan ubjeđujem da ću od sutra ujutro krenuti sa vježbama.
„Brišem podove do iznemoglosti i 'trčim' da izvedem našeg psa, jer je to razlog da izađem napolje na dvadeset minuta…Uh, zapravo mnogo toga može da se radi u samoizolaciji“, kaže naša sagovornica.
Dodaje da vjeruje da oni koji posjeduju talenat rade i stvaraju sada kao i inače.
„Međutim, svakako smatram da vanredna situacija nameće i pitanje: 'Šta sa kreativnim radom, kad sve ovo prođe?'. Ne bih da budem pesimistična ali kreativni rad a posebno umjetnički je kod nas skrajnut, postoje neke promjene, ali ova 'promjena' će sigurno mnoge staviti na 'tanak' led. Izolacija u nekom romantizovanom viđenju može biti inspirativna ali i umjetnici moraju da jedu!
Ena ističe da smo svi svjedoci da su sva kulturna i umjetnička dešavanja virtuelno dostupna i to besplatno: muzeji pout Luvra, Gugenhajma, Muzeja u Seulu, Nju Jorku itd, pozorišta, uključujući i naša u Banjaluci, linkovi festivalskih filmova, pdf-ovi knjiga itd.
„To je način da se održi kontinuitet i kontakt sa publikom. Nadam se da to 'raja' neće zaboraviti kad se završi sav ovaj 'kuršlus' i da će cijeniti ovaj gest ljudi koji žive od umjetnosti i kuture“, kaže Ena.
Književnica Aleksandra Čvorović kaže da se svaka situacija može sagledati iz različitih uglova, nikada nije sve loše, zato nastojim da pronađem dobro u ovome što se dešava.
„Pozitivna strana samoizolacije je što otvara mogućnost za posvećenost sebi. Sada je vrijeme za sve ono što smo dugo odlagali jer nismo imali vremena, možda su to one dobre knjige koje nismo stizali pročitati, najbolji filmovi koje smo nekad propustili da pogledamo, mali kućni projekti koji dugo čekaju svoje vrijeme, neki rad koju smo davno započeli… Da ne govorim o posvećenosti porodici, to vrijeme koje sada možemo da provedemo samo sa njima je pravi dar. Možemo na miru da se igramo i pričamo sa djecom da im čitamo priče, igramo društvene igre, da im objašnjavamo gradivo i učimo sa njima, društvo je nametnulo običaj da djeca veći dio dana provode bez nas, a sada im najviše trebamo. Možemo kvalitetno da se posvetimo partneru, produbljujemo i gradimo bliskost, razmjenjujemo emocije. Pošto ne možemo da se krećemo, vozimo bicikla, idemo u prirodu, to nadoknađujemo vježbanjem u kući, svako jutro. Nekad samo odvrnemo muziku i plešemo. Imamo veliku terasu u prizemlju na kojoj sadimo i uzgajamo cvijeće, u martu smo posadili dvanaest ruža (puzavice, floribunde i mirisne čajne ruže), to je projekat koji nas usrećuje. I da, što se tiče kuvanja, sada je vrijeme za sve one komplikovane recepte za koje nikad niste imali vremena, zato svakodnevno ispunjavam sve gastronomske želje mojih ukućana. Možda ne možemo da idemo u vjerske ustanove na molitvu kako smo naučili, ali možemo da se molimo zajedno u kući, jer svaki dom je mala crkva, možemo da čitamo Bibliju tražeći odgovore i dublje uvide za sve što nam se dešava“, kaže za BUKU Aleksandra Čvorović.
Ona kaže da je njoj sada toliko zanimljivo da ne zna kuda bi prije, dan je prekratak za sve njene projekte.
„Imam nekoliko započetih knjiga, skačem sa jedne na drugu. Inspiracija za poeziju samo izvire iz mene. Čitam stručnu literature iz oblasti transakcione analize i pišem neke radove koje dugo odlažem. Dosta sarađujem sa medijima u ovom periodu. Kada se od svega odmaram čitam poeziju i lijepu književnost. Biblioteka u kojoj radim (NUBRS), kao i mnoge druge biblioteke su ponudile slobodan pristup digitalizovanim knjigama. Postoji rješenje i za one koji nisu navikli da satima čitaju, posebno za žene koje imaju mnogo posla po kući, predlažem audio knjige, veliki broj je postavljen na You Tube, samo izaberete i prijatan glas vam čita dok radite bilo koji drugi posao“, kaže naša sagovornica.
Aleksandra kaže da se samo krajnji produkt umjetničkog rada prezentuje publici, mnogo je tu suza, krvi i znoja koji nisu vidljivi, za koje niko ne zna.
„Ovo je period akumulacije, inspiracije i stvaranja. Mnogim umjetnicima izolacija pomaže da pročiste i fokusiraju stvaralačku energiju. Sjetimo se pisaca koji su pod teškim okolnostima, u pravim zatvorima pisali sjajna djela, padaju mi na pamet Volter, Servantes, Danijel Defo, Dostojevski, Džek London, Oskar Vajld, Solženjicin, od naših pisaca Branislav Nušić… Tek u samoći dostupne su nam metode koje proširuju naše vidike i oplemenjuju naš duh, kao što je čitanje, kreativnost i duhovna izgradnja. A kad sve ovo prođe, mnogo toga ćemo imati da iznesemo pred publiku, koja će zaista biti gladna kulturnih događaja“, ističe Aleksandra.
Aleksandra kao umjetnica i psihološka savjetnica, predlaže jedan izazov:
„Istražite za šta ste nadareni i pokušajte da izvučete maksimum iz tog talenta, provjerite koji su vaši limiti, dokle možete da idete. Sada imate priliku i slobodno vrijeme. Možda i ne slutite kakva se znanja i bogatsva kriju u vama, probajte da ih oslobodite i ispoljite. Ponudite djelo za koje možete reći da ste angažovali sve svoje resurse u njegovom nastajanju, da možete da stojite pred njim čiste savjesti i garantujete da je tako. Znam da mnogi umjetnici nose u sebi brojne traume, znam da u tišini trauma vrišti najglasnije, možda je ovo vrijeme da se preispitate i donesete odluku da se oslobodite tereta prošlosti koji vas sputavaju i opterećuju. Postoje putevi i načini da se oslobodite i živite svoj život srećno i kvalitetno, uvijek je lakše kada izrazimo svoje emocije, kada ispričamo šta nas muči, postoje razni načini za to: terapija pisanjem, umjetnička terapija, psihoterapija, molitva“, kaže Aleksandra Čvorović.