Događaj pod nazivom „Umjetnost koja nikome ne treba“ održan
je u srijedu uveče u banjalučkom Domu omladine. Nove vlasnike dobilo je više od 100 umjetničkih djela i predmeta, a
njihovom prodajom je obezbijeđena vrijedna donacija za javnu kuhinju koju vodi
Udruženje građana Mozaik prijateljstva.
Većina radova, njih 70, stavljena je na javnu licitaciju,
dok je dio prodavan u kutku imenovanom „Daj šta daš, uzmi šta želiš“. Iako su u
pitanju radovi sa nesavršenostima, nastali bez svrhe ili oni čija je svrha s
vremenom ispunjena, interesovanja za njih nije nedostajalo.
„Želimo da se zahvalimo svim posjetiocima koji su odvojili
vrijeme, a i vrlo pristojnu količinu novca da podrže ovu priču“, poručuje
muzičarka Andra Kiddo, koja je vodila aukciju, ali i sama donirala jedno djelo
u svrhu prikupljanja sredstava, „Ono što
nas je posebno obradovalo jeste to što su rasprodati svi radovi za koje se
licitiralo. Bez obzira na to da li su ih donirali etablirani ili mladi
umjetnici, za svaki rad je stizala početna ponuda čim on dođe na red. Time smo
dobili potvrdu da su i posjetioci prepoznali suštinu događaja – da to bude
jedno drugačije, suštinski zabavno, a na kraju svima korisno veče.“
Organizator Nenad Bosnić je od početka priprema bio
impresioniran odazivom umjetnika i kolektiva, kojih se okupilo više od 30, ali
ističe kako bi sav taj trud bio uzaludan da ga sugrađani nisu prepoznali i
nagradili na najbolji način – donacijama za javnu kuhinju.
„Posjetioci su
odvojili 4.202 KM za umjetnost“, navodi
on, „a kada smo na to dodali iznose koje
su izdvojili Tropic i mojMarket, kao jedina velika kompanija koja se odazvala
našem pozivu, te novi brend Jart, došli smo do ukupne brojke od 5.002 KM. A
došli smo i do zaključka da nam je umjetnost ipak potrebna, jer čak i kad je
‘felerična’, ona i dalje budi nešto u čovjeku. Ovaj put je to bila jedna od
najljepših osobina, solidarnost.“
Tehničku podršku događaju pružilo je DIS – pozorište mladih,
dok su organizaciju pomogli i Dom omladine, Gradsko pozorište Jazavac, Foto
Nera, Foto Ivica, MakoPrint te restoran „Marco Polo“. S obzirom na uspješnost
„Umjetnosti koja nikome ne treba“, projekat možda dobije i nastavak.
„Interesovanje na strani umjetnika definitivno postoji, jer
smo se i sada brzo našli u situaciji da odbijamo radove zato što su došli
suviše kasno ili ih već imamo previše. Reakcije javnosti su od starta
isključivo pozitivne, a i prikupljena sredstva su, po našoj ocjeni, za svako
poštovanje. Prirodno je, stoga, da se rodila ideja o nekom nastavku koji bi bio
i sadržinski i georgrafski širi, ali o tome tek treba da ozbiljnije
razmišljamo“, zaključuje Bosnić.