Taman kada se pomislilo da su im filmovi otvorili vrata šoubiznisa, sudbina se grubo poigrala sa njihovim životima.
Nije tajna da su mnogi “nebrušeni dijamanti”, odnosno glumci amateri, doživjeli ogromnu slavu zahvaljući Emiru Kusturici koji je u njima prepoznao talenat, a potom im dao priliku da ga iskažu.
Nažalost, na njihovim primjerima se vidjelo da slava ima dvije strane medalje, te su neke od najsjajnijih zvijezda skončale smrću gorom od sudbine likova koji su ih proslavili.
Izdvajamo četiri filmske legende koje su se proslavile u fimovima Emira Kusturice, a završili neslavno.
Davor Dujmović
Davor Dujmović se proslavio ulogom Perhana u filmu “Dom za vješanje”, ali je njegov život imao tragičan tok. Odrastao je u siromaštvu, želio je da svira klavir, ali ga je sudbina odvela u glumu. Kusturica ga je slučajno primijetio i angažovao, a potom je, gotovo preko noći, Davor postao velika zvijezda.
Međutim, borba s heroinom i depresijom obilježila je njegov život.
Po završetku rata seli se u Banjaluku, a zatim u Sloveniju kod djevojke. U to vreme se borio sa jakom depresijom i alkoholizmom.
Govorio je: “Čekam da se zemljina kugla smiri”. Nije dočekao. Tog 31. maja 1999. godine se objesio.
Ljubica Adžović
Ljubica Adžović, prirodni glumački talenat, proslavila se u Kusturičinim filmovima “Dom za vješanje” i “Crna mačka, bijeli mačor”. Iako su joj nudili uloge u inostranstvu, željela je da radi samo s Kusturicom. Imala je devetoro djece i kasnije se vratila gatanju kako bi ih izdržavala. Zatražila je azil u Francuskoj, ali se vratila u Crnu Goru, gdje je preminula 2006. godine u 82. godini.
Inače, malo prije nje smrti, porodica je preživela ogroman stres kada je greškom objavljena vijest o Ljubičinoj umiješanosti u trgovinu djecom. Ta vijest je nakon provjere i žustre reakcije porodice Adžović ubrzo demantovana.
Aleksandar Saša Zurovac
Saša Zurovac postao je poznat kao Vlado Kliker u filmu “Sjećaš li se Doli Bel?”. Nakon početnog uspjeha, sanjao je o glumačkoj karijeri, ali mu se život preokrenuo nakon majčine smrti 1988. godine. Povukao se iz javnosti, i bio smješten u Socijalno-medicinsku ustanovu Jakeš. Vrijeme je proveo u Garevcu, gdje je spomenuta ustanova imala objekte za smještaj i terapiju pacijenata koji je potrebna pomoć psihijatara.
Tu ga je zadesio i rat. Pričalo se da su pripadnici Vojske Republike Srpske u ljeto 1992. autobusima prevezli pacijente i ostavili ih kod Tuzle. Oni su tako neko vrijeme lutali bez hrane i lijekova dok ih ljekari nisu pronašli i smjestili na Kliniku za psihijatriju UKC Tuzla.
Prije smrti je boravio u Ustanovi za zbrinjavanje Ernest Grin u Nahorevu, gdje je i preminuo 2016. godine od posljedica moždanog udara.
Uroš Milovanović
Uroš Milovanović debitovao je kao dečak u Kusturičinom filmu “Plavi Ciganin”, a kasnije stekao slavu u “Zavjetu”. Već je sa 15 postao zvijezda, a to je nažalost imalo svoju cijenu. Droga ga je uzela pod svoje, a umjesto da se poklanja publici na daskama koje život znače, završio je iza rešetaka.
Posljednji put za ovog mladića čuli smo 2015. godine kada je grupa zatvorenika koja zatvorsku kaznu izdržava u Okružnom zatvoru u Beogradu izvela je predstavu “Zapisi iz ćelije broj 12” zasnovanu na romanu “Zapisi iz mrtvog doma” Fjodora Dostojevskog u niškom Kazneno popravnom zavodu. Danas ima 32 godine i najveća želja mu je da se vrati svojoj prvoj ljubavi – glumi.