Uspava te kiša, probudi sunce. Sasvim solidan zaplet za jednog trkača u proljeće, na zvanično najbržoj stazi u BiH. Posljednjeg majskog vikenda Banjaluka ih je okupila više od osam hiljada. Malih i velikih. Trčali su za lični ili timski rekord, opravdane časove matematike ili vrijedne novčane nagrade. Bilo je i plesa u oblacima boja. Čuvenog nektara i sjajne muzike. Koliko kilometara, toliko slavlja. Za svaki istrčani i savladani. Ništa manje nije se očekivalo od osmog “Vivia Run&More Weekenda”, jedinstvenog festivalskog koncepta u Evropi, kojem je život udahnuo Goran Ćorić, Banjalučanin s trkačkim iskustvom Bostona, New Yorka, Londona…
“Ko jasno postavi cilj, lako nađe i put. Kada sam, prije 11 godina, organizovao prvi polumaraton u Banjaluci, znao sam da će to biti priča koja traje. Regrutujemo novu vojsku mladih atletičara. Oni, nadam se, neće osvajati samo staze u BiH, već pokušati da stignu do najvećih svjetskih takmičenja.” – kaže Ćorić.
Osim što je zvanično najbrža u BiH, Banjaluka posjeduje sertifikat AIMS-a. A najbolji rezultat na NLB RMC Banjaluka polumaratonu postigli su Vjačeslav Sokolov iz Rusije (1:08:54) i Slađana Stamenković iz Srbije (1:26:19).
„Velika mi je čast što sam bila najbrža na polumaratonu u Banjaluci. Organizacija je bila izvrsna, staza zahtjevna, ali prelijepa. Podrška volontera i navijača bila je sjajna, a grad je pokazao nevjerovatnu energiju i ljubav prema sportu. Hvala organizatorima na odličnoj atmosferi. Jedva čekam narednu godinu!“ – kaže Slađana Stamenković.
OD RADOSTAN DO NAJRADOSNIJI – TEK KORAK
Uz dogovor da svako bira svoj cilj, a radost dijelimo – trčali smo i Imlek RMC 10k i 5k Team Run. Od radostan do najradosniji – tek korak. Ali, timski. Uručili smo zato specijalna priznanja za najbrži, najbrojniji, najcool i najdisco team. Umjesto isključivo na trkačku stazu, timovi su energiju mogli da usmjere i na upoznavanje svjetski poznatog kanjona Vrbasa, kulturno-istorijskih spomenika iz UNESCO-ve baštine, najveće bh. tvrđave u ravnici, ćevapa svih ćevapa i Banjalučke pivare sa preko 150 godina iskustva.
SPORT I ZABAVA NA STARTU, ZDRAVE NAVIKE CILJ
Istrčali smo Intersport School Run i urnebesni Tropic Bambini Maraton. Hiljade djevojčica i dječaka uspješno je stiglo do zasluženih medaljica i poklona. Dostojanstveno su predstavljali svoje porodice, škole, prijatelje, grad… Tim koji pokreće, u saradnji sa Intersportom, nagradio je svaki osvojeni kilometar zdravlja. A zatim smo zajedno obojili Banjaluku spektakularnim Nektar Color Fun Run.
“Smijali smo se, plesali, sudarali, padali, pružali ruke jedni drugima, širili dobru energiju i sportski duh. Kada su crni oblaci pokušali da napadnu, odgovarali smo vojskom decibela. Muzikom na neprijatelja!” – objašnjava šaljivim tonom Srđan Radanović. On je student Fakulteta političkih nauka u Banjaluci. Zajedno s kolegama Filipom Cigićem, Maricom Milosavljević i Janom Reljić bio je volonter u PR timu festivala, po preporuci prof. dr Vlade Simovića.
ONI UČE I DRŽE LEKCIJU SVIMA
Nekoliko stotina volontera poseban je stub i snaga festivala. Različitih su generacija i talenata, ali ih povezuje želja da budu pokretačka snaga festivala i da se gosti “Vivia Run&More Weekenda” osjećaju dobrodošlim. Vodi ih student Medicinskog fakulteta u Foči Nedeljko Gavranović. Čuvaju osnovne ljudske i univerzalne vrijednosti poput solidarnosti, humanosti, prijateljstva, tolerancije, hrabrosti… Zato volonteri Banjaluku čine posebnom. I zato veliko V.
USPJEH NE PIŠEMO BROJKAMA
Godine rada rezultirale su popularizacijom zdravih navika među generacijama koje rastu. Baš kao što raste polumaratonska trka u Banjaluci, koja iduće godine slavi dvanaesti rođendan. Napravili smo veliki sportski krug prijateljstva i boja. U centru je dijete. Djeca. Nijedno samo. Ni tužno. Ove godine trčali smo timski za Sergeja Stupara i bićemo njegova pokretačka snaga na putu oporavka, koji do grada na Vrbasu vodi preko Rusije.
Stvorili smo najvoljeniji događaj u kalendaru banjalučkih radosti. Bili smo podrška jedni drugima. Nekada jača, nekada slabija. Naučili smo da svaka medalja ima lice i naličje. Kao i život. Naučili smo da je uvijek lakše podnijeti poraz nego razočaranje. Jer, poraz nije uvijek i razočaranje. A razočaranje je uvijek i poraz.
I ode maj. Vidimo se dogodine.