Gostu u nekoj nemačkoj gostionici nije lako da se odluči: na raspolaganju su mu desetine toplih i hladnih napitaka.
Pre nekoliko hiljada godina ovaj je izbor naravno bio znatno manji: za
piće je na raspolaganju bila samo voda. Oko 10.000 godina pre Hrista
čovečanstvo je otkrilo prvo veštački spravljeno piće: pivo.
U
međuvremenu je ovo piće s niskim procentom alkohola dobilo kultni
status. A u doba loših higijenskih uslova ovo piće je bilo od
neprocenjive vrednosti kad se koristilo u medicinske svrhe. Nemačka
svetica Hildegard iz Bingena, koja se, kao svestrano obrazovana osoba iz
ranog Srednjeg veka, bavila i medicinom i zdravljem, svima je
savetovala: “Treba piti pivo!”
Bolje pivo nego rakiju
I deca i odrasli poslušno su sledili njen savet. Jer voda je sve
do 20. veka često bila zagađena i puna opasnih klica. I tako je cela
Evropa posezala za pivom. Štaviše, u 19. veku su i industrijalci
podsticali svoje radnike u čeličanama i rudnicima da piju pivo. S jedne
je strane ovo visokokalorično piće muškarcima davalo snagu. S druge
strane, bolje je bilo da radnici piju pivo nego žestoka pića poput
rakije, koja je isto tako bila jako popularna.
I pisci i
mislioci rado su posezali za ovim pićem spravljenim od hmelja. Nobelovac
Tomas Man izjavio je da svakodnevno uz večeru popije bar čašu svetlog
piva. Dugo je Nemačka smatrana vodećom pivskom nacijom u svetu. U
međuvremenu su Nemci svoje prvo mesto kao najveće svetske pivopije –
izgubili.
Jedan Nemac popije oko 100 litara piva prosečno u
godini. I time zaostaje značajno za Česima, koji ispiju 150 litara
godišnje po glavi stanovnika. Svejedno, u Nemačkoj je pivo i dalje
kulturno dobro. 1.300 pivnica proizvodi više od 5.000 vrsta piva.
Nemačka je time daleko ispred svih u svetu. A sve više i više Nemaca
radije pije piva proizvedena u malim pivnicama, bez obzira čine li to s
društvom u bašti neke pivnice, u gostionici ili sami na kauču pred
televizorom.
“Šteta što se vino ne može pomilovati”
Reformator Martin Luter je pak u 16. veku radije pio vino. “Pivo
je ljudska tvorevina, vino je od Boga”, govorio je. Iako su
srednjovekovni samostani bili poznati pre svega po svojoj umetnosti
spravljanja piva, mnogi najpoznatiji nemački vinogradi vuku svoje korene
od pobožne samostanske braće. Legenda kaže da su neki sveštenici već po
ukusu zemlje mogli da odrede gde su najbolji vinogradi. No za vino
Nemci ipak moraju da zahvale svojim južnim susedima – stari Rimljani su
bili ti koji su germanskim plemenima doneli umeće proizvodnje vina.
I u Srednjem veku je vino bilo izuzetno omiljeno. Ali stvarno dobru
kapljicu tada su sebi mogli da priušte samo imućni građani, te plemstvo.
Obični puk je pio jeftinu patoku. To je verovatno i razlog zbog kojeg
se u Nemačkoj još i danas vino pije manje od piva. “Prosečni Nemac
godišnje popije “tek” 20 litara vina, od toga priličan deo otpada na
južni deo Nemačke. A možda je tako i dobro. 2008. su naučnici ustanovili
da alkohol iz vina uzrokuje brže “skupljanje” mozga nego onaj iz piva. U
svetlu tog otkrića je otud iznenađujuća činjenica da su ljubitelji vina
upravo najbrojniji u umetničkim i intelektualnim krugovima. Nemački
novinar i pisac Kurt Tuholski je dvadesetih godina prošlog veka pisao:
“Šteta što se vino ne može pomilovati”
“Kafe, kafe mi treba”
No ujutro većina Nemaca ipak najviše voli da popije nešto toplo,
bezalkoholno i osvežavajuće. Mnogi dan počinju šoljicom čaja ili kafe. O
kvalitetu ovih napitaka vodile su se mnoge svađe. “Ako bi ovo trebalo
da bude kafa, molim vas donesite mi čaj. Ako bi ovo trebalo da bude čaj,
molim vas donesite mi kafu”, žalio se američki predsednik Abraham
Linkoln u 19. veku. Baš kao što je bio slučaj s vinom, tako su i kafu
ili čaj u početku sebi mogli da priušte samo visoki državni službenici
ili bogataši.
“Kafe, kafe mi treba. I ako neko želi da me
okrepi, ah, kafu neka mi pokloni”, zapisao je Johan Sebastijan Bah oko
godine 1732. u svojoj Kantati o kafi. U to doba su u Evropi otvarane
prve kafedžinice u kojima su se susretali učeni i imućni kako bi
razgovarli o poslu. Ali istovremeno i kako bi uživali u egzotičnoj, iz
Arabije uvezenoj kafi. Običan narod je pak pio kafu napravljenu od slada
ili cikorije.
Isto je važilo i za čaj koji je dugo bio
privilegija bogatih. Tek kad su početkom 19. veka pale cene čaja i kafe,
ove tople napitke mogli su da priušte i radnici. No jeftina proizvodnja
kafe i čaja bila je moguća samo zahvaljujući robovskom radu na
plantažama. I tako su svi društveni slojevi pili čaj ili kafu. Svaki
Nemac u proseku godišnje popije gotovo 150 litara kafe, dakle više nego
piva, vina ili mineralne vode.
Tekst preuzet sa portala Deutsche Welle