Prizor se doima nestvarno. Krasotica duge kose, napućenih crvenih usana, u pripijenoj bluzi, uskim hlačicama i visokim štiklama stoji usred kaosa koji bi mogao predstavljati smak svijeta i ne zna što bi poduzela. To je Rosie Huntington-Whiteley, manekenka rublja Victoria's Secret, koja je dobila glavnu ulogu u blockbusteru “Transformers 3”, zamijenivši svojeglavu Megan Fox.
Nema granice
Mlada žena dosta dobro dočarava stanje panike, jer očito nema pojma o glumi: kada vam kažu da napravite nešto što ne znate, najčešće se ukočite, pa izazovna Rosie uglavnom to i radi. U odnosu na nju, Megan Fox kao da ima nekoliko glumačkih akademija, međutim, Michael Bay očito je imao razloge kada je angažirao Rosie.
Naime, nije htio glumicu, nego seks-objekt, i to je i dobio. Njegova nova zvijezda je poput cura iz reklamnih spotova, a kada je Bay u pitanju, granice između te kratke vrste i cjelovečernjeg igranog filma jedva se razabiru.
Michael Bay vjerojatno je u pravu kad tako rezonira: od devet njegovih blockbustera samo je jedan bio komercijalni podbačaj (“Otok” s Ewanom McGregorom i Scarlett Johansson) i on valjda zna što publika želi. Zapravo, ne sva, jer on se usmjeruje samo na mlađe i starije dečke. Ti uživaju u podrugljivim replikama koje izgovaraju njegovi protagonisti i treštavim, neumjereno orkestriranim akcijskim sekvencama.
Najružnije kreacije
Serijal “Transformeri” njegov je najveći box office trijumf. Podvig nije za podcijeniti, jer trebalo je namamiti i odrasle na priču koja je zapravo namijenjena klincima u dobi od 6 do 14 godina. Tko bi se zaboga zanio autićima i zrakoplovima koji se pretvaraju u robote, podijeljene u dvije suprotstavljene grupe Autobote i Decepticone?!
Zato je već od samog početka serijal koncipiran kao spoj ratnog i pustolovnog filma: američka vojska se svim oružjima bori protiv Decepticona, no da nije pomoći Autobota, slabo bi sve završilo.
Starije tinejdžere pridobilo se činjenicom da je glavni lik njihov vršnjak, ne baš osobito zgodni, ali pametni i snalažljivi Sam Witwicky ( Shia LaBeouf), koji nekim čudom uspijeva smotati najatraktivnije “komade” na svijetu.
Malo koga je smetalo to što su Decepticoni najružnije kreacije u povijesti hollywoodske fantastike i što je ponekad teško razlikovati pojedine robote.
Kakva je “trojka” u odnosu na razmjerno pregledno prvo i amorfno drugo izdanje? Početak ne obećava, jer nas već po drugi put ovoga ljeta, nakon filma “X-Men: Prva generacija”, uvjeravaju kako smo krivo interpretirali događaje iz šezdesetih godina: Neil Armstrong se nije spustio na Mjesec kako bi pretekao Ruse, nego da otkrije ostatke svemirske letjelice koju su Autoboti poslali u naš sunčev sistem.
No, Bay je svoju najvažniju scenu pobrao iz “Dana nezavisnosti”: tamo smo se svi zgranuli kada je Bijela kuća odletjela u zrak, a ovdje Megatron upada u Washington, u kupolu koju krasi postolje Abrahama Lincolna, smrvi skulpturu i sjedne na mjesto najslavnijeg američkog predsjednika, najavljujući da je sada došla njegova era.
Megatron predsjednik
Nema zbora o tome da je Michael Bay bombastični kompilator. Glumci se kod njega deru, zapleti i motivacije su proizvoljni, ali nije bez vraga što postoji nemali krug Bayevih ozbiljnih poklonika. U eskapistički blockbuster on će ubaciti prizor likvidacije zarobljenih Autobota, koji asocira na zbivanja na Srednjem Istoku i u Bosni, a kad započne uništavanje Chicaga, koje zauzima posljednju trećinu filma, tako efektnu vizualno-zvučnu cjelinu niste vidjeli u novijoj hollywoodskoj produkciji.
Tekst je preuzet iz Jutarnjeg lista