U intervjuu za naš portal, Topalović nam govori i o stvaranju Sopotovog trećeg albuma koji se u potpunosti radi u Banjaluci.
Oni koji prate rad Sopota znaju da je prije nekoliko dana izašao Vaš novi singl pod nazivom “Kosmos”, a pripremate i treći album. Šta možemo očekivati od novog albuma grupe Sopot, u čemu će se on razlkovati u odnosu na ranija dva?
Za razliku od prethodna dva albuma, na kojima smo najviše radili na ambijentu, prostoru, semplovima i efektima, sada je fokus na vokalima. Dakle, prva dva albuma su bila instrumentalna, a ovaj će biti više vokalni. Muzika će ostati ista, a to je neki naš pravac koji smo nazvali duBalkan i ostaćemo vjerni tome. Takođe će se od prethodnih albuma ovaj razlikovati i po tome što će biti na srpskom jeziku.
Bend Sopot je nastao kao specifičan projekat. Podsjetite nas na neke najvažnije tačke razvoja benda?
Prva tačka je bila odluka u mojoj glavi da započnem novi autorski projekat, druga je bila rad na prvom albumu, a potom snimanje debi albuma u Lionu. Četvrta tačka razvoja bila je turneja po Francuskoj i bivšim jugoslovenskim državama. Sljedeća tačka je bila stvaranje drugog albuma i njegovo snimanje u Lionu i naravno turneje. Spomenuo bih takođe komponovanje muzike za Narodno pozorište RS i to za predstave “Balon od kamena” i “Radnička hronika”. Naredna tačka benda je učestvovanje u snimanju filma “Zduhač, znači avantura”, a sada je to stvaranje trećeg albuma. Iako je najteže biti svoj na tom putu, iz svega ovog naučili smo da vrijedi to da razvijaš svoj, autentični zvuk i da pokušaš u što manjoj mjeri da kopiraš druge koji su uticali na tebe. Uticaje je nemoguće izbaciti u potpunosti, ali treba istraživati zvuk i doći do sopstvenog, jer je to jedini način da budeš iskren prema sebi i publici. Svirali smo sa svojim uzorima, a među njima je i najpopularniji francuski dab bend “High Tone”. Članovi benda su nam rekli da su prepoznali našu autentičnost, te su nam savjetovali da oštrimo svoj izraz, kao i zanatski dio. Tad smo bili mlad bend, postojali smo svega tri-četiri mjeseca.
Ranije ste rekli da je u Vašoj muzici najvažniji čovjek i njegova suština. Koliko je u vremenu komercijalizacije i banalizovanja svega teško baviti se suštinom i da li je Vaš napor prepoznat od strane publike?
Da. Svaki dan osjećam težinu toga na svojim plećima. Veoma je teško ostati svoj i baviti se uopšte suštinom i čovjeka i muzike i bilo čega, jer je život jako ubrzan. Ljudi priznaju samo neke “konkretne” rezultate, očekuju neki instant proizvod koji može odmah da se plasira na tržište. Ljudi sve manje imaju strpljenja da uživaju u razvoju nekog projekta. Sve je kao nes kafa, staviš prah u čašu, sipaš vruću vodu i ona je odmah gotova. Ljudi su prestali da piju domaću kafu. Zašto? Pa, voda mora da provri, pa onda moraš da sipaš kafu, pa da sačekaš da prokuva, potom da sipaš šećer… A sad se traži da sve bude gotovo, da sve bude na “svjetskom” nivou. Dehumanizovani smo, moramo biti kao roboti, mašine za proizvodnju para i rezultata. Raduje nas to što imamo sjajne kontakte sa muzičarima koji nam prilaze poslije koncerata i sa divljenjem govore da nastavimo dalje, da istražujemo svoj zvuk… Prepoznati smo od kolega koji su poznati u regionu, a prepoznati smo i od dijela publike, onog dijela kojem nije strano da čuje nešto novo, da istražuje neku novu muziku. Što se tiče šire publike, smatram da su potrebne godine rada i istrajnosti da bi ona prihvatila nešto novo.
Kako očuvati, prije svega, lični identitet u društvu krajnosti, u društvu gdje se prepliću lokalno i globalno, nacionalno i kosmopolitsko?
To je baš teško pitanje… To je pitanje da tri dana zapisujem svoje misli i da ih filterišem. To je za knjigu napisati… Upravo iz te borbe počeo sam da istražujem po svojim korijenima. Našao sam se u tom lokalnom, tu živim, okolina utiče na mene, a s druge strane posredstvom medija imate globalni uticaj i tu se čovjek cijepa, jer mnogo toga što je globalno ti se sviđa, a mnogo toga bi čovjek želio da sačuva – ono što je autentično, što je dio tog lokalnog. Međutim, globalizacija je sveprisutna, prodire do svih kutaka ovog svijeta i po meni šteti određenim društvima koja ne mogu da se uspješno odbrane od toga. Ne mislim samo na kulturu, mislim prije svega na multinacionalne korporacije koje gaze sve redom počevši od malih privrednika. Što se tiče kulture, to je ustvari najvažnija bitka kako je uopšte sačuvati – identitet jednog naroda ili jednog kraja. U Sopotu sam upravo počeo da istražujem svoje korijene, zato što sam želio da ne kopiram nekakve bendove iz Engleske i Amerike, nego sam želio da uzmem ono što je po meni najbolje i najvrednije iz kulturnog identiteta našeg naroda i da to ukomponujem u aranžman koji je blizak današnjim ljudima. Ljudi moraju da istražuju svoje korijene, da ih njeguju i da istražuju ono što je dobro i loše iz njega, ali treba raditi i na razvoju identiteta, ali i na tome da se on ističe i širi. Ako se članovi neke grupe ne bore za svoj identitet, globalizacija će ih pregaziti. Nije sve u globalizaciji loše. Može se reći da je Sopot dio procesa glokalizacije. Bar kad pričamo o muzici, treba ukomponovati lokalno i globalno, a to mi radimo. Uzimamo identitet iz svog naroda i miješamo ga sa novim, svjetskim aranžmanima. Opet se dobije neki svjetski proizvod, ali koji je potvrđen u lokalnom.
Današnja umjetnost je ugrožena šundom, izvođači se smjenjuju kao na pokretnoj traci, traži se uvijek nešto ekskluzivnije, novije, šokantnije. Vi kao bend niste izabrali taj put. Bojite li se budućnosti?
Ne, mi se uopšte ne bojimo budućnosti, jer znamo kako da istrajemo u svojoj misiji koja se zove Sopot. Ljudi će to vremenom prepoznati i vrednovati. Ne bojimo se budućnosti jer mislimo da kvalitet na kraju mora da izađe na vidjelo i da bude potvrđen od publike.
Ističete da treći album u potpunosti radite u Banjaluci. Koliko je to tehnički izvodivo, jer uzimam u obzir da ste ranije mnogo toga radili u inostranstvu?
Što se tiče tehničkih mogućnosti, nije ista situacija prije pet ili šest godina i sada. Nekoliko pozitivnih ljudi se borilo, radilo, trudilo i nabavljalo opremu, a ulagali su i u svoje znanje. Vrijeme je da ljudi koji žive u ovom gradu sve više sarađuju i da pomažu jedni drugima kako bismo se zajedno razvijali – kako bendovi, tako i ljudi koji se bave tehnikom, produkcijom… Naša misija na trećem albumu jeste da uzmemo ono što je najbolje iz Banjaluke u ovom trenutku, da napravimo zajednički proizvod i da zajedno rastemo.
Sopot je prepoznat i priznat bend u regionu, ali i šire. Međutim, možda je malo indiskretno pitanja, može li se ovdje živjeti samo od bavljenja muzikom?
Kvalitet mora jednom da se prepozna. Trenutno imamo poslove sa strane, ali moramo priznati da u posljednje vrijeme Sopot donosi određena finansijska sredstva, mislim da će u skorijoj budućnosti moći da se živi od muzike.
Vi ste svojom muzikom duboko vezani za Balkan. Međutim, kako tumačite to da je upravo taj prostor, Balkan, prostor stalne netrpeljivosti, ratova, svađa i nerazumijevanja?
Tako je. To je zato što ima (ne)povoljan strateški položaj, mnogo je etnički različitih grupa na tako malom prostoru, što dozvaljava svjetskim moćnicima da izvrše onu staru „zavadi, pa vladaj“. Mislim da je to kombinacija spoljašnjeg uticaja i domaće naivnosti. Imali smo Otomansko carstvo, pa Austro-Ugarsku, danas imamo Ameriku, stalno neko dolazi i vršlja po našim terenima. Ovdje se sudaruju tri vjere, koje svaka na svoj način žele da utvrdi svoje granice, to jeste da izvrše svoj uticaj, a to su islam, katoličanstvo i pravosljavlje. Imamo vjerski sukob, a smatram da je bio presudan ekonomski interes velikih sila. Smatram da je ekonomski interes veleslila najveći problem ovog područja, pa etnička rascjepkanost plus sudar vjera, a to je idalno mjesto za bure baruta.
Kakva je, po Vašem mišljenju, situacija na banjalučkoj muzičkoj sceni?
Banjalučka scena je i nakon mnogo godina u fazi razvoja. Ima mnogo bendova koji rade, ali je problem što ne promovišu svoj rad u dovoljnoj mjeri. Imam osjećaj da postoji nedostatak hrabrosti u predstavljanju benda. Ako se bavite muzikom, onda je potrebno da je predstavite publici, da se suočite sa kritikom, da se samoanalizirate, a potom idete dalje. Svirati u podrumu vječno nije način da nekog zainteresujete. U Banjaluci ima mnogo bendova i to onih koji se bave autorskim radom, a potrebno je da se trznu iz učmalosti i da krenu u promociju.
I, za kraj, kakvi su planovi i očekivanja Sopota?
Trenutno smo u studiju, s tim da u avgustu idemo na kolektivni godišnji, ali čim se vratimo sa godišnjeg odmora, nastavljamo da radimo treći album. Potom slijede koncerti, a onda i snimanje spota za singl „Kosmos“ koji trenutno promovišemo. Nadamo se da ćemo do polovine septembra uraditi spot za naš novi singl koji najavljuje treći album radnog naziva „Sopotnik“.
Razgovarala Maja Isović