Što nas tehnologija više povezuje, sve je manje mjesta na kojima možemo biti potpuno sami, piše Washington Post.
Mnogo pažnje posvećeno je proučavanju načina na koji tehnologija remeti našu pažnju i narušava naše odnose, ali naučnici se sve više bave pitanjem kako tehnologija pogubno djeluje na našu sposobnost da budemo sami.
Naš um je u tolikoj mjeri pretjerano stimulisan da je postalo nepodnošljivo biti sam. U nizu naučnih istraživanja provedenih od 2014. godine, ispitanici su radije sami sebi davali elektrošokove nego da sjede sami mirno u prostoriji od 6 do 15 minuta. U laboratorijskim uslovima, posežemo za elektrošokovima. U stvarnom životu, posežemo za svojim telefonom dok sjedimo na predavanju, dok čekamo u redu, dok vozimo…
Ali da bismo živjeli kvalitetnim životom i da bismo postali zreliji pojedinci – moramo biti sposobni da budemo sami sa svojim mislima. Jedini način da shvatimo ko smo i da razmislimo o ključnim odlukama u životu jeste kroz samopropitivanje koje se dešava dok smo sami.
Mnogi veliki lideri tokom istorije povlačili su se u osamu u ključnim trenucima u životu, gdje bi kroz meditaciju, molitvu, pisanje, razabrali svoje misli, našli inspiraciju i moralnu hrabrost. Samo kada um miruje, možemo zaista čuti svoje misli.
Ali ne morate biti vojskovođa, direktor korporacije ili predvodnik umjetničkog pokreta da biste osjetili dobrobit od samoće.
Naravno, kreativno stvaralaštvo je jedan od mnogih plodova samoće, ali kreativnost nije jedina ljudska aktivnost za koju je neophodna osama. Istraživanje koje je proveo psiholog Reed Larson pokazalo je da su adolescenti koji provode neko vrijeme sami sa sobom izloženi manjem riziku od depresije, imaju bolji uspjeh u školi i manje kompleksa.
Paradoksalno, samoća jača naše odnose sa drugim ljudima. U istraživanjima među djecom koja su boravila u ljetnim kampovima bez pristupa telefonima, zabilježeno je da se kod djeca razvila veća empatija prema drugarima iz kampa i da su izgradili čvršća prijateljstva.
Iako nam samoća donosi mnoge prednosti, ona gotovo da je istisnuta iz naših života. Naš um je konstantno izložen moru informacija, poruka, mailova, reklama, notifikacija…
Prema istraživanjima psihologa Adama Altera, autora knjige Neodoljiva, ljudi provode gotovo sve svoje slobodno vrijeme, ta tri do četiri sata, u društvu ekrana – što znači da bukvalno nikada niste sami.
Psiholozi savjetuju da vratite samoću u svoj život. Ostavite telefon daleko od sebe kada radite ili pokušavate da budete sami. Ta jednostavna barijera će vam onemogućiti da često provjeravate poruke.
Iskoristite trenutke samoće koji već jesu sastavni dio vašeg života. Ne morate otići u divljinu na 40 dana da biste bili sami – samo isključite muziku kada se vozite na posao ili pripremate večeru, ostavite telefon u džep dok čekate u redu ili na sastanak. Ne nosite telefon barem kada idete u toalet.
Za to je potrebna disciplina, ali disciplina donosi mnoge nagrade.
Pedijatar i psihoanalitičar Donald Winnicott rekao je da je sposobnost da budemo sami jedan od najvažnijih znakova zrelosti u našem emocionalnom razvoju. Iako može biti teško odoljeti iskušenjima tehnologije i sjediti mirno sam sa svojim mislima, u potpunosti razvijeno ljudsko biće mora biti u stanju napraviti taj izbor.
Ako nema samoće, nema samopropitivanja, a bez samopropitivanja, ne možemo rasti, razvijati se i postajati bolji za sebe i ljude oko nas.