Foto: B. Brezo
Ispočetka
Ponekad treba izmisliti svijet ispočetka
Baš kao da ništa prije nije bilo ni poplave ni pogromi ni strašne vijesti na televiziji
ni vulkani koji su prašine naših tijela raznijeli daleko
toliko daleko da ne znamo ko sve po svijetu nosi česticu prašine
Ponekad treba uzeti olovku i iznova nacrtati ruke
i oči koje vide nježne strukture bića preko kojih su one
prethodne prelazile žestinom sječiva usmjerenog ka novom cilju
Ponekad treba otkinuti krastu sa stare rane i umjesto svježe krvi
vidjeti u njoj jezero života
okupati se i reći samom sebi
dobro jutro
kao da je prvo jutro i sva nova jutra počinju iz ovoga
a sve ono prije bila je velika noć u čijoj se tami začinjao svijet
jer svi se svijetovi začinju u tami a rađaju na svjetlu
i budu vedri nježni i okupani u početku
ali poslije kada malo potamne kada se umor začne u svakoj radosti
kada ptice briga snesu jaja po svim sobama
kada mi glava bude teška kao planeta
pridrži je dlanovima
ispričaj mi bajku
o kraljeviću koji pobjeđuje sve nevolje o ženi čija velikodušnost
spasi njeno srce da se i moje sebično srce osjeti spašenim
da nađe snage svako jutro izmišljati svijet ispočetka
